XXX. tjedan kroz godinu

Srijeda, 1. 11. 2017.

SVI SVETI

Svetkovina

ČITANJA:
vl.: Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a

Prvo čitanje:

Otk 7, 2-4.9-14

 Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika!

  Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.

Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: »Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju

i Jaganjcu!«

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: »Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.«

I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 24, 1-6

Pripjev:

Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.

 Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Drugo čitanje:

1Iv 3, 1-3

 Vidjet ćemo ga kao što jest.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božjai još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 5, 1-12a

 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

 Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Gospodnja.

Uvod

Danas je blagdan Svisveti. To je dan u godini kada se sjećamo onih koji su po našim mjerilima bili mali i beznačajni ljudi, ljudi koji su završili svoj život sa nadom i vjerom u svog Spasitelja i Gospodina Isusa Krista.

Kada govorimo o svecima, razmišljamo tada o ljudima koji su u Božje ime za vrijeme svog života učinili velike stvari za ljude i Boga. Ustvari oni su bili kanali Božje milosti i zahvaljujući takvim ljudima Božja se milost obilato izlila na nas. Njihov nam život zasigurno može biti uzor, i kao što je sveti Pavao savjetovao, trebamo ih nasljedovati tako kako su i oni nasljedovali Krista.

Homilija

Kao ljudi, često se dijelimo po nekim statusima; obrazovani – neobrazovani, bogati – siromašni, crnci – bijelci, vjernici – nevjernici, kršćani – nekršćani, po nacionalnim statusima, i tko zna kakve sve podjele mi nismo u stanju učiniti. Bez obzira na našu pripadnost bilo kakvom statusu svi imamo nešto zajedničko, svi imamo problem s grijehom. Isus Krist došao je da sruši sve te predrasude koje proizlaze iz tih naših statusa, i on vidi samo jedno, vidi čovječanstvo u grijehu. Upravo zbog toga On dolazi spasiti čovjeka.

U svom djelovanju i govorima koje je govorio, bio je vrlo radikalan. Gotovo sve životne vrijednosti koje su proklamirali farizeji i ostala intelektualna elita, on je izokrenuo. Tadašnji pismoznanci i učitelji Zakona hvalili su se svojim bogatstvom duha. To su smatrali velikom vrijednošću misleći da su zbog toga vrjedniji od ostalog neukog puka. Isus tu vrijednost okreće i daje jednu radikalnu izjavu: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Za Isusa bogatstvo duha je potreba svakog čovjeka za Božjim Duhom i Njegovim djelovanjem. Čovjek ispunjen Duhom Božjim nije zbog toga ponosan. On zna da to nije njegovo i svednevice moli da Duh Sveti vodi njegov život.

Ljudi koji su žalosni zbog zla koje vlada ovim svijetom Isus hrabri: Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Tadašnji Isusovi suvremenici su se borili za samostalnost svoje zemlje. Željeli su obnovu izraelskog kraljevstva. Mnogi su otišli u toj viziji toliko daleko da su se prihvatili mača i otvoreno se borili protiv Rimljana. Bili su to Zeloti. Uglavnom, rezultat takvih akcija bi često izazvao i krvoproliće nevinih ljudi. Isus želi promijeniti tu paradigmu. Poziva ljude na žiru viziju. Umjesto da se zadovolje samo sa svojom zemljom, On ih poziva da teže za Kraljevstvom Nebeskim. Međutim, ono se ne stječe revolucijom i tvrdoglavom hrabrošću, već krotkošću. Zato Isus izjavljuje: Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Mnogi su, posebno siromašni u Isusovo vrijeme bili obespravljeni. Nitko ih nije štitio i nitko za njih nije mario. Taj problem su ljudi rješavali na tri načina. Jedan način je bio da su prihvatili takvo stanje i postali ravnodušni. Drugi su uzimali pravdu u svoje ruke smatrajući da je to ispravno. Tada bi si često napravili veći problem nego što su ga imali. Treći su tražili da Bog izvede svoju pravdu. Upravo takve Krist pohvaljuje kada im kaže: Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Milosrđe se smatralo slabošću. Tadašnji vjerski vođe nisu imali milosti prema onima koji nisu zadovoljavali njihove kriterije. Milosrđe je bilo nešto što je bilo namijenjeno za njih koji su se smatrali pravovjernim. To bi za njih značilo da zbog toga što oni ispravno drže Zakon prema njima će Bog biti milosrdan. Međutim, Isus napominje da je baš milosrđe glavna Božja karakteristika. Napominje da se ono ničim ne zarađuje. On jednostavno navodi taj međuodnos Božjeg i našeg milosrđa kada je rekao: Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Pobožna forma u vrijeme kada je Isus bio na zemlji bila glavna stvar duhovnosti. Raspravljalo se o perfidnim stvarima kao može li se jesti neopranim rukama i sl. Ovdje nije bio problem u provođenju higijene, već se radilo o tzv. obrednoj čistoći. Ukoliko nije bilo vode, bilo je potrebno odraditi taj ritual pranja ruku bez vode i tek tada su mogli jesti. Isus im naglašava da njihov problem nije u njihovim ritualima i obredima već u srcu. Nije toliko presudno jesu li im čiste ruke, već kakvo im je srce. U svojoj poruci na gori im iznosi: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

