ŠUIČKO NEBO!

83

 

Nigdi lipšeg Neba navom svitu
Od Šuičkog ovog našeg nije,
Ko u Raju obojeno je plavo
Nigdi takve boje što se smije.

I kad jutrom Sunce se probudi
I obasja naša brda i doline,
Nebo plavo ko more Jadransko
Nema kuće koja se ne smije.

I ptice se Nebu tom vesele
Kao lađe po njemu tad plove,
Šireć krila leteć doli, gore
Sve do noći od te rane zore.

A kad Sunce spusti se u krevet
Iza brda i pokrije mrakom,
Zvjezdice se na njem tada pale
Sa Misecom ašikujuć jako.

Nigdi lipšeg Neba navom svitu
Od našega tog Šuičkog nije,
Kao majka miluje nas nježno
Plavom bojom dok se nama smije!

29.12.2017. Brat Bojan.

PODIJELI