I. VELIKA JAHVINA DJELA
Uvod

1

1 Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana – u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba – 2 od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. 3 Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao. 4 Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, 5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on:
Božja zapovijed i Božje obećanje
6 “Jahve, Bog naš, reče nam na Horebu: ‘Dosta ste boravili na ovome brdu. 7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’
Uređenje zajednice
9 Tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas voditi sam. 10 Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. 11 Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao! 12 Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? 13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.’ 14 Vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je što predlažeš.’ 15 Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. 16 U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: ‘Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. 17 U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Tȁ sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.’ 18 Tako sam vam onda naložio sve što vam je činiti.
Nevjera u Kadešu
19 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. 20 Tada vam rekoh: ‘Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. 21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!’ 22 Svi ste onda došli k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.’ 23 Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena. 24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. 25 I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: ‘Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.’ 26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. 27 Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: ‘U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. 28 Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.’ 29 ‘Ne bojte se!’ – rekoh vam. – ‘Ne plašite ih se! 30 Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.’ 31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. 32 Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje – u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. 34 Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 35 ‘Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima. 36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.’
37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: ‘Ni ti onamo nećeš ući. 38 Ući će onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed. 39 A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati. 40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!’
41 Vi ste mi tada odgovorili riječima: ‘Sagriješili smo protiv Jahve. Poći ćemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.’ Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno pođe gore u brda.
42 Onda mi Jahve reče: ‘Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam među vama.’
43 Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. 44 Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pčele te su vas tukli od Seira do Horme. 45 Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. 46 U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste već ostali.

Putovanje kroz područje s onu stranu Jordana

2

1 Onda se okrenusmo i pođosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. 2 I reče mi Jahve: 3 ‘Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!’ 4 I narodu naloži ovako: ‘Sad ćete proći preko područja svoje braće, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; 5 s njima ne zamećite boja jer vam neću dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. 6 Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piće kupujte od njih za novac.’ 7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.

8 Tako smo svoju braću, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. 9 Tada mi zapovjedi Jahve: ‘Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameći boja, jer ništa od njihove zemlje neću dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.’ 10 Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moćan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. 11 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima. 12 Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, učinio Izrael sa zemljom – baštinom svojom – koju mu je Jahve predao. 13 ‘A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zereda!’

I prijeđosmo potok Zered. 14 Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina – sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo. 15 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo.

16 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, 17 reče mi Jahve:

18 ‘Danas prelaziš moapsku zemlju Ar. 19 A onda ćeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameći boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neću ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je već predao u posjed Lotovim potomcima.’ 20 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. 21 Bio je to narod moćan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima – koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo, 22 kako je, uostalom, učinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima. 23 I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto. 24 ‘Ustajte! Na put krenite i prijeđite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Počni s osvajanjem; izazovi ga na boj! 25 Od danas počinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da će strepiti i tresti se pred tobom kad god čuju glas o tebi.’

Pobjeda nad Sihonom i Ogom

26 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima: 27 ‘Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Samo ću proći putem, ne skrećući ni desno ni lijevo. 28 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piće davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice prođem, 29 da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš – kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.’

30 Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 31 Tada mi reče Jahve: ‘Eto sam počeo da ti izručujem Sihona i njegovu zemlju. Počni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.’

32 Kod Jahasa presrete nas Sihon. 33 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. 34 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, 35 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. 36 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. 37 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.

 

 

 

3

1 Tada se okrenusmo i pođosmo prema Bašanu. Presrete nas bašanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja. 2 Tada mi Jahve reče: ‘Ne boj ga se! Tȁ u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Učini s njim kako si učinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu.’ 3 Tako je Jahve, Bog naš, u ruke naše predao i bašanskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao. 4 Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli – šezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. 5 Svi su oni gradovi bili utvrđeni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. 6 Udarismo ih prokletstvom – kako smo učinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim – zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. 7 A svu stoku i plijen po tim gradovima zadržasmo za se.

8 Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju što se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona ( 9 Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir): 10 sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Bašan, sve do Salke i Edreja – gradove Ogova kraljevstva u Bašanu. ( 11 Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata – običnih lakata – dug, a četiri lakta širok.)

Zemlja je dar Božji

12 To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, počev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. 13 Ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manašeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Bašan zove se zemlja refaimska. 14 Manašeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do međe Gešurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta bašanska nazva svojim imenom, pa se još i danas zovu Jairova Sela.) 15 Makiru sam dodijelio Gilead. 16 Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona – sredina potoka jest međa – i do potoka Jaboka, amonske granice. 17 A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu – Slanog mora – na podnožju obronaka Pisge prema istoku.

Posljednje upute Mojsijeve

18 U ono vam vrijeme naredih: ‘Jahve, Bog vaš, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja pođite naoružani pred svojom braćom Izraelcima. 19 Jedino žene vaše, djeca vaša i stoka vaša – znam da imate mnogo stoke – neka ostanu u vašim gradovima što vam ih dodijelih 20 dokle Jahve ne dadne miran boravak i vašoj braći kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju što im je Jahve, Bog vaš, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed što sam vam ga dodijelio.’ 21 U ono sam vrijeme naredio Jošui: ‘Svojim si očima vidio što je sve Jahve, Bog vaš, učinio onoj dvojici kraljeva. Tako će Jahve učiniti sa svim kraljevstvima preko kojih budeš prelazio. 22 Ne bojte se njih! Tȁ Jahve, Bog vaš, bori se za vas.’

