Rođenje Ivana Krstitelja

178

 

 

 

 

 

 

Elizabeta je rodila Ivana, Marija je rodila Isusa. Njih dvojca su bratići. U trudnoćama tete i nećake postoje sličnosti i razlike.
Obje majke nenadano zatrudne i rađaju dječake. Prilikom rođenja Ivana i Isusa nastaje velika radost: u slučaju Ivana raduju se ne samo roditelji nego “susjedi i rođaci”; u slučaju Isusa anđeli pjevaju pjesmu sveopće radosti. U oba slučaja sveti strah hvata one koji vide dječaka i pitaju se, “što će biti od ovoga djeteta”. Oba dječaka bivaju po obrezanju kao “pečatu saveza” uključeni u Božji narod Izrael. Obojici se daje ime koje im je dao anđeo Gabriel u znak njihove posebne zadaće u Božjem planu spasenja. Za obojicu je rečeno da su napredovali pred Bogom i ljudima.
Elizabeti je bilo “šesti mjesec” kad anđeo najavljuje Mariji rođenje Isusa. Ivan je svjetlo na zalasku a Isus svjetlo na izlasku. Zato će Ivan ponizno priznati: “On treba rasti a ja umanjivati se” (Iv 3,30). Ivan je preteča, a Isus dugo očekivani Mesija. Ivan dijeli pokorničko krštenje vode, Isus krštava Duhom Svetim koji ulijeva novi život. Ivan je završetak Zakona i Proroka koji su duhovna baština Izraela, Isus je početak evanđelja kao radosne vijesti spasenja za sve narode.
Svojim rođenjem Ivan je obradovao mnoge, jedini je od svih proroka pokazao Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. U Jordanu je krstio Krista, začetnika novoga krštenja, i vjerno svjedočenje zapečatio mučeničkom krvlju. Ovo predslovlje slavi cijeli Krstiteljev životni put, ne samo rođenje dječaka Ivana u obitelji Elizabete i Zaharije. Danas slavimo cijeli plan spasenja koje Bog izvodi po neznatnim stvorenjima i namjenjuje svima ljudima.
U Evanđelju po Luki je između završetka izvještaja o rođenju dječaka Ivana i zaključne bilješke o njegovu boravku u pustinji do dana javnog nastupa stavio Zaharijinu zahvalnu pjesmu “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov” .
Ivan je ustupio mjesto Isusu da ga ljudi mogu prepoznati i slijediti. Od Ivana želimo i mi učiti dovoditi ljude k Isusu koji je svjetlo. S Ivanom trebamo biti spremni umanjivati se da bi Krist rastao po svjedočkom djelovanju i propovijedanju cijele Crkve. Još više, s Ivanom se želimo žrtvovati za Kristovu stvar u svijetu. Ivan je bio zadovoljan da može vlastitim učenicima ukazati na Isusa kao Jaganjca Božjega i neki su odmah prešli k Isusu (usp. Iv 1,35-40). Nije se na njih ljutio. Bio je sretan da ljude upućuje na Isusa. To želimo i mi.
Sretan imendan svim Ivanima i Ivanama!!

 

Sanja Mastin

 

 

 

 

 

PODIJELI