16.05.2017.

 

 

Predstavljamo vam gospodina Zvonka Presečana, predsjednika udruge “Korak nade” iz Varaždina, autora knjige “Što god vam rekne, učinite”. Knjiga je nedavno izašla iz tiska pa će nam gospodin Zvonko Presečan malo više reći o tome i zašto je ova knjiga tako interesantna i zanimljiva.

 

1.Na početku ovog razgovora želim vas pozdraviti i zahvaliti vam na suradnji. Vaša knjiga “Što god vam rekne,učinite” je zapravo duhovno promišljanje na otajstvo krunice. Zašto je ta knjiga baš toliko zanimljiva?

Ovo je stvarno zanimljivo pitanje. Kada netko sjedne i napiše knjigu, taj je najčešće kompetentan za to što radi. Međutim što se mene tiče, kompetentnost za to pisanje dolazi iz Drugog izvora. Što se naime dogodilo. Jednom me je prigodom Josip upitao: “Imam jedno pitanje za tebe. Gotovo sam siguran da me je na to potakao Sveti Duh, ali ne znam kako ćeš na njega ti reagirati. Jeli bi ti htio napisati duhovna promišljanja na otajstva krunice?

Bio sam tada iznenađen njegovim pozivom. Kao prvo nisam poznavao suštinu molitve krunice. Mišljenja sam bio da je to obična mantra i ponekad bi se divio Božjoj milosti da usliši molitve onih koji ponavljaju jednu te istu rečenicu nekoliko puta. No, kao što je svetog Petra Bog pripremio da se oslobodi predrasuda u odnosu na pogane dajući mu viziju o nečistim životinjama, i mene je Bog na sličan način pripremio da mogu uraditi i odgovoriti na takav izazov. Što se naime dogodilo. U radu u zatvorima na jednom sastanku gdje smo proučavali Bibliju, jedan zatvorenik je (očito protestantski orijentiran) rekao kako je za njega molitva krunice obična mantra. Tada su se pobunili drugi sudionici tog našeg sastanka tvrdeći da to nije tako, a još k tome neposredno prije toga jedan drugi zatvorenik je ispričao iskustvo kako je molio krunicu sa jednim kolegom u sobi koji je bio u depresiji, i depresija ga je prošla. Kao protestant koji ima vrlo jasno definiran stav prema molitvi krunice osjećao sam se kao u minskom polju. Znao sam da će od mene tražiti neki “pravorijek” po tom pitanju te sam se u sebi molio Bogu da me nekako iz toga izvuče. Listao sam svoju Bibliju i naišao na događaj koji opisuje evanđelje kako je Isus istjerao demone iz bijesnog čovjeka u Gadarinskim brdima. Odmah mi je u oči upala njegova molitva koju je izgovorio Isusu. “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me! Luka 8,28. Shvatio sam jednu značajnu stvar da Isus ne sluša riječi ovog čovjeka, već sluša molitvu srca. Odmah mi je sinulo rješenje. Tada sam rekao: Dečki, o formi molitve ne treba razgovarati. Bog nije previše zainteresiran za oblik naše forme.” Tada sam im pročitao ovaj tekst i rekao: ‘Ono što Boga zanima je molitva našeg srca. Ukoliko molite krunicu a to ne bude i molitva vašeg srca, tada će ona uistinu biti obična mantra. Jednako tako možete se pjesnički izražavati u molitvi, i ako to ne bude molitva srca, najviši domet takve molitve će biti strop prostorije u kojoj molite, ukoliko molite na glas. Uglavnom su svi bili zadovoljni odgovorom. Međutim ja sam tada naučio nešto veoma važno.

Danas mnogi traže i misle da je rješenje njihove duhovnosti u ispravnoj pobožnoj formi. Kada bi samo znali, misle oni, koja je i kakva je ta ispravna pobožna forma, tada bi sve bilo u redu. Međutim, tada sam shvatio da forma koliko god ima mjesto u našoj duhovnosti, ona je na neki način drugorazredna, čak i treće razredna. Na prvom mjestu mora biti naš osobni odnos s Bogom, koji se na drugom mjestu očituje u našem odnosu prema drugim ljudima. Tek na trećem mjestu je ta pobožna forma koja tada dobiva svoj puni smisao. Upravo s takvom spoznajom, krenuo sam u jedan poseban izazov. Počeo sam istraživati svrhu i suštinu molitve krunice. Zahvaljujući nekim svećenicima koji su mi pomogli da to bolje razumijem, shvatio sam da je krunica primarno zamišljena kao prolazak kroz Evanđelje za ljude koji u vrijeme njenog nastanka nisu bili pismeni, a i nije bilo knjiga da bi ih mogli čitati. Tada sam shvatio da mi je to izazov da pozovem sve one koji mole krunicu da se tom prilikom vraćaju izvoru, tj Evanđelju.

I tako je krenula moja potraga i počeo sam sa pisanjem.

