Mt 28, 16-20
Duh Sveti uvodi čovjeka u intimu Presvetog Trojstva. Ovo je neizreciva činjenica i ujedno tajna: čovjek ima pristupa Trojstvenomu Bogu, u kojemu odsjeva ljudski život. Bog je jedan. No, taj je Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je jedan, ali trojstven. On je stalna i savršena aktivnost u kojoj Bog Otac savršeno sebe spoznaje i tu spoznaju izgovara te tako odvjeka rađa svoga jedinorođenoga Sina. On je Očeva izgovorena riječ. Ljubav pak između Oca i Sina te Sina i Oca stvara izlaženje nove Osobe, koja je njihov poljubac, njihov ljubavni zagrljaj. To je Duh Sveti. Bog je dakle neizrecivo stvaralaštvo spoznanja i ljubavi. Sin je Očeva spoznaja, a Duh Sveti je nova „mi“ – osoba, Otac i Sin u jednome (prof. T. Ivančić). Bog je jedan i nema drugih bogova. Bog je ljubav. S pravom je netko laički rekao da Presveto Trojstvo pleše odvječni ples ljubavi u koji poziva svoje vrhunsko stvorenje. To je kolo ljubavi kojem je pozvan pristupiti svaki čovjek.
Isus je postao čovjekom u vremenu i prostoru da nas dovede Ocu. On je Očeva objava. Pokazao je kakav je Otac. On je nježan i milosrdan. Otac je Jahve – Gospodin – Otac koji voli. Tek Duh Sveti uvodi čovjeka u puno objavu i svu istinu, zato u njegovoj sili može tepati svome Ocu: Abba, što će reći tata, tatice.
Vjerujemo u Boga koji je Otac i Sin i Duh Sveti. To je temeljna istina vjere. Mi ljudi lakše možemo reći što Bog nije, nego što Bog jest. Bog se objavljuje u tom bogatstvu triju osoba jednostavno zato da nas uvjeri u svoju ljubav. Možemo pretpostaviti da je izabrao takav način postojanja da nam se približi. Ljudski je život obilježen trojstvenim Bogom. To nisu samo molitve i formulacije, nego svako ljudsko biće slika je trojedinoga Boga. Svaki čovjek i svaka obitelj, odnosno brak nosi na sebi i u sebi biljeg Božjeg sjaja, raznosi ljubav i otkriva Boga u svijetu.
Čovjek je stvoren na sliku Božju. Trojedini Bog je želio da čovjek bude osoba, jedinstvena osoba, duhovno i tjelesno biće koje je sposobno razmišljati, ljubiti i darivati se. Možemo reći da je i čovjek integralno trojstven upravo kao što je Bog. Čovjek je stvoren na Božju sliku i to kao muško i žensko. Prema tome, govoreći o Presvetom Trojstvu možemo se koristiti slikom braka. Mislim, da je to najbolja usporedba trojstvenog Boga.
Biblijski opis prvog braka u povijesti govori da je Bog stvorio čovjeka Adama, a s njegova je rebra ili boka učinio ženu Evu. Bog je stvorio zajednicu osoba jer „nije dobro da čovjek bude sam“. Tek je onda između muškarca i žene bilo moguće novo čovječanstvo. To je ujedno i Božja zapovijed „Množite se!“. Na temelju ljubavi između Adama i Eve moglo se roditi dijete. Njihovo dijete je plod ljubavi. Zato svaki bračni čin zaronjen je u Presveto Trojstvo. Kao što od Oca izlazi Sin, a u sjedinjenju Oca i Sina nastaje Duh Sveti, tako i iz Adama Bog stvara Evu, a iz njih stvara novoga čovjeka, dijete. Tako je brak zajednica: duhovna (Božanska dimenzija) i tjelesna (ljudska dimenzija). Oni, iako dvoje, postaju jedno tijelo i jedna duša. Zato je obitelj slika Presvetoga Trojstva.
Bog nije neki samotanjak, nije mirovanje nego naprotiv, savršena aktivnost, međusobno darivanje. Sam je Isus rekao da po njemu dolazimo Ocu. U sili Duha Svetoga možemo činiti djela, koja je on činio, pa čak i veća. Bog Otac gledajući svoga Sina u nama ljubi njega i nas i tako se Duh Sveti kao ljubav Oca i Sina razlijeva i u našim srcima i životima. Možda sada lakše shvatimo Isusovo poslanje učenika da krste narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Isusova je želja da se svi spase. To znači da svi žive vječno zaronjeni u život Presvetog Trojstva.
Pater Arek Krasicki