Mojsije neće ući u Obećanu zemlju

23 Tada zamolih milost u Jahve: 24 ‘Gospodine moj, Jahve! Ti si počeo pokazivati svome sluzi svoju veličajnost i svoju moć. Tȁ koji bog, na nebu ili na zemlji, može izvesti takva djela i čudesa kao što su tvoja! 25 Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!’ 26 Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. ‘Dosta’, reče mi Jahve, ‘ne govori mi više o tom! 27 Popni se na vrhunac Pisge i upri oči svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro očima svojim, jer preko Jordana nećeš prijeći. 28 Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na čelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.’

29 Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora.”

 

 

II. JAHVINA DJELA OBVEZUJU JAHVIN NAROD

Izraelci treba da slušaju Jahvu

4

1 “A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. 2 Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. 3 Vidjeli ste svojim očima što je Jahve učinio s Baal Peorom: jer Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora. 4 A svi vi koji se čvrsto držite Jahve, Boga svoga, živi ste i danas. 5 Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. 6 Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ‘Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’ 7 Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? 8 Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?

9 Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

10 Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve mi je rekao: ‘Skupi mi narod! Hoću da čuju moje riječi, da me se nauče bojati sve vrijeme što budu živjeli na zemlji te da o njima pouče i svoju djecu.’

11 Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamračena tmastim oblakom. 12 Isred ognja Jahve je govorio vama; čuli ste zvuk riječi, ali lika niste nazreli – ništa osim glasa. 13 Objavio vam je svoj Savez i naložio vam da ga vršite – Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploče. 14 A meni je Jahve naredio da vas poučim o zakonima i uredbama što ćete ih vršiti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.

Pogibao idolopoklonstva

15 Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, 16 da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, 17 ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, 18 ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom 19 i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu nebesku vojsku – dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom. 20 A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta – iz one peći ražarene – da postanete narod njegove baštine, to što ste danas.

21 Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neću prijeći preko Jordana i unići u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 22 Tako, ja ću umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neću prijeći. A vi ćete prijeći i zaposjesti onu krasnu zemlju. 23 Zato pazite da ne zaboravljate Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo čega što je Jahve, Bog tvoj, zabranio. 24 Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran.

25 Kad budete izrodili djecu i unučad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveći sebi bilo kakve klesane likove i čineći zlo u očima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, 26 znajte – uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju – da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: nećete dugo u njoj živjeti nego ćete biti iskorijenjeni. 27 Jahve će vas raspršiti po narodima i ostat će vas samo malen broj među narodima među koje vas Jahve odvede. 28 Ondje ćete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke načinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, ni jesti ni mirisati.

29 Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 30 U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 31 Tȁ Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim.

Jahve je pravi Bog

32 Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? 33 Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? 34 Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu?

35 Tebi je to pokazano da znaš da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. 36 S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouči; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja čuo si njegove riječi. 37 Zbog toga što je ljubio očeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moći; 38 ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jače od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. 39 Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. 40 Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.”

Gradovi-utočišta

41 Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istočnoj strani, 42 kamo će se moći skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega a da prije nije imao mržnje prema njemu: da bi, bježeći u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj život. 43 To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mišoru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Bašanu za Manašeovce.

 

1. BOŽJI ZAKON

Uvod

44 Ovo je Zakon što ga je Mojsije postavio pred Izraelce; 45 ovo su upute, zakoni i uredbe što ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izišli iz Egipta, 46 s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu i koga su potukli Mojsije i Izraelci pošto iziđoše iz Egipta. 47 Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju bašanskoga kralja Oga, dvaju amorejskih kraljeva koji su živjeli preko Jordana na istoku, 48 od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona, 49 i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima Pisge.

 

Deset zapovijedi

5

1 Mojsije sazva sav Izrael te im reče: “Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite. 2 Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. 3 Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. 4 Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. 5 Ja sam u ono vrijeme stajao između Jahve i vas da vam objavim Jahvine riječi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je:

6 ‘Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

7 Nemoj imati drugih bogova uz mene!

8 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 9 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 10 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

11 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

12 Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 13 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 14 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. 15 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.

16 Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.

17 Ne ubij!

18 Ne učini preljuba!

19 Ne ukradi!

20 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

21 Ne poželi žene bližnjega svoga!

Ne poželi kuće bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.’

Susret s Bogom na brdu Mojsije kao posrednik

22 Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni.

23 A onda, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine 24 pa rekoše: ‘Jahve, Bog naš, očitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veličajnost; čuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. 25 A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. 26 Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja – kao mi – i ostao na životu? 27 Ti se primakni i slušaj sve što će ti reći Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi ćemo to poslušati i izvršiti.’

28 Jahve je čuo vaše riječi kad ste mi govorili pa mi reče: ‘Čuo sam riječi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je. 29 Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! 30 Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore! 31 A ti ostani ovdje kod mene; kazat ću ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima ćeš ih poučiti i koje će oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.’

32 Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skrećite ni desno ni lijevo. 33 Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti.

 

Svrha Zakona

6

1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; 2 da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 3 Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih.

Ljubav prema Bogu – srž Zakona

4 Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5 Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6 Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. 7 Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. 8 Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! 9 Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!

10 A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati – u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; 11 u kuće pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane čatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio – i sit se najedeš: 12 pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 13 Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. 14 Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda što su oko vas. 15 Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. 16 Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. 17 Točno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. 18 Čini što je pravo i dobro u očima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima 19 da će iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obećao Jahve.

Pouka djece

20 A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao – 21 kaži svome sinu: ‘Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. 22 Na naše je oči Jahve učinio velike i strašne znakove i čudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, 23 a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obećao ocima našim. 24 I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas.’

25 Naša će, dakle, pravednost biti: držati i vršiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom našim, kako nam je naredio.

