Crkva sv.Franje Asiškog na Kaptolu…mjesto je mojih davnih duhovnih početaka uz patera Zv.Linića dok je još malo tko za njega znao. ZATO svaki moj dolazak ovdje na sv.misu i molitvu, ispovjed, klanjanje….radost je za moju dušu.
Predivan je osjećaj biti u tom prostoru ispunjenom Duhom Božjim…slaviti sv.misu…ispovjedati se…djeliti molitvu sa drugima. Dušom ispunjenom mirom…u slavi Krista…što kroz klanjanje vapi za Bogom, u zahvali i radosti te predanju…i vama svjedočim te divne trenutke..
Mislim na sve vas, molim za vas ! Ne mogu i ne želim…prolaziti ove trenutke…a da ih ne podjelim i sa vama koji čitate i pratite moje objave. Gospodin želi dati to svima, ne samo nama prisutnima. On Se želi objaviti svima vama, ugrijat vam srca utješiti vas, pružiti vam nadu…dati vam Riječ Života…pokazati vam KOLIKO je veliko Milosrđe Njegovo ! On želi da znate…da nikada niste sami ! …da Njegova prisutnost uvijek sa nama…da imate Odvjetnika na Nebesima za sve svoje probleme..! ..da je otkupio sve naše grijehe i da se ne bojimo…ali pokajmo se skrušeno…zablistat će tada duša svaka !
Ovaj put…imao sam u Crkvi još jedno lijepo iskustvo..Bogu na slavu. Dok sam čekao u redu za ispovjed…primjetio sam jedno (rijetko) prazno mjesto u klupama…u duhu mi dolazi osjećaj…’ovjdje ćeš sjesti !’ U sebi sam se malo borio protiv toga…jer dok ja dođem na red…već će netko zauzati to mjesto. Baš na te moje misli… jedna je žena baš bila ušla u taj red i pokušala sjesti tamo. No nije ni sjela kako treba…već je odmah ustala i otišla, bez meni vidnog razloga. Opet dolazi meni osjećaj..”tu ćeš sjesti !”.. Konačno završila ispovjed, i da mjesto me čekalo. Sjeo sam. Pored mene sjedila je starica od preko 80 godina starosti, imala je štap. Osjetio sam odmah da je ta jednostavna starica vrlo bogobojazna i vjerna molitvi. Promatrao sam je kraičkom oka, unatoč zdr. teškoćama, nije joj bilo teško ponizno kleknuti kada je to trebalo u procesu mise. U jednom momentu sam joj i pomogao da se digne sa koljena jer teško je ustajala. Pred kraj mise…razmisljao sam..”Bože kako da joj pomognem”…bilo mi značajno kada sam shvatio da i ona za druge moli…jer u jednom momentu istovremeno smo, ona šapatom..a ja u mislima, izgovorili..”oprosti im sve grijehe Gospodine”…nasmješio sam se na to :). ONDA je došao taj trenutak zbog kojeg me Isus valjda i posjeo pored nje. Na moje ranije pitanje u duhu…stigao je odgovor njezinim tihim pitanjem meni…”molim vas, dali bi vam bilo teško otpratiti me do tramvaja nakon mise, teško hodam, već sam padala na stepenicama..?..” …to je bilo to…zahvalio sam Isusu i rekao njoj sa osmjehom…”naravno da hoću :)”…osjetio sam radost u duhu, osmjeh na licu…i moje zahvaljivanje Isusu na toj milosti da joj pomognem :). Na kraju sv.mise…krenuli smo…ali sjetila se ona da je klanjanje, toliko sam joj želio pomoći da sam zaboravio na klanjanje…pitala me dali bi ostali na klanjanju…rekao sam spremno “da”. Ostali smo i na klanjanju…neopisivo…osjetio sam da je molila za mene…ali i ja sam za nju…kao i za sve vas :). Klanjanje je proteklo divno, duboko…nadahnjujuće…ispunjujuće…radost u duši..
Napokon, starica i ja krenusmo, ona mene pod ruku…a ja laganim korakom uz nju. Putem sam saznao da je iz Imotskog i da se zove Ana…stara 84 g….te da je ne samo predana vjernica…nego i domoljupka koja je puno puta u mladosti zatvarana zbog otpora komunističkom sistemu…te zbog pjevanja njima nepočudnih pjesama. Otpratio sam je do tramvaja, još smo dosta pričali. Bila je suznih očiju kad sam joj rekao da me sam Gospodin poslao kraj nje. Izrekla mi je bezbroj blagoslova što sam joj pomogao do tramvaja i po stepenicama. A ja …ja sam zahvaljivao Gospodinu na tom divnom iskustvu…i prilici da nekom pomognem u teškoći. Sve neka je na Slavu Isusovu ! Amen!
Dragi moji…svi koji čitate…sve sam vas prikazao ! Ne brinite Gospodin je sa svima vama…te u svakom trenutku nad vama bdije ! Budite i vi sa Njime…obasjani slavom Oca, i Sina, i Duha Svetog ! Ispunjeni mirom i Duhom, te blagoslovljen neka je svaki korak vaš !
Blagoslovio vas dragi Bog !
Damir Bićanić