Ono što je posebno karakteristično u toj knjizi, to je da to nije nikakva teološka rasprava. Možda to i nije knjiga koja će vas previše učiti hrvatskom pravopisu, ali je to knjiga koja iznosi praktična iskustva čovjeka koji traži Boga. To je knjiga koja nam pomaže da shvatimo da iskustvo Marije, majke našeg Gospodina Isusa Krista, iako se dogodilo prije dvije tisuće godina, može biti i naše iskustvo. Jednako tako iskustva drugih suvremenika Isusovog života ovdje na zemlji mogu biti praktična i primjenjiva iskustva za nas ljude koji živimo u 21 stoljeću. Uvjeren sam da me je Duh Sveti nadahnuo u vrijeme pisanja, jer kada uzmem knjigu i počnem ju čitati imam osjećaj kao da ju nisam ja napisao.

 

2.Kao kršćanin odgojeni ste u oprečnoj religijskoj kulturi u odnosu na rimokatoličku,kršćanin ste ali ste adventist, protestant, imali ste određene predrasude naspram molitve Krunice. Koliko ste upoznali molitvu krunice kroz ova vaša razmatranja?

Kao što sam već spomenuo, imao sam prije predrasude prema molitvi krunice i prema još nekim pobožnim formama koje prakticiraju vjernici katolici. Vođen svojim ograničenjima i isključivošću vjerovao sam kako je samo moja forma ispravna. Međutim, pišući ovu knjigu morao sam pobliže upoznati sa mnogim detaljima i učenjima katoličke crkve. Bio sam iznenađen kada sam shvatio koliko sam u pojedinim dijelovima bio u krivu po mom razumijevanju moje braće katolika. Upravo taj rad omogućio mi je da bolje upoznam drukčije poglede i drukčiju pobožnu formu. Istina, nisam se želio baviti formom, već suštinom onoga čemu molitva krunice služi, a to je evanđelje. Istina, nisam se baš ni trudio upoznati molitvu krunice u potpunosti, ali zasigurno sam upoznao daleko više onoga kome se molimo, a to je naš Gospodin Isus Krist. Upravo pisanje te knjige proširilo mi je viziju Božje dobrote i milosti. Odjednom sam shvatio da su mi moja braća po Kristu i vjernici katoličke crkve, jer i oni vjeruju u istog Isusa u kojeg i ja vjerujem.

Ono što je značajno za ovu knjigu je da su njome oduševljeni i oni koji mole krunicu jednako kao i oni koji ju iz bilo kojeg razloga ne mole.

 

3.Kako su reagirali vaši prijatelji i poznanici kršćani koji nisu katolici kada su čuli da ste autor knjige “Što god vam rekne,učinite? Jesu li bili kritični ili oduševljeni?

Problem predrasuda uvijek postoji. I sam se sâm nekada zgražao na predrasude koje su ponekad ljudi pokazivali prema meni. No, jednog trenutka mi je sinulo, da nije toliko važno koliko ljudi imaju predrasude prema meni, već je važno da ja nemam prema njima. Od tog trenutka počeo sam stvari promatrati nešto šire i drukčije.

Što se tiče reakcija na moje pisanje ove knjige, one su bile raznolike. Problem je što netko misli da je njegov apostolat ukazivati braći katolicima kako su u krivu, kako obožavaju Boga na krivi način kako rade ove ili one stvari pogrešno, ili kako ove ili one stvari pogrešno vjeruju i sl. Kada su čuli što pišem i što radim, mnogi su bili čak i toliko smjeli da me napadnu tvrdeći da krpam daske na mostu po kojem će braća katolici otići u pakao. Pokušao sam ih razuvjeriti, i tek kada su pročitali što sam napisao, osim gramatičkih grešaka nisu mogli pronaći druge primjedbe. Bilo je čak i otvorenih protivljenja tvrdeći da sam zastranio. Bilo je zanimljivo kada sam zamolio jednu profesoricu (istina ne pripada mojoj zajednici, već nekoj drugoj protestantskoj zajednici) da mi lektorira tekst, odlučno je to odbila tvrdeći da je to nešto što se protivi njenoj savjesti. Zamolio sam ju da pročita tekst pa neka onda ocijeni, odbila je i to. Iskreno, takve osobe sažalijevam.

Drugi opet, manje radikalni, smatrali su da radim neki posao bez ikakve vrijednosti. Očito je da imam previše vremena pa sada pišem nekakva duhovna promišljanja na otajstva krunice. jednostavno rečeno, ni štetno ni korisno.

Ipak najviše je bilo onih koji su to ocijenili kao izvanredni doprinos boljeg upoznavanja i suradnje s drugim vjerskim zajednicama. Među njima su se posebno isticali intelektualci koji su stvari šire promatrali od ustaljenih normi koje su se nametnule u nekoj skupini. Najzanimljiviji mi je slučaj jednog čovjeka, on je inače obiteljski savjetnik i živi u Irskoj. Ne znam kako ali je čuo za moj projekt i oduševio se s njime. On kao adventist, ima slične poglede kao i ja, i želi nekako pokazati i dokazati da svi protestanti u Irskoj ne dijele isključivi stav naspram katoličke crkve. Želi reći da smo svi Božja djeca i da nas Bog jednako voli. Kada je čuo za moj projekt, molio me je da mu pošaljem rukopis, i obećao mi je da će potražiti nekog da to prevede na Engleski. Smatra to izvanrednim doprinosom u razvoju dobrih odnosa i jačanju povjerenja između protestanata i katolika u Irskoj.