 

Držanje prema poganstvu

7

1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce – sedam naroda brojnijih i jačih od tebe – 2 te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziš, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. 3 Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udavaj svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri; 4 jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. 5 Nego ovako učinite prema njima: porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove ašere počupajte a njihove kumire spalite.

Izrael je narod posvećen Jahvi

6 Tȁ ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod.

7 Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – 8 nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.

9 Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. 10 A onima koji ga mrze uzvraća izravno njima samima; uništava bez odgađanja onoga koji ga mrzi: uzvraća izravno njemu samomu. 11 Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš.

Nagrada za vjernost

12 A za nagradu – budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao – Jahve, Bog tvoj, držat će ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. 13 Ljubit će te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat će plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će je tebi dati. 14 Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode; neće u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni među tvojom čeljadi ni među stokom tvojom. 15 Jahve će od tebe maknuti svaku bolest; neće na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego će njima pritiskati one koji te mrze.

16 Uništavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom.

Jahve – snaga Izraelova

17 Možda ćeš u svome srcu reći: ‘Oni su narodi brojniji od mene, kako ću ih onda protjerati?’ 18 Ne boj ih se! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu! 19 Pomisli na velike kušnje što si ih vidio na svoje oči; na one znakove i čudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako će Jahve, Bog tvoj, učiniti sa svim narodima kojih se plašiš. 20 Povrh toga, među njih će Jahve, Bog tvoj, slati stršljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. 21 Ne strepi, dakle, pred njima! Tȁ Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit.

22 Malo će pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i nećeš ih moći ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. 23 Ali Jahve, Bog tvoj, tebi će ih predati i među njih unositi stravu dok ne budu uništeni. 24 I njihove će kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom. Nijedan se neće održati pred tobom dok ih ne uništiš.

25 Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. 26 Ne unosi gnusobe u svoju kuću da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.

 

 

2. POUKA IZ PROŠLOSTI

 

Stega je potrebna i korisna

8

1 Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i raznmožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim. 2 Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 3 Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 4 Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 5 Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 6 I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega!

7 Tȁ Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; 8 zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; 9 zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed. 10 Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.

Vjernost Jahvi u blagostanju

11 Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12 I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 13 kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14 nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 15 koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 17 Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. 18 Sjeti se Jahve, Boga svoga! Tȁ on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.

19 Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ćete zacijelo izginuti; 20 poput naroda koje će Jahve pogubiti pred vama, tako će i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga.

 

Pobjeda i spasenje dolazi od Boga, a ne od čovjeka

9

1 Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; 2 narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje već poznaješ i o kojima si slušao: ‘Tko da odoli Anakovcima?’ 3 Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on će ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti ćeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. 4 Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reći u srcu svome: ‘Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.’ Naprotiv, zbog opačina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. 5 Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i čestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opačine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi riječ kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

6 Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!

Najčešći i najopasniji oblik idolopoklonstva

7 Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. 8 Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. 9 Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode. 10 I dade mi Jahve dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve riječi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. 11 Kad je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče – ploče Saveza. 12 I reče mi Jahve: ‘Ustaj! Žurno siđi odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im označio: već su sebi napravili livenog kumira.’ 13 Još mi reče Jahve: ‘Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! 14 Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da učinim narod i jači i brojniji nego što je ovaj!’

15 Okrenuh se i siđoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploče Saveza bijahu mi u rukama. 16 Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše označio. 17 Pograbih dvije ploče te ih bacih od sebe objema rukama – razbih ploče pred vašim očima. 18 Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći – kao i prije – niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. 19 Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.

20 I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. 21 Vaš grijeh, tele što bijaste načinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teče s brda.

22 Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.

23 Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreći: ‘Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao’, pobunili ste se protiv riječi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas.

24 Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.

Mojsijev zagovor

25 Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti. 26 Jahvu sam molio i rekao: ‘Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta. 27 Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov, 28 da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 29 A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.’

 

Dvije kamene ploče

10

1 U to vrijeme Jahve mi reče: ‘Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovčeg. 2 Na ploče ću napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. A onda ih položi u kovčeg.’

3 Načinih kovčeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploče kao što bijahu prve, pa se, s dvjema pločama u ruci, popeh na brdo. 4 I napisa na te ploče, kao i prije, Deset riječi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. 5 Okrenuh se i siđoh s brda. Položih ploče u kovčeg koji bijah napravio. I stadoše ondje, kako mi je Jahve naredio.

6 Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Svećenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar. 7 Odande odoše u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima. 8 U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovčeg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj službi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas. 9 Stoga Levi nema udjela ni baštine sa svojom braćom: Jahve je njegova baština, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.

10 Na brdu sam ostao, kao i prvi put, četrdeset dana i četrdeset noći. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi, 11 nego mi Jahve reče: ‘Ustaj! Idi pred ovim narodom da uđu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati.’

“Obrežite srce svoje”

12 Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; 13 da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. 14 Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. 15 Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas. 16 Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte! 17 Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; 18 daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. 19 Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.

20 Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. 21 On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči. 22 Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, učinio te vas ima kao zvijezda na nebu.

 

 

Poslušnost pribavlja baštinu

11

1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi. 2 Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vašega, danas ste se osvjedočili o njegovoj veličajnosti, o njegovoj moćnoj ruci, ispruženoj mišici, 3 o znamenjima njegovima i o djelima što ih učini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; 4 što je učinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do današnjeg dana; 5 što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; 6 što je učinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu. 7 Vaše su oči vidjele sva ta velika djela što ih je Jahve učinio.

