Tada je Samuel odgovorio: “Govori, jer sluga tvoj sluša.” —1 Samuelova 3:10
To što sam pažljivo i pozorno slušao jednu stvar koju mi je Bog rekao, ne znači da ću slušati sve što On kaže. Neosjetljivošću svog srca i uma prema onome što govori, pokazujem Bogu nedostatak svoje ljubavi i poštovanja prema Njemu. Ako volim svog prijatelja, instinktivno ću razumjeti što on želi. A Isus je rekao, “Vi ste moji prijatelji …” (Ivan 15:14). Jesam li ovaj tjedan prekršio neku od zapovijedi moga Gospoda? Da sam samo shvatio kako je to Isusova zapovijed, ne bih ju namjerno prekršio. No, većina nas pokazuje nevjerojatno nepoštovanje prema Bogu jer ga niti ne čujemo. Kao da nikada nije razgovarao s nama.
Cilj mog duhovnog života je toliko bliska poistovjećenost s Isusom Kristom, da ću uvijek čuti Boga i znati kako i Bog uvijek čuje mene (vidi Ivan 11:41). Ukoliko sam sjedinjen s Isusom Kristom, uvijek ću čuti Boga predanim slušanjem. Cvijet, drvo ili sluga Božji, mogu mi prenijeti Božju poruku. Ono što me ometa da čujem, je moja pažnja usmjerena prema drugim stvarima. Nije da ne želim čuti Boga, ali nisam predan u pravim područjima svog života. Posvećen sam stvarima, čak i službi, te vlastitim uvjerenjima. Bog može reći što god želi, no ja Ga jednostavno ne čujem. Stav Božjeg djeteta uvijek bi trebao biti: “Govori, jer sluga Tvoj sluša.” Ukoliko nisam razvio i njegovao ovu predanost slušanja, Božji glas mogu čuti samo u određenim trenucima. U nekom drugom momentu postajem gluh za Njega, jer mi je pozornost usmjerena na druge stvari – stvari za koje smatram kako ih moram učiniti. Tako se ne živi život Božjeg djeteta. Jeste li čuli Božji glas danas?
– Oswald Chambers – vojni kapelan Britanske vojske
