Zanimljivo mi je promatrati neke mlade, koji gotovo s podsmijehom i omalovažavanjem gledaju na izrečeno ili pisano iskustvo starijih. Takvi u svojoj prevelikoj nadobudnosti i samodostatnosti vjerojatno drže, kako od njih svijet počinje, ljudska misao i napredak. Jer i nisu svjesni kako mladost i njena bezbrižnost brzo i gotovo neprimjetno prolaze, te da pravi život dolazi tek sa zrelošću. Ipak, tomu se nije previše niti čuditi, jer mladi čovjek traži svoju slobodu, ostvarenje i mjesto pod suncem. O rastu i sazrijevanju i mudri Propovjednik u Bibliji nadahnuto reče, kako je „isprazna i mladost i doba tamnih kosa“ (Prop 11, 10). Učiti iz iskustva starijih, najbolji je i neprocjenjivi način sakupljanja životnoga znanja, koji se ne može naučiti niti u jednoj školi. Eh, kad bismo to spoznali na vrijeme! (Tomislavgrad, 3. veljače 2014.)
fra Mate Tadić,OFM