Svjedoci smo kako danas mnogi koji ne “osjećaju” Hrvatsku kao svoju, a time ni Sv. Stolicu, ulažu dodatne snage kako bi osporili ili omalovažili duboki odnos koji povezuje Hrvate s Rimskim biskupom! Taj odnos je kroz povijest različito tumačen, a čini mi se da je nekako najizraženiji bio nakon II svjetskog rata i “pobjede” komunista u tadašnjoj Jugoslaviji, a na primjeru budućeg sveca katoličke crkve, blaženog Alojzija Stepinca kojeg se htjelo pod svaku cijenu privoljeti da se odmakne od pape i osnuje nekakvu hrvatsku katoličku crkvu! Naravno, on to nije htio, pa i pod cijenu osuda i zatvaranja, a na kraju nažalost i smrti! Ostao je vjeran rimskom biskupu i katoličkoj crkvi što je mnogima smetalo! I danas smo, nažalost, kao katolici izloženi raznoraznim liberalnim stavovima i nastojanjima da se taj odnos svede na minimum! Bogu hvala, Hrvat, katolik je bio i ostat će vjeran katoličkoj crkvi i bit će i dalje neraskidivo povezan sa svojim papom!
Dobro je malo otići u povijest tih odnosa, jer će tada puno stvari biti puno jasnije!
Među najstarije dokaze te povezanosti nalazimo podatke već u ranom srednjem vijeku, iako se povjesničari ne slažu u potpunosti s tim podacima što je u neku ruku i normalno!
Najstariji izvori kažu kako je papa Grgur I. Veliki oko 600. godine javio solinskom nadbiskupu Maksimu kako Hrvati naseljavaju Istru i dolaze na Jadran!
Hrvati postaju prvi pokršteni narod od slavenskih naroda i za pape Ivana IV Dalmatinca (640-642) uspostavljaju vezu sa Sv. Stolicom!
Nadalje, imamo i bitan slijedeći podatak, kojeg spominje i bizantski car Konstantin, kako su pokršteni Hrvati potpisali ugovor s papom Agatonom (678.-681) kako nikada neće provaljivati u tuđe zemlje. Papa ih je blagoslovio i obećao da će se on boriti za njih i biti im na pomoći ako itko dođe nepozvan na hrvatsko tlo!
Hrvatski vladar Branimir 879. dobiva pisma od pape Ivana VIII u kojima priznaje zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom te blagoslivlja vladara i narod hrvatski. Već sljedeće godine (880.) papa ozakonjuje crkveno-slavensko bogoslužje i 881.u Rimu posvećuje ninskog biskupa Teodozija,
Kraljevski naslov hrvatskom kralju Tomislavu priznaje papa Ivan X (914.-928.) te na Splitskom saboru piše mu poslanicu u kojoj ga oslovljava s “Dilecto filio Tomislao regi croatorum” (“premilom sinu Tomislavu,kralju Hrvata”).
Povjesničari se najviše spore oko prvog kralja i crkvenog sabora koji je bio održan samo je razlika u podacima gdje je i kada održan a time i kad je okrunjen prvi hrvatski kralj!
Vjekoslav Klaić smatra da je sabor održan 925. i da je tada okrunjen kralj Tomislav, Ferdo Šišić pak smatra da je sabor održan 879., no tu se javlja povjesničar Vladimir Koščak koji kaže da, ako je tada održan sabor, onda je riječ o hrvatskom vladaru Branimiru. Dominik Mandić tvrdi da je prvi hrvatski sabor održan 753. na Duvanjskom (danas Tomislavgradskom) polju!
Bilo kako bilo, na samom saboru država je bila podijeljena na tri velike oblasti s više samoupravnih pokrajina, a granice su bile određene po staroj rimskoj razdiobi. Tad je potpisan i zapisnik “Methodos” na latinskom jeziku koji je također preveden i na hrvatski jezik!
