Prvo čitanje (Neh 8, 2-4a.5-6.8-10):

 Čitahu iz knjige Božjeg zakona
i razlagahu da narod može razumjeti što se čita.

 Čitanje Knjige Nehemijine

 U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.

Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.

I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.

Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«

 Riječ Gospodnja

 

 Otpjevni psalam (Ps 19, 8-10.15):

Pripjev:

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.

 Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni.

Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

 

 Drugo čitanje (1Kor 12, 12-30):

 Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 Braćo: Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.

I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

 Riječ Gospodnja

 

 Evanđelje po Luki (Lk 1, 1-4; 4, 14-21):

 Danas se ispunilo ovo Pismo.

 Početak svetog Evanđelja po Luki

 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je

jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima,

na slobodu pustiti potlačene,

proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

 Riječ Gospodnja

 

Ovonedjeljno evanđelje nam govori kako su očevici i sluge Riječi prenosili jedan drugome vijesti o Isusu, Njegov život i nauk, ali i Isusovo propovijedanje u sinagogi. Naizgled je djelovalo kao da se ništa specijalno ne događa, ali kada je Isus progovorio u sinagogi, onda je izravno izrečeno sve ono što su u tom trenutku Židovi trebali čuti. Kada je Isus otvoreno izrekao da se po Njemu ispunilo Pismo što je prije bilo najavljivano, ostavio je prisutne u šoku i nevjerici. Izrekao im je svoju zadaću i pomazanje Duhom Božjim koji Ga je nadahnuo i omogućio da ostvari ono što Mu je bilo zadano. Židovi su očito očekivali da će im njihov dugoočekivani Mesija biti drugačiji nego što je bio Isus, jer im je otvoreno izrekao neke stvari, ali oni i dalje nisu vjerovali, samo su pažljivo promatrali. Zanimljivo je to što je sve bilo izravno izrečeno preko samog Mesije, međutim vjera je bila upitna i diskutabilna.

Isus otkad se prvi put objavio na svadbi u Kani, nastojao je davati do znanja svima prisutnima tko je On i što se ima događati pod Njegovim vodstvom. Bilo Mu je stalo do svih nas i još uvijek je, a mi smo ti koji to trebamo shvatiti i prihvatiti, jer živimo u svijetu gdje su odnosi među ljudima vrlo sebični i egoistični. Jasno da je onda teško predočiti si da je uopće netko takav postojao i bio spreman za nas sve učiniti samo da povjerujemo i da otvorimo svoje srce da nas spasi. Tada je živio u ovome svijetu, a sada je duhovno prisutan među svima nama. Ali ono najbitnije što je ostavio je Njegova Riječ i Njegov primjer koji vrijedi slijediti, jer ćemo jedino tako biti ispunjeni Njegovom ljubavlju, ali i postati Mu bliži. Kada shvatimo da je jedini način da dođemo do Isusa je biti spreman žrtvovati se za sve naše najbliže, jer ćemo jedino tako uspjeti otvoriti svoje srce i primiti Ga.

Današnji ljudi su vrlo sebični i egoistični, s jedne strane boje se biti sami i ogorčeni su sami sa sobom, očajno žele nekoga kraj sebe, a s druge strane boje se biti povrijeđeni, patiti, žrtvovati se i prilagoditi se drugome, prihvatiti nekoga sa svim pozitivnim i negativnim stranama. To je sve skupa vrlo zbunjujuće i lako se čovjek u svemu tome izgubi, jer mu se ne pruža nekakva nada i ljepša slika o budućnosti. Zato je ključno ići putem Isusa Krista, okrenuti se i predati Njemu u ruke, slijediti ga i moliti Mu se, da sve ono što stavi pred nas i s čime nas suoči, mi imamo hrabrosti, snage, volje i vjere se boriti i izboriti, te nas tako ojača i nadahne da se ne bojimo ići naprijed k Njemu ususret. Lako je odustati, prepustiti odgovornost nekome drugome, uvjeriti sam sebe da ne mogu i nisam sposoban za nešto što je stavljeno preda me. Ali ta odluka ništa ne rješava, samo odugovlači proces sazrijevanja i jačanja i duže se patimo u bolima. Zato je važno okrenuti se Isusu, zamoliti za pomoć i hrabrost, te uhvatiti se u koštac sa svim poteškoćama, nevoljama i nedaćama, ne dati se oboriti, već iznova dizati glavu i hoditi rukom pod ruku s Isusom. On nam daje snagu, nadu, hrabrost i volju, ali mi Ga trebamo tražiti što želimo, i važno je da znamo što želimo. Kada znamo što želimo, onda raste i vjera, jer nam otvara srca, čini nas bližima jedne drugima i čini nas bližima Isusu. Kada smo bliski Isusu, nema veće zaštite, nema savršenije ljubavi, nema čvršće nade, sumnje i strahovi nestaju, rane zacjeljuju, boli, kušnje i nedaće se čine lakšima za prebroditi.

Zato dragi čovječe, imaš glavu pa misli s njome, pobrini se da si očistiš dušu, slijedi Isusa u stopu, teži k nebu i k spasenju, a pusti sve materijalno, jer je težak teret koji te opterećuje i prijeći ti put poput visokog snijega da ne možeš vidjeti Njegove korake i biti Mu blizu. Koji auto i stan imaš, koliko novaca imaš u džepu, koju diplomu imaš na zidu, kakvu odjeću imaš u ormaru, ništa od toga nije važno, samo je važno da je duša čista i srce otvoreno k Isusu!!!

Marija Vračević

 

 

PODIJELI