Draga braćo i sestre,
zamijetio sam da se poprilično „lome koplja“ oko naziva našeg kršćanskog portala. Mnoge učene glave raspitivale su se zašto „putevi“, a ne putovi. Neki su išli tako daleko da su čak spominjali jezično podrijetlo nominativa množine imenice „put“ što apsolutno odbijamo uopće komentirati u ovoj godini praštanja, u ovoj godini zajedništva, pokušavajući vas prisjetiti da smo mi ipak kršćanski, a ne sasvim katolički portal, pokušavajući vas prisjetiti da autori koji pišu za naš portal nisu isključivo iz Lijepe naše i, premda Hrvati, ipak iz dijaspore.
Stvari zapravo stoje ovako – imenica „put“ je dvoznačnica, a nas zanima isključivo značenje imenice „put“ (cesta). U nominativu množine ima dva oblika: „putevi“ i „putovi“. Prvi rabimo u prenesenom smislu, a drugi u doslovnom. Što se sklonidbe tiče, jezičari tu nisu jedinstveni pa neki spominju prijedloge kao kriterij koji odlučuje glasi li instrumental jednine “putom” ili “putem”, a neki ne. Stjepko Težak tako veli da treba poslušati Slavka Pavešića, koji tvrdi da se oblik “putem” upotrebljava kada je bez prijedloga, a “putom” kada je s njim: Idi tim putem. Pruga je među putom i rijekom.
Prema jezikoslovcima prevladava, dakle, mišljenje da se nominativ množine u obliku „putevi“ rabi u prenesenom smislu. I mi smo se, dajući naziv našoj molitvenoj zajednici ime, vodili upravo tim stavom naših jezikoslovaca. Naime, ovu imenicu doista rabimo u prenesenom značenju. Nikad nismo mislili na Ceste milosti, Staze milosti, već smo mislili da neki imaginarni put, na nešto što nije na zemlji, pri tlu, baš kao što nije ni milost. Milost je također jedan pojam koji je specifičan, to nije nešto opredmećeno, milost je doista više imaginarna, dakle, i ona je u prenesenom značenju.
Stoga „Putevi milosti“ nipošto nisu niti istočnog podrijetla, niti su nepravilni.
Inače, kad je već spomenuto to podrijetlo, naši susjedi isto tako uzimlju izraz „putevi“ u prenesenom smislu. Netko je u mnogobrojnim raspravama spomenuo i sentencu Svi putevi vode u Rim. Prastara poslovica, dakako u prenesenom smislu kako istočno, tako i zapadno, zapravo znači da konačno rješenje za sve donosi onaj koji ima najvišu vlast.
Mi dakle ne kročimo putovima milosti u smislu stazama milosti već polako moleći, čineći dobra djela u mislima ili djelima hodimo putevima milosti.
Ovime zatvaramo diskusiju. Uostalom, velike bi probleme izazvala promjena imena – od promjene domene pa do “slučajne” zamjene s jednom humanitarnom udrugom koja se u određenom trenutku ne odveć poštenim načinom odvojila od osnivača foruma koji je potom prerastao u molitvenu zajednicu i, naposljetku” u portal s ovim, za neke posebnim, za neke pogrešnim nazivom – „Putevi milosti“.
Hvaljeni Isus i Marija!