8 Zato držite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite; 9 napokon, da dugo živite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima vašim da će je dati njima i njihovu potomstvu – zemlju kojom teče med i mlijeko. 10 Jer zemlja u koju ideš da je zaposjedneš nije kao zemlja egipatska iz koje ste izašli, gdje si, posijavši sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao što se natapa povrtnjak. 11 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dažd nebeski; 12 zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oči Jahve, Boga tvoga, uvijek počivaju, od početka do svršetka godine.

13 Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, 14 davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje; 15 travu ću davati po tvome polju tvome blagu. Tako ćeš jesti i biti sit. 16 Pazite da se vaše srce ne zavede, da ne pođete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete štovanje i da im se ne klanjate. 17 Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje.

18 Utisnite ove moje riječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis među očima! 19 Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete. 20 Ispišite ih na dovratnike svoje kuće i na svoja vrata 21 da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vašim ocima da će im je dati – budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.

22 Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam naređujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i čvrsto se priljubili uz njega, 23 Jahve će ispred vas protjerati sve te narode i vi ćete s posjeda odagnati narode brojnije i jače od sebe. 24 Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit će vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat će se vaše područje. 25 Nitko se neće održati pred vama; strah i trepet raširit će Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.

Blagoslov i prokletstvo

26 Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: 27 blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; 28 a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego sađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima kojih niste poznavali. 29 Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. 30 Te se gore izdižu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji žive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More.

31 Eto ćete prijeći preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog vaš. Zaposjednite je i nastanite se u njoj. 32 Ali držite i vršite sve zakone i uredbe koje vam danas izlažem.

 

 

3. BOGOSLUŽJE BOŽJEG NARODA

 

Jedinstvo bogoslužja

12

1 Ovo su zakoni i uredbe što vam ih valja držati i vršiti u zemlji koju vam Jahve, Bog otaca vaših, daje u posjed za sve dane što budete živjeli na zemlji.

2 Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje ćete protjerati iskazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. 3 Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.

4 Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati štovanje. 5 Jahvu, Boga svoga, tražite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih vaših plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva; 6 onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od svoga krupnoga i sitnoga blaga. 7 Blagujte ondje, vi i vaše obitelji, u nazočnosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime što su vaše ruke namaknule i što vam je Jahve, Bog vaš, blagoslovom udijelio.

8 Nemojte raditi čak ni kako radimo ovdje danas – svatko što se njemu čini dobro – 9 jer još niste stigli u Počivalište, u baštinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj. 10 Ali kad prijeđete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji budu oko vas te budete živjeli bez straha, 11 onda ćete donositi sve što vam naređujem: svoje paljenice, svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi – na mjesto koje Jahve, Bog vaš, odabere da ondje nastani svoje ime. 12 Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vaši sinovi i kćeri, vaše sluge i sluškinje i levit koji bude u vašim gradovima, jer on nema s vama udjela ni baštine.

13 Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš, 14 nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti naređujem. 15 Ali svaki put kad ti srce zaželi, možeš zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao. I nečist i čist može ga jesti, kao da je od srne ili jelena. 16 Ali krvi nemojte blagovati; istočite je na zemlju kao vodu.

17 Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti išta od svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku, 18 nego ćeš to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kći, tvoj sluga, tvoja sluškinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazočnosti Jahve, Boga svoga, svime što ti ruka namakne. 19 Pazi da nikad ne zaboraviš levita dok si na svojoj zemlji.

20 Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: ‘Ja bih jeo mesa’ – jer želiš jesti mesa – možeš ga jesti koliko ti duša želi. 21 Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne – kako sam ti već naredio – te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi. 22 Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno čisti i nečisti. 23 Samo, pazi da ne jedeš krvi! Ta krv je život. Ne smiješ jesti život s mesom. 24 Ne blaguj je; istoči je na zemlju kao vodu. 25 Ne smiješ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad činiš što je pravo u očima Jahvinim. 26 Ali svoje posvećene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. 27 Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na žrtveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoči na žrtvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi.

28 Drži i vrši sve ove naredbe što ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad činiš što je dobro i pravedno u očima Jahve, Boga svoga.

29 A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideš da ih otjeraš s posjeda ispred sebe i kad ih otjeraš te se u njihovoj zemlji nastaniš, 30 čuvaj se da ne padneš u zamku; ne pođi za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori: ‘Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako ću i ja.’ 31 Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Tȁ Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima.

 

Protiv idolopoklonstva

13

1 Sve što vam naređujem držite; tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj.

2 Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; 3 i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: ‘Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje’, 4 nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: tȁ to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 5 Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. 6 A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine.

7 Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: ‘Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima’, kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, 8 bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga – 9 nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga 10 nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. 11 Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 12 Sav će se Izrael, kad to čuje, napuniti strahom te više neće počinjati takva zla u tvojoj sredini.

13 Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ gdje govore: 14 ‘Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! – kojih vi inače ne poznajete – 15 tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 16 onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17 Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18 Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19 ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve, Boga tvoga.

 

Protiv jednoga poganskog običaja

14

1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni podstriga na čelu za pokojnikom. 2 Tȁ ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe između svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegova predraga svojina.

Čista i nečista hrana

3 Ništa odvratno nemojte jesti. 4 Ovo su životinje koje možete jesti: vol, ovca, koza, 5 jelen, srna, srndać, kozorog, antilopa, bivol i divokoza; 6 možete jesti svaku životinju koja ima razdvojene papke – nadvoje posve razdvojene – i koja preživa. 7 Samo od preživača ili od životinja s razdvojenim čaporcima ne možete jesti ove: devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preživaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas nečiste. 8 A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preživa: neka je za vas nečista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.

