Šapat duše

396

 

 

Svatko od nas misli da živi samo svoj život. Uz svu napisanu mudrost svatko ga ipak želi osjetiti sam. Iskusiti. Htjeli bi poštedjeti druge rana čije ožiljke nosimo. Ali ne ide to. Teško je gledati druge kako se sapliću o greške koje smo sami činili. I šutjeti. Prepustiti ih Tebi i Tvojoj mudroj, milosrdnoj, ali i često tako bolnoj školi, Učitelju.

Onda se sjetim kako je moja duša bila prkosna i zatvorena. Jaka, hrabra, samouvjerena, bez tebe. U doba dok je sve još bilo samo moje. Branila sam to snažno i svoje pravo da živim kako ja hoću.

Onda prvi zidovi. Kakav je to bijes bio. Predbacivanje, ljutnja, prkos i nezaobilazna nemoć. Ona koja nas jedina suočava sa našim stvarnim mogućnostima. S našom malenošću pred Tvojom nemjerljivom veličinom.

Onda povrijeđenost, odbijanje puta koji stoji pred nama. Neću, neću, neću i ne želim. Duga tišina. Bolna realnost. Tvoja ispružena ruka ljubavi. Tvoj pogled koji razumije. Tvoj glas koji tiho i nenametljivo poziva. Tvoje poruke koje nam se tiho primiču sa svih strana. Tvoja nježna prisutnost. Neću, neću i ne želim.

Onda borba, otimanje, želja da se pobjegne što dalje. Ljubav koja je mrska i neželjena, a tako uporna i postojana. Neću, neću i ne želim. Dugi dani, mučne noći, umor koji nam cijedi i tijelo i dušu. Sasvim ocijeđeni, izmučeni, ležimo prazni. Još ne znam je li pravi izraz za ono što slijedi odustajanje.. ili je ipak ustajanje. Znači li to umrijeti sebi? Neću, neću i ne želim.

Onda nas život zagrabi kao rijeka, nosi bez pitanja i dozvole. Prvo idemo prazni. Hodamo, činimo, ali nema našega „Da“ u tome. Ti hodaš pored nas. Tih. Šutimo. Pravimo se da te ne vidimo. Neću, neću i ne želim. A život se živi. Sam. Živi i nas i bez naše privole. Prolazi. Ti čekaš. Strpljiv u svojoj ljubavi. Naviknemo se na taj neki poluživot. Dio nas nosimo kao težak kamen, uvijek prisutan.

Pokazuješ nam ljepote, zasipaš nas milošću. Mi vidimo samo svoj teški, sivi kamen. Dodiruješ nam dušu, govoriš o Ljubavi. Mi mislimo samo na svoj teški, sivi kamen. Ponekad ipak podignemo pogled na ono što nam pokazuješ. Tako si prokleto uporan. Taj svijet koji pred nama prostireš tako je nepobitno divan. Neću, neću i ne želim. Pogled na taj svijet naša duša prepoznaje kao svoj. Ma neka je tvoj, moj nije. Neću, neću i ne želim.

Taj svijet koji nadrasta ovaj zemaljski kraj. Taj svijet bez granica. Tako dubok, tako širok, tako visok. Duša ga čezne. Jer je i ona takva. Tako duboka, tako široka, tako visoka. A mi bismo je smjestili u naše ograničene pojmove, u grube oblike naši sitnih želja. Da sitnih. Što je naša svijest pred moćnim umom Stvoritelja? Što je naš vidik u beskrajnom horizontu Sveznajućega? Što je naše skučeno srce pred bezgraničnom Tvojom ljubavi?

Onda kažeš nešto sasvim neodoljivo, mamiš osmijeh na lice. Dan za danom nježno skidaš ljuske našeg oklopa. Naš hod postaje lakši. Naš pogled se sve češće upire u prostranstva ljepote koju nam pokazuješ. O da, ima tu i mnogo boli, ali sada vidimo lica onih koji nose križeve. Lica, ne križ. Sada vidimo svijetao trag koji ostaje za njima. Izdubljena korita kojima teče Živa voda. Latice mirisnog cvijeća. Usudimo se pogledati te. Tek na čas. Praviš se da ne vidiš. Čekaš da naša duša bude potpuno spremna. Hodamo. Pravimo se da ne čujemo šapat naše duše, koja tiho zbori: hoću, hoću i želim. Nekad teški kamen naših htijenja sad je samo kamenčić što nas ponekad žulja. Ti hodaš kao da se ništa novo ne događa. Čekaš naše voljno, odlučno i iskreno „Da“.

Neki će ga od nas reći rano, neki u zrelosti života, neki u danima starosti, neki nažalost nikada. I kakvi god bili, koliko god puta pristali na život koji nam nudiš, koliko god puta opet otišli od Tebe dok nam pogled odvlače jalova blaga ovoga svijeta, Tvoja je ljubav i prisutnost postojana i tako beskrajno strpljiva. Ne znam u kojem trenutku se ta promjena u meni dogodila, ne sjećam se svog prvog „hoću“, tek čujem kako mi duša tiho šapuće: hvala Ti, hvala Ti, hvala.

Daniela Bobinski

Sva prava pridržana. Nije dopušteno djelomično korištenje teksta niti u obliku citata. Cjeloviti tekst može se preuzeti uz obavezno navođenje imena autora i portala.

PODIJELI