Bila su to vrimena lipa
Iz ditinstva kao juče,
Dok drvena konjska kola
Konj naš Soko cestom vuče.

Soko kaska makadamom
Dok prašinu bilu diže,
Miris konjskog teškog znoja
U nosnice ja udišem.

A na rupu kad naiđu
Ta drvena kola ljudi,
Poskakuju tako jako
I mrtva bi da probudi.

Rže Soko al ne staje
Dok Stric uzda ne popušta,
Pokraj Strica ja veseo
Od velikoga toga gušta.

Ko od mene tad je veći
I sritniji ljudi bio,
Prvi puta na kolima
I sa pravom ja kandžijom.

Ta mi slika pred očima
I ako je davno bilo,
Kao da sam na kolima
Tako jasno a i živo.

Još se sićam dragi ljudi
Soko kola svoja vuče,
A na njima mi veseli
Kao da je bilo juče!

11.05.2018. Brat Bojan.

 

PODIJELI