U Isusovo vrijeme, mirotvorstvo se smatralo slabošću. Zeloti i još neki hebrejski domoljubi uglavnom su pozivali narod na ustanak i rat protiv Rimljana. Za razliku od njih Isus poziva na mir. Dok su ovi „domoljubi“ narod uvlačili u rat, govoreći kako će pobjeda nad Rimljanima osigurati mir, Isus je pozivao ljude i obećavao im je mir u srcu. To je mir koji prevazilazi svaki razum. Isus je često govorio da je baš On izvor mira; Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Ivan 14,27. Tko prihvati Krista kao Spasitelja, taj je prihvatio izvor mira. Stoga na gori je Isus poručio. Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Nakon što je Isus opisao kako zadobiti mir, govori da će oni koji prihvate Krista biti progonjeni. Prividno izgleda kao da su Isusove izjave kontradiktorne. Međutim Isus napominje da je Kraljevstvo nebesko u nama. Ukoliko prihvatimo životne vrijednosti Kraljevstva nebeskog, može nam se dogoditi da budemo progonjeni. Ako se to desi, Isus nas hrabri da bi zbog toga naše emocije trebale biti različite od onih koje bi netko u takvim okolnostima očekivao. Umjesto brige i straha, trebala bi biti radost. Kada zbog naše duhovnosti podnosimo nevolju, tada bi nam to trebao biti indikator da smo na Kristovoj strani. Đavao, Isusov neprijatelj, učinit će sve da nas odvoji od Krista. Sveti Petar je pisao o posljednjem vremenu: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. 1. Petrova 5,8. Upravo zbog toga Isus upućuje posebno ohrabrenje onima koji su progonjeni. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Danas u dvadeset prvom stoljeću Koliko god mislimo da smo tehnološki uznapredovali, imamo identično iste probleme kao i u Isusovo vrijeme. Danas kao i prije dvije tisuće godina, Isusove poruke s gore su još uvijek aktualne čak više nego tada. Danas, više nego bilo kada u povijesti, zahvaljujući Božjoj milosti, imamo mir i slobodu. Nitko nas neće proganjati zbog naše vjere. Postoji opasnost da se uljuljamo u neku lažnu sigurnost misleći da smo sigurni. Međutim, nemojmo zaboraviti da živimo u posebno vrijeme. Posljednja knjiga Biblije i navodi zašto je to vrijeme posebnog mira. Na otoku Patmosu sv. Ivan dobio je viziju u kojoj je vidio što se događa iza zavjese ove zemaljske pozornice u posljednjem vremenu. On vidi anđele koji rade posao vezan za sudbinu ove planete. On vidi anđele koji su zaduženi da bude mir kako bi drugi anđeo odradio važan posao, da zapečati one koji su pripadnici Kraljevstva nebeskog. Čak ovaj anđeo koji pečati Božji narod, traži dodatno vrijeme.  »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.

Kroz sve vjekove, cijeli nebeski sustav je bio angažiran u misiji spašavanja čovjeka. Upravo danas je vrijeme mira ali ne za to da bi se bezbrižno mogli opustiti, već da Božji anđeo zapečati Božji narod. Broj od sto četrdeset četiri tisuće je zasigurno simbolični broj, ali on ukazuje na ograničenost onih koji su zapečaćeni. Svi koji su zapečaćeni čeka velika nevolja.