Hrvatsko srednjevjekovno kraljevstvo uspostavljeno je uzastopno 535. i 641. godine i bilo je oblikovano tako što su priznata antička povijesna ostvarenja na hrvatskom tlu. Romanski ili latinski gradovi u Dalmaciji dobili su u Hrvatskoj zaštitu i gospodarski prostor kao i temelje za svoj kulturni razvoj.
Papa Nikola II (1059.-1061.) šalje opata Majnarda za vrijeme kralja Petra Krešimira IV (1058.-1074.)na crkveni sabor u Split i bitno je navesti da je tada uz sva nastojanja sačuvana Božja služba na hrvatskom jeziku!
Papa Grgur VII (1073.-1085.) šalje izaslanika Gebizona hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru i po njemu zastavu, mač, žezlo i krunu kao znakove vladarske moći te ga 1075. okruni za hrvatskog kralja. Bitno je naglasiti kako je papa tada napisao da će svaki pokušaj napada na Hrvatsku smatrati napadom na Apostolsku Stolicu sv. Petra!
Za vrijeme turskih napada na Hrvatsku u 15. stoljeću, pape pokazuju brigu za Hrvatsku pa ju i materijalno pomažu kako bi se obranili! Tada pape Hrvatsku nazivaju “predziđem kršćanstva”!
Povjesničar Stjepan Krasić dokazuje kako je renomiranje hrvatskog jezika započelo u Rimu u prvoj polovici 17. st. Tad je, naime, štokavština izabrana kao podloga za budući hrvatski jezik koja je i danas službeni jezik i narječje hrvatskog jezika!
Papa Klement VIII. je 1599. naredio da se na sveučilištu Rimskog kolegija osnuje katedra hrvatskog jezika, a papa Urban VIII. taj je model odlučio proširiti i na druga sveučilišta te je dekretom 1623. naredio da se posvuda, gdje je moguće, osnuju učilišta i katedre za hebrejski, klasični i moderni grčki, arapski, kaldejski ili aramejski (kojim je Isus govorio) i HRVATSKI jezik!
Papa Pio IX. je 1852. uvrstio Zagrebačku biskupiju u red nadbiskupija i istu je proglasio metropolitanskim središtem i tim je Zagreb postao duhovno i nacionalno središte svih Hrvata! Prvi nadbiskup bio je Juraj Haulik, ustoličen 8.5.1853.
Sv. papa Ivan Pavao II., govorio je još 1976. o velikoj bliskosti hrvatskoga i poljskoga naroda i za njega su Hrvati bili i ostali “narod svetog Petra”, narod koji je posebno pozvan na svjedočenje Isusa Krista!
Za vrijeme Domovinskog rata on je jako suosjećao s Hrvatima, stalno je pozivao na prekid sukoba u njemu dragoj Hrvatskoj. “Rezultat” je bio – Vatikan među prvima priznaje suverenost i samostalnost Hrvatske 13. siječnja 1992. Tu ne prestaje briga za hrvatski narod, naime za vrijeme svojega pontifikata tri puta je posjetio Hrvatsku 1994., 1998. i 2003. Proglasio je svetima Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina, a blaženima Alojzija Stepinca, Mariju Petković i Ivana Merza!
Hvala ti, sveti oče, na iskazanoj ljubavi prema mome narodu koji ti to nikada neće zaboraviti! Za vrijeme ovozemaljskog života neizmjerno si volio Hrvatsku i ne sumnjam da ju još i više voliš sad kad si u zajedništvu s Kristom!
Moli se, molim te, Bogu za moj hrvatski narod da napokon naša Hrvatska prodiše punim plućima i uvijek bude “zemlja sv. Petra”!
Nakon ovog povijesnog presjeka možemo biti sretni što pripadamo svetoj Katoličkoj crkvi i što se zovemo Hrvatima! Hvala ti Bože na svemu, ali Te ujedno i molim brani i štiti našu Hrvatsku i da ti zauvijek bude odana – kako kao narod, tako i crkva!
Kazimir Ištuk
