Bila su to vrimena lipa
Iz ditinstva kao juče,
Dok drvena konjska kola
Konj naš Soko cestom vuče.
Soko kaska makadamom
Dok prašinu bilu diže,
Miris konjskog teškog znoja
U nosnice ja udišem.
A na rupu kad naiđu
Ta drvena kola ljudi,
Poskakuju tako jako
I mrtva bi da probudi.
Rže Soko al ne staje
Dok Stric uzda ne popušta,
Pokraj Strica ja veseo
Od velikoga toga gušta.
Ko od mene tad je veći
I sritniji ljudi bio,
Prvi puta na kolima
I sa pravom ja kandžijom.
Ta mi slika pred očima
I ako je davno bilo,
Kao da sam na kolima
Tako jasno a i živo.
Još se sićam dragi ljudi
Soko kola svoja vuče,
A na njima mi veseli
Kao da je bilo juče!
11.05.2018. Brat Bojan.