Često nas naši stavovi sprječavaju da budemo sretni, da je prepoznamo i živimo u svakom trenu svoga postojanja.
Jer čovjek je stvoren da bude sretan!!Sreća je rijetka i posebna i zato je treba živjeti, dijeliti i…biti jednostavno sretni.Međutim da bismo je ostvarili, moramo se potruditi, učiniti napor.Pogrešna su uvjerenja da sreća ovisi o vanjskim faktorima, da dolazi izvana. Ona je tu uvijek i u svakom trenutku i zapitajte se :
„Gdje to sreće nema?“
Često si dozvoljavamo da drugi manje sretni ljudi svojim negativnim stavovima, nezadovoljstvom utječu na stvarnost u kojoj živimo, na naše odluke, uspjehe i dr. Sreća je rijetka i posebna!
Koliko je sretnih trenutaka u tvojem životu?
“ Možda su to brak, djeca, karijera, kuća, materijalna sigurnost, ne neminovno tim redom, ali pazi da ti to s vremenom ne postane navikom, rutinom. Možda je baš sada vrijeme da se trgnemo i prepoznamo onaj dodir ljepote dječjeg zagrljaja, toplinu prijateljstva, radost na nečijem licu jer smo mu poklonili trenutak svoga vremena, pokazali mu da nam je stalo i da nam je bitan kao osoba.Vrijeme koje posvećujemo svojoj djeci, suprugu, supruzi i ponovno ih na novi način zavolimo.Vrijeme za svoje stare , onemoćale i ponekad zamorne roditelje i vidimo zahvalnost u njihovim očima jer ih prihvaćamo i volim usprkos svemu i njihovu radost što su odgojili takvog sina ili kćer.Sreću moramo zaslužiti! Ona je nešto do čega se dolazi borbom, napornim radom, odricanjem, velikom predanosti i žrtvom.Moramo raditi na sebi jer samo ćemo tako i pronaći sreću u sebi.Sve što vidimo izvana, nastalo je na onome što smo prepoznali i nastojali promijeniti u i na sebi.Često će nam se dogoditi da ne ostvarimo ono što smo planirali i postavili kao cilj i odmah se osjećamo ugroženima, nesposobnima,odustajemo od borbe ili ne prihvaćamo poraz i uporno nastavljamo dalje, vjerujući da možemo uspjeti usprkos svemu.Zaboravljamo da možda taj neuspjeh i nije nešto loše, nego poziv da vidimo koje smo krive korake napravili, što nam je bio cilj i na kraju, možda je to samo bilo upozorenje da to nije bilo za nas da trebamo od toga odustati i započeti nešto novo. Moramo postati svjesni da nam je sve dano kako bismo bili sretni,na nama je da to prepoznamo i budemo sretni.Takva sreća za kršćanina je svjesnosti Kristove prisutnosti u nama .Sigurnost da tamo gdje promaši čovjek, uvijek dolazi Bog i nanovo mu daje snage da započne ispočetka, kako bi bio sretan u onome što mu je darovano i po čemu je vrijedan u Božjim očima.
Branka Patafta, prof.pedagogije
