A svi mi koji otkrivena lica slavu Božju kao u zrcalu gledamo, u istu se sliku preobražavamo … (2. Korinćanima 3:18)
Ovakva potpuno razotkrivena otvorenost pred Bogom, koja omogućuje da život te osobe postane ogledalo za druge, najveća je odlika koju kršćanin može pokazati. Kad nas Duh ispuni, mi se preobražavamo i promatrajući Boga postajemo zrcala. Točno možete znati kada je netko promatrao slavu Gospodnju, jer vaš nutarnji duh osjeća kako on odražava Gospodnji vlastiti karakter. Čuvajte se svega što bi zaprljalo ili potamnilo to ogledalo u vama. Gotovo uvijek je u pitanju nešto dobro što će ga zamrljati – nešto dobro, ali ne i ono što je najbolje.
Najvažnije pravilo za nas je, usredotočiti se na to kako da nam život ostane otvoren za Boga. Neka sve ostalo, uključujući posao, odjeću i hranu, bude po strani. Zauzetost stvarima je ono što narušava našu usredotočenost na Boga. Moramo sačuvati položaj iz kojeg Ga možemo promatrati, stalno održavajući svoj život potpuno duhovnim. Neka ostale stvari dolaze i odlaze kako hoće; neka nas drugi ljudi kritiziraju kako hoće; ali nikada ne dopustite da išta naruši život koji je “skriven s Kristom u Bogu” (Kološanima 3: 3). Nikada ne dopustite užurbanom načinu života, da naruši odnos prebivanja u Njemu, a to se lako dogodi, stoga se moramo čuvati toga. Najteža lekcija kršćanskog življenja je, naučiti kako nastaviti da “slavu Božju kao u zrcalu gledamo …”
– Oswald Chambers – vojni kapelan Britanske vojske
Promatram li i vidim li svakodnevno slavu Božju?
Narušava li životna užurbanost neprekinutu usredotočenost na Boga?
Vide li drugi u mom svakodnevnom životu odraz slave Božje?
