Nakon tih događanja, dogodilo se nešto neočekivano: Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 1. Kraljevima 17,17. Ovo je uistinu bio veliki problem. Sin ove udovice se razbolio i umro. Možemo si samo pretpostaviti u kakvom je emocionalnom stanju bila ova žena. Ona dolazi proroku i iznosi mu svoj slučaj. Tada ona reče Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina! 1. Kraljevima 17,18.
Analizirajući postupak ove žene, očito je da nije razumjela kako funkcionira Božja milost. Očito je i dalje mislila kako se kod Boga mora nešto zaraditi. Ona je ugostila Božjeg čovjeka, i taj Bog, Bog tog stranca nagradio ju je sa brašnom i uljem koje nije nestajalo. Mislila je da se i Jahve ponaša na isti način kao i njihovi poganski Bogovi. Očito nije još uvijek prihvatila Jahvu za svog Boga, jer je On bio Bog drugog naroda. Njen narod je Baala štovao kao vrhunskog boga. Na neki način, možda je vjerovala da pored Jahve, koji je trenutno jači Bog, postoji i Baal, koji je morao ustuknuti pred Jahvom.
Sada joj je umro sin. Život bez sina bi joj doslovno bio pakao. Bez muškog člana obitelji, u njihovom društvu žene bi bile izložene nasilju, pljački i svim drugim društvenim anomalijama koje postoje. S druge strane, njen sin je bio jedina osoba koja ju je iskreno voljela, i kojeg je ona voljela. Sada je umro od neke bolesti.
Sve to što se događalo s ovom udovicom, očito su vidjeli i drugi mještani Sarfate. Vidjeli su tu veliku Božju intervenciju i čudo sa brašnom i uljem. Možda su joj u početku i zavidjeli, ali sada su smrt njenog sina pripisale Ilijinom Bogu. Smatrali su ga nepravednim, jer je umorio sina udovice koja je Iliji dala gostoprimstvo. I sama žena, smrt svog sina smatrala je Božjom kaznom. U prisutnosti Božjeg čovjeka, smatrala se grešnicom. Očito, mislila je ona, da je taj njen grijeh uzrokom kazne kojom ju je kaznio Ilijin Bog. Smatrala je da je to i rezultat prevelike Božje blizine. Da nije Ilija došao, Bog ne bi za nju uopće ni mario. Ovako, s Ilijom je bio njegov Bog, vidio je svu grešnost ove žene i kaznio ju zbog njenih grijeha umorstvom sina.
Bila je to pogrešna paradigma. Razmišljam često o toj velikoj borbi između Krista i Sotone i pokušavam si rekonstruirati u svojoj mašti tijek te borbe. Očito iz nekog razloga Bog dozvoljava sotoni da usmrti sina ove udovice, ali samo zato da bi se Božje ime proslavilo još veličanstvenije. Očito je Sotona upirao prstom u ovu ženu i nabrajao joj njezine grijehe. Možda je čak i pokazao njen glavni problem, a to je da ona prima samo Božje blagoslove, ali ne i Boga. Jahve nije njezin Bog. Pa to je i javno izjavila. Sotona je očito svim silama dokazivao da je ova žena iz Sarfate njegova, i da na nju ima puno pravo. Očito je zbog toga Bog dopustio ovaj incident znajući krajnji ishod svega što će se dogoditi.
Božji prorok Ilija svakako želi ispraviti tu sliku o Bogu koju ova žena ima. Ma koliko da je Bog pravedan, On je prije svega milostiv. Bog je ljubav. Ilija je svakako želio ispraviti tu pogrešnu sliku o Bogu i u posredničkoj molitvi zauzeti se za ovu udovicu i ovo dijete. Uzima od nje mrtvo dijete i nosi ga u gornju sobu gdje je stanovao i moli za njega. Nakon ustrajne molitve Bog vraća život djetetu. Ova žena iz Sarfate ponovno je doživjela čudo Božje milosti.
Očito je ta borba „iza kulisa“ bila žestoka. Sotona nije bio spreman samo tako lako ispustiti svoj plijen. Nastojao je svim silama zadržati ovo dijete u svojoj vlasti. Tada se Bog pozivao na Ilijinu molitvu. Zbog Ilije koji je molio, Bog je imao pravo provesti svoju milost zahvaljujući žrtvi koju će Njegov sin dati da plati za grijehe koje je počinila ova žena. Upravo zbog toga Bog nije odgovorio na prvu Ilijinu molitvu, već na treću. Time je Ilija pokazao ustrajnost i iskrenost u molitvi.
Tek tada, ova je žena doživjela potpuno obraćenje. Sada je shvatila da je Bog jedini Bog i da ne postoji nikakav Baal. Njena izjava to upravo pokazuje: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita! 1. Kraljevima 17,24.
Htio bi malo razmišljati o nama. I mi imamo svakakvih problema koji nas doslovno ubijaju i za koje jednostavno ne znamo kako bi ih riješili. Prorok Ilija je dao rješenje. Prvo je to ustrajna molitva a zatim je to Gornja soba. Ustrajna molitva u Gornjoj sobi može riješiti i najveći problem. Nekih tisuću godina kasnije upravo je Gornja soba bila rješenje koje je pokrenulo cijeli svijet. Nakon Isusovog odlaska poslije uskrsnuća, učenici su se skupljali u Gornjoj sobi. Tu u Gornjoj sobi su ustrajno molili i Bog je intervenirao darom Svetog Duha. Ništa više nije bilo kao prije. Strašljivi i neobrazovani ribari, carinici i ostali, postali su hrabri i silni u riječi. Nije ih mogla zaustaviti ni najveća tadašnja svjetska sila-Rimsko kraljevstvo. Oni su u toj sili Koju im je dao Sveti Duh doslovno zapalili svijet evanđeljem. Rezultat boravka u Gornjoj sobi bit će kao i u vrijeme Ilije. Svjedočanstvo će biti isto. Nakon boravka u Gornjoj sobi, ljudi će u nama prepoznati da smo bili u neposrednoj blizini s Gospodinom.
Zvonko Presečan
