Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela. No, ipak je Asino srce bilo besprijekorno u sve dane njegove. —2 Ljetopisa 15:17
Asa nije bio potpuno poslušan u izvanjskim, vidljivim područjima svog života. Bio je poslušan u onima koje je on smatrao najvažnijim područjima, ali nije bio potpuno u pravu. Pazite ako ikad pomislite: “Ah, ta stvar u mom životu, pa nije ona baš tako bitna.” Činjenica kako vam ona i nije vrlo bitna, može značiti, da je Bogu i te kako važna. Nema te stvari koju Božje dijete smije smatrati beznačajnom. Koliko li ćemo još dugo sprječavati Boga, podučiti nas makar jednoj stvari? No međutim, On nas i dalje pokušava podučiti i nikada ne gubi strpljenje. Kažete: “Znam da je moj odnos Bogom ispravan” – no ipak, “uzvišice” (op. prev. „poganska svetišta”) su i dalje prisutne u vašem životu. Još uvijek postoji područje nepokoravanja. Negodujete li tvrdeći kako je vaše srce ispravno pred Bogom, a opet postoji to nešto u vašem životu čime vas On navodi na sumnju? Kad god Bog izazove sumnju po pitanju nečega, odmah to prekinite, bez obzira što to moglo biti. Ništa u našem životu Bogu nije puka beznačajna pojedinost.
Postoje li neke stvari u vezi s vašim fizičkim ili intelektualnim životom na koje uopće niste obraćali pozornost? Ako je tako, možda si mislite kako ste potpuno ispravni u važnim područjima života, ali ste neoprezni i ne uspijevate se koncentrirati ili pravilno usredotočiti. Kao što je nezamislivo da vašem srcu treba odmor od otkucaja, tako je nezamislivo da vama treba dan odmora od duhovne usredotočenosti na stvari vašeg života. Kao što ne možete moralno uzeti slobodan dan i ostati moralni, tako ni duhovno ne možete uzeti slobodan dan i ostati duhovni. Bog želi da ste u potpunosti Njegovi, a to zahtijeva znatnu pažnju kako biste bili u duhovno fit. To također zahtjeva i ogromnu količinu vremena. Ipak, neki od nas očekuju kako će se uzdići iznad svih svojih problema, te imati sjajno iskustvo osvajanja planinskih vrhova jednog za drugim u svega nekoliko minuta.
– Oswald Chambers –
Mislim li kako sam već „dostigao” i kako više nema potrebe ni prostora za sagledavanjem, promjenom i rastom? Ignoriram li neke „sitnice” za koja sam svjestan kako Bogu nisu nimalo nebitne tj. jesam li svjestan kako ništa u svezi mog stanja i karaktera Bogu nije nebitan detalj?