9 A od svega što u vodi živi ovo možete jesti: što god ima ljuske i peraje, možete jesti. 10 A što nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas nečisto.

11 Svaku čistu pticu možete jesti. 12 Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba, 13 tetrijeba, sokola bilo koje vrste; 14 gavrana bilo koje vrste; 15 noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste; 16 sove, jejine i labuda; 17 pelikana, bijelog strvinara i gnjurca; 18 rode, čaplje bilo koje vrste; pupavca i šišmiša. 19 Svi krilati kukci neka su za vas nečisti – ne smijete ih jesti. 20 Sve krilato čisto možete jesti.

21 Ne smijete jesti ništa što crkne. Daj to pridošlici koji boravi u tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuđincu. Jer ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome.

Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!

Desetina

22 Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese. 23 A onda blaguj desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazočnosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako naučiš zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga. 24 Bude li ti put predug te ne mogneš donijeti desetine – jer je mjesto što ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previše daleko od tebe – tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi, 25 prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 26 Ondje za novac kupi što želiš: goveče, sitno živinče, vino ili opojno piće – što god ti duša zaželi. Ondje u nazočnosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukućani. 27 Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni baštine s tobom.

28 Na kraju svake treće godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. 29 Pa neka dođe levit – jer nema udjela ni baštine s tobom – došljak, sirota i udovica koji budu živjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako će te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme.

 

Godina oproštenja

15

1 Na završetku sedme godine opraštaj dugove. 2 Ovako neka bude opraštanje: neka svatko oprosti dužniku svoje potraživanje; neka ne utjeruje duga od svoga bližnjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otpuštanje dugova. 3 Možeš tražiti od tuđina, ali ono što se tvoga nađe kod tvoga brata treba da otpustiš, 4 da ne bude siromaha kod tebe. Tȁ Jahve će te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, 5 samo ako budeš dobro slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve ove zapovijedi što ti ih danas naređujem. 6 Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat će te kako ti je obećao te ćeš moći zajmove davati mnogim narodima, a sam ih nećeš morati uzimati; i nad mnogim ćeš narodima vladati, dok oni nad tobom neće gospodariti.

7 Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, 8 nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje. 9 Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneš: ‘Sedma se godina, godina otpuštanja dugova, već približuje’ – i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog brata i ništa mu ne dadneš. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi. 10 Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ, jer će te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. 11 Kako siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj.

Ograničenje ropstva

12 Ako se tebi proda brat tvoj – Hebrejac ili Hebrejka – neka ti služi šest godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna. 13 Kad ga slobodna od sebe otpustiš, ne šalji ga praznih ruku. 14 Daruj ga čime između stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; čime te već Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj. 15 Sjećaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.

16 Ali ako ti on kaže: ‘Neću da odlazim od tebe’, jer voli tebe i dom tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro – 17 uzmi tada šilo i probuši mu uho na vratima, i neka ti bude robom zauvijek! Tako isto učini i sa svojom sluškinjom.

18 Kad ga budeš otpuštao od sebe slobodna, neka ti ne bude teško, jer je zavrijedio dvostruku najamničku plaću za šest godina što ti je služio. Zato će te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu što budeš radio.

Prinos prvinâ

19 Sve muške prvine što ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti strići prvenca od svoje sitne stoke. 20 Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazočnosti Jahve, Boga svoga, u mjestu što ga odabere Jahve.

21 Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali kakvu god ružnu manu, nemoj ih žrtvovati Jahvi, Bogu svomu! 22 Pojedi ih u svojoj kući. I nečist i čist mogu ih jesti, kao srnu i jelena. 23 Jedino krvi njihove ne smiješ jesti! Istoči je na zemlju kao vodu.

 

 

Pasha

16

1 Drži mjesec Abib i slavi Pashu u čast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noću iz Egipta. 2 Kao pashu u čast Jahvi, Bogu svome, žrtvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje. 3 Ništa ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh – kruh nevoljnički – budući da si u žurbi izišao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sjećaš dana kad si izišao iz zemlje egipatske. 4 Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome području i ništa od mesa žrtve što je zakolješ navečer prvoga dana ne smije ostati preko noći do jutra.

5 Nije ti dopušteno žrtvovati pashu u bilo kojem gradu što ti ga dadne Jahve, Bog tvoj, 6 nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu žrtvuj pashu u predvečerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izišao iz Egipta. 7 Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim šatorima. 8 Šest dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude svečani zbor u čast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!

Svetkovina žetve

9 Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp počne žeti klasje. 10 Tada drži Blagdan sedmica u čast Jahvi, Bogu svome, prinoseći dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te već Jahve, Bog tvoj, bude blagoslovio. 11 I proveseli se tada u nazočnosti Jahve, Boga svoga – na mjestu što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje – ti, sin tvoj i kći tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. 12 Sjećaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drži i vrši ove uredbe.

Svetkovina sjenicâ

13 Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. 14 Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se nađe u tvome gradu. 15 Svetkuj u čast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Jahve, jer će te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim žetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeš potpuno veseo.

Godišnja hodočašća

16 Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne dođe pred Jahvu praznih ruku, 17 nego neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio Jahve, Bog tvoj.

Suci

18 U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju. 19 Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih. 20 Teži za samom pravdom, da dugo živiš i zaposjedneš zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.

Čuvanje čistoće bogoslužja

21 Ne postavljaj ašere ni od kakva drveta oko žrtvenika Jahve, Boga svoga, koji podigneš; 22 i ne podiži stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.

