Priča o svetom Nikoli

153

Divnog stanovnika dobio je grad Patari u Maloj Aziji.

Rodilo se djetešce za koje su roditelji dugo Boga molili.
Dadoše mu ime NIKOLA, po stricu biskupu koji živjeh u Miri.
Roditelji ubrzo umiru, dječak ostaje sam.

Želeći širiti ono što je u njega utkano,
Nikola postaje svećenik.
Stric umire, ali on ne želi bogatim nasljednikom biti, skroman bježi.
Odlazi u Palestinu gdje živi samačkim životom.
Vraća se natrag u vrijeme smrti nasljednika njegovog strica,
kao da mu je sudbina bila da postane biskup.

Noći je provodio u molitvi,
dane u pomoći drugima u nevoljama i šireći vjeru.
Činio je čudesa, smirivao je olujna mora.
Ljudi ga zaštitnikom mornara prozvaše.
Svojim blagoslovom ozdravlja djetešce kojemu je kost u grlu zastala.
Te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

Srce puno ljubavi kucalo je u njemu.
Davao je svima snagu, ljubav i vjeru.
Borio se protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu svome.
U svemu je prepoznavao Boga,
u dodiru, u osmijehu dragog bića.

Došao je dan iscrpilo se tijelo umorno od pokore i poslova.
Umire dragi čovjek, sjajna zvijezda mnogima najmilija.
6.12.327. godine Zemljom tuga zavlada.
Tijelo Sv. Nikole u sarkofag položiše.
U Miri je bio sve dok ga zbog Turskih
osvajanja nisu prenesli u grad Bari.
gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Svetog Nikolu kao sveca slavimo sa radošću dječjeg osmijeha i darivanja.
Njegovu službu ” Anđeli zemaljski” vode,
radujući darovima svoju dječicu.

Dragi prijatelji, nadam se da vam je u bučicama, onim svjetlosnim molitvenim
zasjala nada da će Sv Nikola učiniti vaše želje stvarnima.
Nadam se i vjerujem da ste osjetili toplinu ljubavi nebeske
i da su se u vašem srcu blagodati Sv. Nikole izlile.

DRAGI PRIJATELJI, čitatelji  NIKOLINE I NIKOLE…
IMENJACI OVOG DIVNOG SVECA SRETAN VAM IMENDAN! ?

Ana Emanuela Šimunić

PODIJELI