Čovjek da bi vjerovao prije se želi uvjeriti i razumski spoznati, dok Bog traži da mu vjerujemo pa će pokazati svoju slavu i djela. Naš tjelesni rast treba pratiti razvoj i sazrijevanje osobne vjere u čemu se sa znanjem i spoznajom ne suprotstavlja – nego upotpunjuje. (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2015.)
Svadljivim psihotičnim neuroticima koji nad drugima rado vladaju i liječe se pokazujući nadmoć, nakon prvotnog odgovora šutnjom potrebno je smireno uzvratiti ne iznenađujući se što će posegnuti za našom prošlošću kako bi nas pred drugima ponizili i osramotili. Ostati uzdignute glave ne pokazujući uvrijeđenost vidjet će da ih se ne bojimo, te kako nam nisu toliko naudili koliko očitovali svoje pravo lice i namjere. (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2015.)
Ljudima karijeristima kojima uspjeh i slava uvjetuju stanje duha i raspoloženja, teško pada kada ostanu bez obnašanih službi s kojima se poistovjećuju i za koje žive dovodeći ih do bolesnoga stanja. U međuvremenu čim zadobiju dodatno-zamjensku službu, ubrzo se pridignu i živnu što ih održava dajući im novi životni polet. (Tomislavgrad, 23. kolovoza 2015.)
Hrabri umiru samo jednom, a kukavice sto puta!
Živi tako da bi jednom počinuo pošteno,
ostavio trag junaštva i živio vječno. (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2015.)
Ima ih koji pod izlikom humanosti i pomaganja drugima, gledaju samo što će od drugih za sebe dobiti. (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2015.)
Promatrajući druge s manama, nedostatcima i zamjerajući im nerijetko kao u ogledalu vidimo sami sebe! (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2015.)
Ima naših ljudi koji su u rodnom kraju proživjeli i nekoliko desetljeća da bi nakon odlaska u velegrad radi bolje prilagodbe okolini izmijenili način govora i običaje, te se počinju stidjeti svojega podrijetla. Biti ono što jesmo ispred onoga gdje jesmo temelj je našega osobnog identiteta, prihvaćanja drugih i bogatstva u različitosti. (Tomislavgrad, 28. kolovoza 2015.)
Dogodi se da skoro nakon susreta s nekom osobom dočujemo kako se preselila s ovoga svijeta što nas sjeti na prošli susret i podsjeti da smo mogli više pomoći ili biti ljubazniji. Otkriti ljepotu dara sadašnjega trenutka i cijeniti svaki susret s ljudima kao neponovljivi, poboljšava kvalitetu čovjekova života i duševnoga zdravlja kao bića suodnosa s drugima. (Tomislavgrad, 28. kolovoza 2015.)
Jednoga dana kad pođem s ovoga svijeta put vječnosti nemojte naricati niti plakati za mnom natječući se tko će me više voljeti, napose oni koji su me tijekom života ogovarali, etiketirali i napadali. I nemojte potresenim glasom govoriti tugaljive riječi kako biste voljeli da sam još barem jedanput ovdje da me vidite i nadomjestite propušteno. Čovjeka se voli dok je živ, a kad umre ne treba mu više ničija ljubav niti utjeha ili bilo koja riječ – osim vapaja molitve i pokoja. (Tomislavgrad, 29. kolovoza 2015.)
U idealima koji drugima i nama samima pokatkad izgledaju previsoki i nemogući za ostvariti ne treba na samom početku klonuti, nego imati vjeru i nadu da ih voljom i ustrajnim radom želimo i možemo postići, hrabro koracajući naprijed prema cilju. (Tomislavgrad, 31. kolovoza 2015.)
Imati vlastiti stav znači posjedovati kralježnicu osobnosti, koja drži postojanim i uspravnim jakost volje i duha. (Tomislavgrad, 2. rujna 2015.)
Realan odnos između ideala i mogućnosti njihova ostvarenja u ljudima rađa zadovoljstvo i sreću, dok nemogućnost postizanja visoko postavljenih ciljeva i želja stvara nezadovoljstvo i izaziva komplekse. (Tomislavgrad, 2. rujna 2015.)
Sa svakim je moguće blisko ili službeno razgovarati, što je gotovo nemoguće s umišljenicima jer odbijaju komunikaciju i kompromis namećući nepogrješivi autoritet kako bi ostvarili vlastite ciljeve. S takvima je najbolje koliko je moguće i ne dolaziti u doticaj, jer se bez svakoga može ili mora kako bi se živjelo u miru. (Tomislavgrad, 3. rujna 2015.)
Ljudi nas u mnogočemu cijene koliko od nas imaju koristi, držeći kako smo im dužni pogodovati u ostvarivanju olakšica ili probitka sve ako se to kosilo s poštenjem i zakonom. (Tomislavgrad, 4. rujna 2015.)
