Prvo čitanje (1Kr 17, 10-16):
Umijesi udovica od šačice brašna kolačić i donije Iliji.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ustade Ilija prorok i krenu u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, Boga tvoga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ’U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.’«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 146, 6c-10):
Pripjev:
Hvali, dušo moja, Gospodina!
On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Drugo čitanje (Heb 9, 24-28):
Krist se jednom prinese da grijehe mnogih ponese.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Krist doista ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (12, 38-44):
Ova je sirota udovica ubacila više od svih.
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Riječ Gospodnja
U POTPUNOSTI LJUBITI
Svi se vjerojatno pitamo što to znači u potpunosti ljubiti svim svojim bićem? To je teško dokučiti, jer smo prema Božjem primjeru prenesavršeni da bismo mogli to ostvariti i postići u ovome životu. Isus nam je svojim primjerom pokazao da vrijedi umrijeti, kako bi dokazao što to znači. A koliko je tko otvoren to spoznati i prihvatiti, to ovisi o svakom pojedincu. Kod svih nas postoji dvoumljenje, kada nas se stavi pred bilo kakvu odluku koju bismo trebali donijeti. Pogotovo kada se radi o davanju života za drugoga, to većinom svi apriori odbijamo, jer se bojimo smrti i umiranja i nitko od nas nije spreman napraviti toliku žrtvu. Međutim, ipak postoje časni izuzetci kao majke koje su spremno dale svoj život za djecu i mnogi sveci koji se nisu htjeli odreći vjere u Boga i pod cijenu života.
Trebamo se svi zapitati koliko smo zapravo iskreni jedni prema drugima i želimo li izreći sve ono što je unutar nas da budemo uistinu upoznati i dali želimo živjeti ono što uistinu jesmo. Danas je među svima nama prisutna velika gluma da bismo ostavili što bolji dojam, da bismo izgledali što bolje i da bi se o nama što bolje mišljenje stvorilo. Ali ono što mi uistinu jesmo, to je i dalje skriveno u svima nama i nikome ne dajemo pristup, kao da se bojimo da ćemo biti oštećeni. Teško je čovjeku objasniti drugom čovjeku što je unutar njega. Ali kada upotrebljavamo riječi mi opisujemo slike koje su u nama, a silno bogatstvo mašte dobra nam je darovano i stoga ga trebamo širiti jedni drugima. A to možemo kroz lijepe riječi, geste, dobrohotne čini i namjere. Svaki čovjek u sebi posjeduje silno bogatstvo dobroga koje je usađeno unutar svih nas preko našega Stvoritelja. Pozvani smo širiti to bogatstvo jedni među drugima, kako bismo jedni druge obogatili naizmjenice, jer ćemo tako potaknuti jedni druge da budemo bolji i da od srca postupamo jedni prema drugima. Najlakše je pokazati svoje siromaštvo grešnosti koje također svi imamo. Ali čemu to prenositi? Time jedni druge samo zagađujemo sa negativnošću, postajemo jadni i žalosni i nikome nije bolje, samo je sve lošije i onome koji to daje i onome koji prima. Zato je bolja opcija biti dobar, učiniti nekome dobro djelo i učiniti ga sretnim i tako potaknuti da i taj čovjek postupa na isti način, a ne suprotan.
Čovjek koji posjeduje puno materijalnog nije bogatiji od onog koji ima veliko srce, jer je to nešto neizmjerno i neusporedivo. Imati veliko srce znači svima željeti i činiti dobro, bez ikakvih očekivanja, makar to nije uopće jednostavno kada nam druga osoba vraća zlom. Ono što možemo učiniti takvim ljudima jest pokazati svojim primjerom dobra, kako bismo ih potaknuli na razmišljanje i vlastitu promjenu. Čovjek izvana može djelovati vrlo zanimljivo i dobro, ali njegove misli, riječi i djela odaju tko on zaista jest. Stoga, potrudimo se svi biti kao sirota udovica iz evanđelja odnosno potrudimo se dati jedni drugima ono najveće dobro iz srca koliko god možemo. Ljubazne riječi, misli i dobra djela ne koštaju puno, ali mogu postići puno, čak do te mjere da nam i promjene život.
Marija Vračević