Pitanje koje nam se nameće je, jesam li spreman za Božji pečat. Hoće li taj anđeo kada bude prolazio kraj mene u meni prepoznati Isusa Krista, jer je to jedini uvjet zapečaćenja. Dali sam se u potpunosti i bez rezerve podvrgao onome što Bog traži od mene. Vrijeme mira i potpune slobode je vrijeme pečaćenja.

Također u to isto vrijeme i Isusov neprijatelj ne miruje. Sv. Ivan opisuje njegovo djelovanje kao djelovanje Zmaja, zvijeri, kipa koji oživljava i sl. Sve je to određena simbolika koja opisuje djelovanje Sotone i onih koji su se za njega opredijelili, od institucija pa do običnog puka. Umjesto pečata, on ima žig. Biblija također opisuje i takvo djelovanje. Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. Otkrivenje 13,1617.

Nevjerojatna razlika. Kip koji je oživio udara žig na sve moguće, bogate, siromašne, robove, slobodne … Božji anđeo pečati samo one koji su Kristovi. Žig se udara na čelo ili ruku dok se pečat može dobiti samo na čelo. To je simbolika odnosa. Ima onih koji su osvjedočeni Sotonini sluge. Oni dobivaju žig na čelo. Drugi koji odbijaju u potpunosti Krista i Njegovu milost, i smatraju se neutralnima, dobivaju žig na ruku. Za sotonu je najbitnije da nismo na Kristovoj strani. On se služi čak i ucjenom. Taj koji ne dobije žig neće moći ni kupiti ni prodati. Doslovno bit će eliminiran iz društva kao netko tko je protiv društva i društvenog poretka. Takvog koji ne primi žig, čeka velika nevolja.

Na nama je izbor. Prihvaćanjem Isusa Krista kao svog Spasitelja na ovoj zemlji nas čeka neizvjesna budućnost. Svi takvi postat će nepoželjni i progonjeni. Sveti Pavao ih opisuje kao heroje vjere. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. Hebrejima 11, 36-38.

Ovo su samo neki opisi onoga što čeka one koji se odluče za Krista i budu zapečaćeni za Kraljevstvo nebesko. Ali krajnja nagrada takvih je vječno blaženstvo u zajednici sa Ocem i Njegovim Sinom našim Spasiteljem. Sv. Ivan ih prekrasno opisuje  »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj

Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: »Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju

i Jaganjcu!«

Sudbina onih koji prime žig nije baš tako slavna. Oni istina neće imati nevolje. Moći će kupovati i prodavati. Moći će raditi što im se prohtje, ali krajnja sudbina im je izuzetno loša: I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. Otkrivenje 16, 20.

Danas se sjećamo svih svetih koji su preminuli sa blaženom nadom i povjerenjem u Gospodina Isusa. Možda ih kao crkva nismo prepoznali kao svece. Možda su bili progonjeni i svijet ih nije bio dostojan. Međutim, oni su obijelili svoje haljine u krvi Jangančevoj. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Hebrejima 11,16.

Danas je svečano vrijeme, vrijeme pečaćenja ili žigosanja. Na nama je odluka hoćemo li primiti Božji pečat ili žig zvijeri. Ukoliko dozvolimo Kristu da nas On opravda, da On obijeli naše haljine, naše pravde, tada će nas Njegov anđeo zapečatiti. Nevolje kroz koje zbog toga trebamo proći nisu vrijedne spomena slave koju nam Bog sprema. Upravo takva nevolja će u nama izazivati radost, jer se bliži dan izbavljenja.

S druge pak strane, za žig zvijeri dovoljno je biti pasivan i ne činiti ništa. Sotoni nije toliko važno koliko smo aktivni u njegovoj službi. Za njega je važno da ne pripadamo Kristu. Tada smo izgubljeni za vječnost.

Upravo zbog toga Duh Sveti nas svednevice poziva da otvorimo Kristu svoje srce. On želi naše društvo kroz čitavu vječnost. Možemo li biti tako lakomisleni i nemarni prema tako uzvišenom Božjem pozivu. Odgovorimo mu još danas i recimo mu. „Gospodine Isuse. Želim da uđeš u moje srce. Prihvaćam te kao svog Spasitelja i Gospodina. Preuzmi vođenje mog života kako bi me bez obzira na ovozemaljske nevolje doveo u raj.“

Zvonko Presečan