 

17

1 Ne žrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ružno pred Jahvom, Bogom tvojim.

2 Ako se u tvojoj sredini – u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj – nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: 3 otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo čemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, 4 i tebi se to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u Izraelu, 5 onda toga čovjeka ili tu ženu koji učiniše takvu opačinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. 6 Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 7 Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

Vrhovni sud

8 Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svađu u tvome gradu, tada ustani i pođi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 9 Obrati se svećenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni će ti rasuditi. 10 I učini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve učini kako te upute. 11 Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo. 12 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela, 13 a sav će se narod, kad sazna, bojati i više se neće drsko odupirati.

Kralj

14 Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, pa onda kažeš: ‘Želim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene’ – 15 tada ćeš onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje braće postavi sebi za kralja, a ne smiješ postavljati nad sobom tuđina koji ti nije brat. 16 Samo neka ne drži mnogo konja i ne šalje naroda u Egipat da poveća broj konja. Jer vam je Jahve rekao: ‘Ovim se putem nikada više ne vraćajte!’ 17 I neka nema mnogo žena da mu srce ne pođe stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata!

18 A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepiše ovaj Zakon od svećenika Levijevaca. 19 Neka ga drži uza se; neka ga čita sve vrijeme svoga života da nauči bojati se Jahve, Boga svoga, držati sve riječi ovoga Zakona i vršiti ove odredbe; 20 da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braće i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu.

 

Svećenici

18

1 Svećenici Levijevci – sve pleme Levijevo – neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Jahvi i od njegove baštine. 2 Neka, dakle, nemaju baštine među svojom braćom: Jahve je njihova baština, kako im je i rekao.

3 Ovo neka bude svećenička pristojba od naroda – od onih koji žrtve prinose, bilo to goveče ili što od sitne stoke: svećeniku treba dati pleće, vilice i želudac. 4 Davaj mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, 5 jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Jahve.

6 Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da dođe u mjesto što ga Jahve odabere, 7 može tu službovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braća Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. 8 Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu očevinu.

Prorok

9 Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. 10 Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; 11 nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. 12 Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. 13 Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 14 Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta.

15 Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! 16 Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ 17 Nato mi reče Jahve: ‘Pravo su rekli. 18 Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. 19 A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. 20 A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’ 21 Možda ćeš reći u svome srcu: ‘Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?’ 22 Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.

 

 

4. KAZNENI ZAKON

 

Ubojstvo

19

1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode čiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima, 2 u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, odvoji tri grada. 3 Načini put onamo, a onda područje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica može onamo uteći. 4 Ovo je slučaj u kojemu ubojica može onamo pobjeći i spasiti svoj život: kad tko ubije svoga bližnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; 5 primjerice, kad ode sa svojim bližnjim u šumu da siječe drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvožđe odleti s držalice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteče u jedan od tih gradova i spasit će život. 6 Inače bi krvni osvetnik, progoneći u svom bijesu ubojicu – kad bi put bio predug – mogao gonjenoga stići i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt budući da ubijenoga nije otprije mrzio. 7 Stoga ti nalažem: tri grada odvoji!

8 A kad Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što se zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obećao tvojim ocima, 9 budeš li držao i vršio sve ove zapovijedi što ti ih danas nalažem i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme – onda ovim gradovima dodaj još tri grada: 10 tako se neće prolijevati nedužna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve daje u baštinu i nećeš se krvlju okaljati.

11 Ali ako tko mrzi svoga bližnjega i vreba ga, skoči na nj i ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova, 12 onda neka starješine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi. 13 Neka ga oko tvoje ne sažaljuje! Tako ćeš u Izraelu iskorijeniti prolijevanje nedužne krvi i bit ćeš sretan.

Međa

14 Nemoj pomicati susjedova međaša kojim su stari razmeđašili tvoj posjed što ćeš ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

Krivo svjedočanstvo

15 Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv čovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zločin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 16 Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optužujući ga za pobunu, 17 onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred svećenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme. 18 Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, 19 učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! 20 Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini.

21 Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.

 

 

5. SVETI RAT

Priprava

20

1 Ako pođeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! Tȁ s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. 2 Prije boja neka svećenik istupi i govori narodu. 3 Neka im kaže: ‘Čuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima! 4 Tȁ Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.’

5 Potom neka narodu progovore nadglednici:

‘Ima li koga da je sagradio novu kuću a nije se u nju uselio? Neka se vrati kući svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. 6 Ima li koga da je zasadio vinograd a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. 7 Ima li koga da se zaručio a nije se oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaručnice ne odvede.’ 8 Neka nadglednici nastave te narodu kažu: ‘Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braći kao njemu.’

9 Kad nadglednici završe govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na čelo naroda.

Zauzimanje grada

10 Kada dođeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. 11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se nađe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. 12 Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga. 13 Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muškarce pobij oštrim mačem! 14 A žene, djecu, stoku, sve što bude u gradu – sav plijen – uzmi sebi i uživaj plijen od svojih neprijatelja što ti ga daje Jahve, Bog tvoj. 15 Tako čini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde. 16 U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu 17 nego ih udari ‘heremom’ – kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, 18 tako da vas ne nauče činiti sve one odvratnosti što ih čine svojim bogovima te da ne sagriješite protiv Jahve, Boga svoga.

19 Kad navališ na kakav grad pa ga moradneš dugo opsjedati da ga osvojiš, nemoj uništavati njegovih stabala zasijecajući u njih sjekirom. Možeš im jesti plod, a nemoj ih sjeći. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bježati u utvrdu. 20 Jedino stabla za koja znaš da nisu voćke možeš ništiti; njih možeš sjeći i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne.