Svi ljudi više-manje bez obzira na mjesto rođenja, spol ili podrijetlo imaju slične nadarenosti za nešto svladati, ali nemaju jednake mogućnosti, volju, radne navike, niti utjecaj to i ostvariti. (Tomislavgrad, 5. rujna 2015.)
Iz mnogo toga što se naizgled čini nevažnim, poput: što netko čita, gleda, kako razgovara, smije se, jede, možemo zaključiti kakav je to čovjek. (Tomislavgrad, 6. rujna 2015.)
Kada se kaže: „U zdravom tijelu zdrav duh!“, znači li to da oni koji su tjelesno zahvaćeni nekom bolešću ili nedostatkom nemaju i ne mogu imati zdrav duh? Ni u kom slučaju! Nego smo kao ljudi tjelesni i duhovni, što se odražava i na naše duševno stanje, te da su duh, duša i tijelo uzajamno povezani u jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. (Tomislavgrad, 6. rujna 2015.)
Čak i oni koji nam se predstavljaju dobrim suradnicima ili bliskim prijateljima nerijetko podmuklo uz smiješak žele na nama ostvariti vlastite planove i skrivene ciljeve, čega počesto postanemo svjesni tek kad sve prođe ili bude prekasno. Hoditi sigurnim korakom do vlastitoga cilja, pronicavo čitajući ljude i događaje „između redaka“, ključ je ostvarenja vlastitoga uspjeha i sreće. (Tomislavgrad, 6. rujna 2015.)
Možda držimo kako su nesreća i bolest nešto najgore što nas u životu može zadesiti. Ali još gore od toga su nerazumni, svojeglavi i častohlepni ljudi koji postanu nepredvidivi, kad im ne dopustimo da se nad nama iživljavaju ostvarujući vlastite hirovite želje i planove. (Tomislavgrad, 7. rujna 2015.)
Dobra i nevina djeca vremenom se od djece Božje, utjecajem odraslih, okoline i vlastitoga ega prometnu u hirovitu i neposlušnu dječurliju! (Tomislavgrad, 9. rujna 2015.)
U stjecanju životne mudrosti potrebno je pronaći ravnotežu između materijalnoga i duhovnog, čuvati se svake krajnosti te cijeniti krjepost umjerenosti. (Tomislavgrad, 10. rujna 2015.)
Svi smo više-manje bolesni i s nedostatcima: netko u glavi, netko u nogama, dok neke bolesti nisu izvana vidljive. S tom razlikom da je jednima to poznato za što uzimaju potrebne ljekarije, dok drugi trebaju tek otkriti i početi s uzimanjem prikladne terapije! (Tomislavgrad, 12. rujna 2015.)
Teško je kada roditelji uza svu djecu koju su rodili, pri koncu života ostavljeni i zaboravljeni završe na brizi u staračkom domu. Ali nimalo nije lako kada se djeca posvete brizi ostarjelih i bolesnih roditelja, te oni sami obole jer ih ti isti roditelji izluđuju i dovode do ivice živčanog sloma. (Tomislavgrad, 12. rujna 2015.)
Ne može nam nitko više napakostiti koliko bliske osobe i oni koje volimo! Jer oni nas najbolje poznaju i znaju gdje treba udariti da najviše boli. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Divljenje ne znači potpuno razumijevanje, koliko uključuje djelomično čuđenje. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Ljudi i ne misle da kroz razgovor i šalu iznose pojedinosti, koje se nekome mogu uklopiti u mozaik što nedostaje za potpunu sliku ili priču. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Osobito ako smo javna osoba a uz to i uspješni, ljudi rado komentiraju našu osobnost i posežu u prošlost. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Nekima odgovaraš i cijene te samo dok im koristiš, ali čim postaneš svoj i nisi im po volji više te ne trebaju i za njih ne postojiš. (Tomislavgrad, 17. rujna 2015.)
Dobar san naviješta uspješan dan, dok ispunjen život označuje sretnu smrt. (Tomislavgrad, 21. rujna 2015.)
Kao narod uznapredovali smo u izvozu diplomanata i doktoranata u inozemstvo nakon ulaganja u njih i osposobljavanja jer im se ne nudi zaposlenje i napredovanje u struci, dok smo mnogostruko povećali tranzicijski uvoz emigranata i izbjeglica s Bliskog istoka te tako postali europski protočni sabirni centar. (Tomislavgrad, 27. rujna 2015.)
Sila i zlo koje iz nje proizlazi ne otklanjaju se drugom silom i zlom nego rađaju još veću silu i zlo, kao što niti naložena vatra ne gasi drugu vatru pored sebe nego se ujedinjuju izazivajući veliki požar i štetu. (Tomislavgrad, 27. rujna 2015.)
fra Mate Tadić, OFM
