Donosimo vam, drage čitateljice i čitaoci, jedno svjedočanstvo čovjeka koji je zamolio da ostane anoniman, a čije podatke imamo u redakciji.
Šećući gradom našao sam se blizu franjevačkog samostana na Kaptolu, bio je običan dan i za nekoliko minuta je trebala započeti dnevna Sveta Misa. Odlučio sam ostati na sv. Misi i sjeo sam u klupu, a ispred mene je bio stolić na kojem je stajao vjerski tisak. Ugledao sam Katoličko glasilo za mlade MI i cijelo vrijeme me jedan naslov ubadao u oči – “Zašto se nisam udala?” Nakon sv. Mise sam kupio taj časopis i dok sam se vraćao doma u tramvaju i autobusu sam čitao taj članak u kojem djevojka, katolkinja koja drži do kršćanskih pravila i načela s ogorčenjem opisuje i kritizira katoličke dečke koji nisu još ušli u brak. Djevojka je opisala da su njezine veze s mladićima bile toliko kratke i da nije nikada došlo do toga da ju je dečko zaprosio. Dečke uglavnom opisuje tako da zapravo ne znaju što hoće od svog života. Zanimljivo je da je u članku dosta kritizirala dečke, naglasila je da mnogi dečki traže atraktivne djevojke s dušom Majke Tereze. Razumijem njezino očajno stanje jer djevojka se u životu trudila, završila je fakultet i držala je do tradicionalnih i kršćanskih vrijednosti, ali, nažalost, po onom tekstu što je pisala, očito nije imala sreće s mladićima. Ona je svoju situaciju opisala iz svoje ženske perspektive i djelomično je u svom opisu današnjeg katoličkog mladića u pravu, ali s mnogim stvarima se ne bi složio s njom.
Kratko ću opisati moje mišljenje o katoličkim djevojkama. Kao katolik i neoženjen dečko u zrelim godinama iznijet ću najiskrenije sve ono što sam primijetio kod današnjih katoličkih djevojaka, pogotovo onih koje pohađaju ili pripadaju jednima od katoličkih molitvenih zajednica.
Naime, sreo sam grupu mladića katolika od tridesete pa do otprilike četrdeset i druge ili treće godine koji su imali cilj pronaći djevojku za brak i oženiti se. Uglavnom, ta grupa mladića se našla u jednoj molitvenoj zajednici i tamo su se upoznali i sprijateljili, svi su imali isti cilj –
pronaći srodnu dušu, djevojku vjernicu i katolkinju za brak. Mladići su se trudili, čak su i uspjeli upoznati djevojke i uz tešku muku ih nagovoriti da odu na kavu ili sok. Toliko su bili uporni i dolazili u molitvenu zajednicu i opet bi pozivali djevojke na sok ili na kavu samo da budu u društvu s njima i da ih upoznaju. One su bile preteške, nisu htjele izlaziti više na kavu s njima, a oni su postajali sve ogorčeniji i žalosniji. Pitao sam ih zašto se tako ponašaju smatrajući da je greška u njima jer ne bi smjeli ništa raditi na silu. Tvrdili su mi da ne forsiraju već su prema djevojkama bili pristojni. Dečke sam ocijenio kao vrlo pristojne i dobre kršćane koji nemaju putra na glavi. Nije im bio cilj iskoristiti djevojke nego ih upoznati, prohodati i na kraju se oženiti. Kroz razgovor s njima shvatio sam da su svi zaposleni sa srednjom stručnom spremom, samo jedan od njih je bio financijski stabilan dok su drugi bili skromniji ili slabijeg imovinskog stanja.
Mladići smatraju da djevojke traže bogate mladiće, da traže financijsku sigurnost. Većina djevojaka iz katoličkih i kršćanskih krugova fakultetski je obrazovana. Pohađajući škole i fakultete, u sebi su isplanirale završetak školovanja, fakultetsku diplomu, posao i, naravno, pronaći mladića sličnog sebi koji je, dakle, također završio fakultet i koji je iz imućnije obitelji. Mislim da je to opravdano, ali velika većina djevojaka nakon završenog fakulteta pronađe posao i često ne uspije naći sličnog mladića sa završenim fakultetom. Onda po molitvenim zajednicama upoznaju nekoga tko ima osnovnu ili srednju školu i uz to da radi na baušteli ili kao policajac, zaštitar ili vozač tramvaja pa radije ostane sama nego da se uda za šljakera.(neka mi oproste one djevojke koje ne misle ovako)
Kod franjevaca na Kaptolu na seminaru za neudate i neoženjene koje predvodi Pater Vatroslav Frkin, jednom je došao mladić koji je po struci liječnik i svi pogledi djevojaka bili su usmjereni prema njemu. U razgovoru s pojedinim starijim osobama koje imaju po trideset godina braka znam reći da današnje djevojke traže mladića sportskog tipa, lijepog, zgodnog, produhovljenog i bogatog. Obično kažu da to nije tako, ali ja mislim da je. Osobno sam iskusio na svojoj koži da mi je djevojka, inače gorljiva vjernica, rekla “Ne bih nikada živjela kod tebe jer živiš sa svojim roditeljima.” Nisam glup, ali mi je žao što nisam uspio upisati fakultet i što sam cijeli život radio u katoličkoj Hrvatskoj kod vlasnika koji su hodočastili po Marijanskim svetištima dajući istovremeno manju plaću nego sam zaslužio pa nisam uspio stvoriti ništa. Živio sam u nadi da će u Hrvatskoj biti bolje i radio za crkavicu, a od te plaće sam mogao samo preživljavati. Bilo je i onih djevojka koje su me doslovce davile i koje su mi se nametale, ali kada bi saznale da radim za minimalac jednako brzo bi i odustale. Ovo se radi o djevojkama katolkinjama i stvarno mi je žao svake djevojke koja stvarno živi vjeru osjećajući svoj poziv u braku, a da brak nije ni ostvarila. Sigurno ima i djevojaka koje nisu ovakve kakve sam opisao, neka mi oproste. Njima, kao i sebi, a i svim mladićima i djevojkama koji su u potrazi za srodnom dušom od srca želim da im Gospodin usliši molitvu i da im u srce stavi osobu za brak i da u braku konačno počnu živjeti sretno i ispunjeno s Božjim blagoslovom i s puno djece.
Neka nam Bog svima bude na pomoći!