 

 

6. RAZLIČITI ZAKONI

Ako je ubojica nepoznat

21

1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš nađe tko ubijen gdje u polju leži – a ne zna se tko ga je ubio – 2 onda neka odu tvoje starješine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova. 3 Tako će ustanoviti koji je grad najbliže ubijenom. Starješine toga grada neka tada uzmu junicu što još nije radila: što još pod jarmom nije vukla. 4 Neka zatim starješine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresušni potok, na mjesto koje se ne obrađuje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju. 5 Zatim neka dođu svećenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se riječ rješava svaki spor i svako nasilje. 6 Zatim sve starješine iz onoga grada koji bude najbliži ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom. 7 Potom neka izjave: ‘Naše ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim očima išta vidjeli. 8 Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva nedužna krv u tvome izraelskom narodu!’ Tako će biti zaštićeni od krvi. 9 A ti ćeš ukloniti prolijevanje nedužne krvi iz svoje sredine ako učiniš što je pravo u Jahvinim očima.

Postupak sa zarobljenicima

10 Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, 11 ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. 12 Dovedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte 13 i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. 14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena.

Pravo prvorodstva

15 Ako koji čovjek imadne dvije žene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvorođenac bude od one koja mu je mrska, 16 onda, kad dođe dan da podijeli svoju imovinu među svoje sinove, ne smije postupiti prema prvorođencu od drage na štetu sina od mrske, koji je prvenac, 17 nego mora za prvorođenca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega što ima. Jer on je prvina njegove snage – njemu pripada pravo prvorodstva.

Nevaljali sin

18 Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neće da sluša ni oca ni majke – pa ni onda pošto ga kazne – 19 neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, 20 i neka kažu gradskim starješinama: ‘Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neće da nas sluša; ništarija je i pijanica.’ 21 Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugrađani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav će Izrael to čuti i bojat će se.

Tijelo obješenika

22 Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, 23 njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako nećeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

Propisi o tuđem vlasništvu

22

1 Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proći mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. 2 Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kući ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne dođe po njih. Tada mu ih vrati. 3 Tako čini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtačem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti nađeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo.
4 Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.
5 Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.
6 Ako putem naiđeš na ptičje gnijezdo sa ptićima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptićima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptićima: 7 pusti majku na slobodu, a ptiće uzmi. Tako ćeš imati sreću i dug život.
8 Kad gradiš novu kuću, na krovu načini ogradu da svoju kuću, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju.
9 Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posvećena čitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.
10 Ne upreži u plug vola i magarca zajedno.
11 Ne oblači se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.
12 Na četiri roglja ogrtača kojim se zaogrćeš napravi rese.
Dobar glas mlade žene
13 Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi, 14 pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: ‘Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva’ – 15 neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. 16 Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: ‘Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. 17 Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!’ I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. 18 Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; 19 neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ.
20 Ali ako optužba – da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo – bude istinita, 21 neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
Preljub i bludnost
22 Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. 23 Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, 24 oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
25 Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; 26 a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. 27 On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć.
28 Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, 29 tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.

23

1 Neka se nitko ne ženi ženom oca svoga i neka ne odgrće očeva pokrivača.

Isključeni iz zajednice

2 Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stučena mošnjica ili odrezano udo. 3 Ni mješanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena. 4 Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, čak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. 5 A sve zato što nisu izašli pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na putu izišavši iz Egipta; i što su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune. 6 Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. 7 Nikad ne promiči njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. 8 Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egipćanina, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. 9 Njihovi potomci u trećem naraštaju mogu se primiti u Jahvinu zajednicu.

Čistoća vojske u taboru

10 Kad pođeš s taborom na svoje neprijatelje, čuvaj se od svakoga zla. 11 Ako je među tvojima tko postao nečist zbog noćnog izljeva, neka iziđe iz tabora i neka se ne vraća u nj. 12 A predvečer neka se u vodi opere te u smiraje može opet u tabor. 13 Imaj izvan tabora mjesto gdje ćeš ići napolje. 14 Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist. 15 Tȁ Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe ništa nedolično, da se ne bi odvratio od tebe.

Zaštita slabih

16 Ne smiješ gospodaru izručivati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi. 17 Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu što ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loše postupati.

18 Neka ne bude svetišne bludnice među izraelskim kćerima i neka ne bude svetišnog bludnika među izraelskim sinovima! 19 Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludničine plaće ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome.

20 Ne traži kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo što gdje se obično traže. 21 Od tuđinca možeš tražiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj tražiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.

22 Kad zavjetuješ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuniš. Zacijelo će ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tražiti; i bio bi ti grijeh. 23 Ako se ne zavjetuješ, neće ti biti grijeh. 24 Ali ispuni ono što prijeđe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno učinio Jahvi, Bogu svome.

25 Ako uđeš u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati grožđa do mile volje, ali u svoj sud ne smiješ stavljati. 26 Ako uđeš u žito svoga susjeda, možeš kidati klasove rukom, ali ne smiješ prinositi srpa susjedovu žitu.

 

Rastava

24

1 Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, 2 a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga 3 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće – ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo – 4 tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

Pravičnost i čovječnost

5 Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, oslobođen, neka ostane kod kuće godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo.

6 Neka se ne uzima u zalog žrvanj, ni gornji ni donji: tȁ time bi se u zalog uzimao sam život. 7 Ako se nađe tko da otme koga između svoje braće Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmičar neka se smakne! Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

8 Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouče levitski svećenici. Držite i vršite što njima naredim. 9 Sjećaj se što je Jahve, Bog tvoj, učinio Mirjami na putu kad ste izišli iz Egipta.