 

4.Mnogi kršćani katolici a tako i protestanti jedni drugima gledaju trun u oku i na žalost udaljeni su jedni od drugih. Jeli moguće da se jedni drugima približimo? Zašto smo toliko udaljeni?

Ovo je značajno pitanje. Moram priznati da sam duboko uvjeren da dragi Bog nije sretan što smo mi kršćani podijeljeni na stotine pa čak i tisuće raznoraznih denominacija (što se posebno ističe kod protestanata). Imam osjećaj da su u manjim slučajevima te podjele bile uzrokovane teološkim ili doktrinarnim razlikama i razumijevanjima biblijskih načela, a da su najviše u tome učestvovali kadrovski problemi koji su mnogima omogućili uhljebljenje i lagodan život, što doživljavam kao zlouporabu vjere i duhovnosti. Ipak, Bog ne bi bio svemogući Bog kada i takvo stanje on ne bi mogao izvesti na dobro. Ono što je karakteristično za pojedine skupine je da se oni uglavnom fokusiraju na neke određene duhovne točke i to usavrše, dok im se može dogoditi da ostale zanemare ili ih stave u drugi plan. U takvom šarenilu duhovnih pogleda jako je značajno da gledamo jedni druge, jer svatko od svakog može nešto naučiti. Zamislite samo gdje bi nam bio kraj kada bi bez predrasuda jedni druge akceptirali, učili se jedni od drugih i prihvaćali ono što je pozitivno i kvalitetno kod svake zajednice. To ne znači da je odmah moram imati pogrešan stav, već to znači pogled s druge strane. Kada analiziram moj stav s pogledom s druge strane, tada odjednom vidim da moji bližnji ono što ja radim ne vide tako kako ja mislim da bi trebali vidjeti. To mi je prigoda da revidiram svoj stav sukladno cilju koji s njime želim postići. Odjednom moji pogledi su širi i uvažavajući svoju nesavršenost prihvaćam nesavršenost nekog drugog. To odjednom postaje prigoda da vidite ogromnu Božju milost koja se očituje kod svakog čovjeka.

Jednako tako čak i stavovi koji su po mom razumijevanju potpuno različiti od mog brata iz druge denominacije, neće biti razlogom “sablazni”, već preispitivanja vlastitih stavova. Ne znam gdje bi nam bio kraj kada bi jedni druge akceptirali na način da ih ne mijenjamo, već na način da od njih učimo.

Pišući ovu knjigu, ja sam puno naučio, ne samo o vjerovanju katoličke crve, već o Bogu koji daje milost svakom pojedincu. Nije me to navelo da odustanem od svoje vjere i postanem katolik, već me je to dovelo da pored braće i sestara u Kristu u svojoj zajednici dobijem braću i sestre iz katoličke crkve. To je šira vizija za koju vjerujem da Bog želi da ju imamo, jer Kristova žrtva je vrijedna svakog čovjeka, pa čak i onog koji nije kršćanin.

 

5.Koji su vaši planovi vezani za knjigu “Što god vam rekne,učinite.” Hoće li knjiga biti u prodaji i gdje i po kojoj cijeni će se moći nabaviti?

Naravno, ako sam knjigu napisao, pripremio ju i tiskao, cilj mi je da dođe među čitatelje. Nije mi cilj nikakva zarada, već samo da pokrijem troškove izdavanja kako bi mogao tiskati drugo izdanje. Zbog toga sam riješio da knjigu dajem besplatno a da ostavim ljudima mogućnost dobrovoljnog priloga. Vjerujem da će Bog potaknuti neke ljude koje je blagoslovio sa više materijalnih sredstava da daju više novca kako bi pokrili za one koji nisu u stanju to platiti i kupiti knjigu, iako bi cijena bila simbolična. Inače cijeli trošak izdavanja knjige iznosi oko 20 kn.

Nedavno sam imao promociju knjige u hotelu Lav u Vukovaru. Na poziv jednog svećenika, mog prijatelja, uskoro se spremam na promociju knjige u jednoj katoličkoj crkvi. Očekujem također još poziva za takvim promocijama.

Sukladno interesu za tu knjigu, (a očekujem da će biti veći) planiram organizirati i veću distribuciju preko tvrtki koje se time bave kao kiosci, knjižare, velike trgovine ili neka druga mjesta.

U svakom slučaju, ukoliko netko želi tu knjigu, dovoljno je da mi pošalje e-mail na[email protected]  i tada ćemo se dogovoriti kako da mu tu knjigu pošaljem. Može me nazvati i na telefon 098 573 674

 

6.Bilo mije drago na ovom razgovoru, želim vam puno uspjeha u vašem radu i vašem apostolatu i neka vas i sve oko vas prati Božji blagoslov! MIR I DOBRO!

Hvala i vama i neka vas dobri Bog blagoslovi.

 

 

 

J.Jurčević (PUT,ISTINA I ŽIVOT)

PODIJELI