10 Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. 11 Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. 12 A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; 13 o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaču i tebe blagoslivljati. To će ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim.

14 Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. 15 Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti.

16 Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine.

17 Ne izvrći pravice došljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici. 18 Sjećaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nalažem da ovu zapovijed vršiš.

19 Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se po nj; neka ostane došljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.

20 Kad jednom omlatiš svoje masline, više iza sebe ne pretražuj; neka to ostane došljaku, siroti i udovici. 21 Kad obereš svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za došljaka, sirotu i udovicu. 22 Sjećaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti naređujem da ovu zapovijed vršiš.

 

25

1 Kad nastane svađa među ljudima i dođu na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi. 2 Ako krivac zasluži da bude išiban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji. 3 Do četrdeset udaraca može mu se dati, ali ne više, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali više udaraca.

4 Ne zavezuj usta volu kad vrše.

Zakon levirata

5 Kad braća stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. 6 A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. 7 Ako, međutim, onaj čovjek ne želi da se oženi svojom snahom, onda njegova snaha neka dođe na vrata pred starješine i kaže: ‘Neće djever moj da sačuva ime bratu svome u Izraelu; neće da mi učini djeversku dužnost.’ 8 Neka ga pozovu starješine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i kaže: ‘Ne želim se njom ženiti’, 9 neka njegova snaha k njemu pristupi na oči starješine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaže ove riječi: ‘Ovako se radi čovjeku koji neće da podigne doma svome bratu!’ 10 Taj neka se prozove u Izraelu ‘Dom bosoga’.

Dodaci

11 Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga pođe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuče i pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram, 12 odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje.

13 U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. 14 U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. 15 Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. 16 Tȁ Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu.

17 Sjećaj se onoga što ti je učinio Amalek dok ste bili na putu pošto ste izišli iz Egipta; 18 kako te dočeka na putu i pobi u tvom zaleđu sve nemoćne kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao. 19 I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!

 

7. OBREDNA ISPOVIJEST

Prigodom prinošenja prvih plodova

26

1 Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, 2 uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u košaru, otiđi u mjesto što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. 3 Stupi k svećeniku koji bude tada vršio službu i reci: ‘Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da će je nama dati.’

4 Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga.

5 Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: ‘Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 6 Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 7 Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 8 Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. 9 I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. 10 I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.’ Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. 11 A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.

Prigodom trogodišnje desetine

12 A kad treće godine – godine desetine – završiš odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dadeš levitu, došljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima da jedu do sitosti, 13 tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: ‘Iz kuće sam uklonio ono što je bilo posvećeno. Dao sam još i levitu, došljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekršio ni zaboravio. 14 Od toga nisam ništa jeo u žalosti; od toga nisam ništa žrtvovao u nečistoći, niti sam od toga što dao mrtvacu; slušao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam učinio kako si mi naredio. 15 Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teče med i mlijeko – kako si se zakleo ocima našim.’

 

 

 

 

8. PROKLETSTVA I BLAGOSLOVI

16 Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom. 17 Danas si ugovorio s Jahvom da će ti on biti Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas. 18 Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. 19 On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.”

 

Uspostava zakona

27

1 Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: “Vršite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem. 2 Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; krečom ga okreči 3 i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teče med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. 4 Kada, dakle, prijeđeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreči ga krečom. 5 Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome – žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožđa. 6 Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. 7 Prinosi i pričesnice i ondje ih blaguj, radujući se pred Jahvom, Bogom svojim. 8 Ispiši na tom kamenju sve riječi ovoga Zakona: ureži ih dobro.”

9 Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: “Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga. 10 Zato slušaj glas Jahve, Boga svoga, i vrši zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas naređujem.”

11 Onoga dana naredi Mojsije narodu: 12 “Kad prijeđete preko Jordana, neka ova plemena: Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. 13 A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. 14 Neka onda Levijevci preuzmu riječ i jakim glasom reknu svim Izraelcima:

15 ‘Proklet bio tko načini kumira, klesana ili livena – zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.’ – I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’

16 ‘Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

17 ‘Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

18 ‘Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

19 ‘Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

20 ‘Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivač oca svoga!’- I sav narod neka reče: ‘Amen!’

21 ‘Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

22 ‘Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

23 ‘Proklet bio koji legne s punicom svojom!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

24 ‘Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

25 ‘Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

26 ‘Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!’ – I sav narod neka reče: ‘Amen!’

 

Blagoslovi

28

1 Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji. 2 Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga.

3 Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju.

4 Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.

5 Blagoslovljen će biti tvoj koš i naćve tvoje.

6 Blagoslovljen ćeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš.

7 Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve će položiti preda te potučene; jednim će putem izaći na te, a na sedam putova razbježat će se ispred tebe.

8 Jahve će narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 9 Jahve će od tebe učiniti narod sebi posvećen, kako ti se zakleo, ako budeš držao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. 10 Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Jahvino te će strahovati od tebe. 11 Jahve će te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da će ti je dati. 12 Jahve će ti otvoriti svoju bogatu riznicu – nebo – da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim ćeš narodima u zajam davati, a sam nećeš uzimati u zajam. 13 Jahve će te držati na pročelju, a ne u začelju; uvijek ćeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi Jahve, Boga svoga, što ti ih danas naređujem da ih držiš i vršiš. 14 Ni od jedne riječi što vam je danas nalažem nemoj odstupati ni desno ni lijevo idući za drugim bogovima i iskazujući im štovanje.

Prokletstva

15 Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeći i ne vršeći svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas naređujem, sva će ova prokletstva doći na te i stići će te:

16 Proklet ćeš biti u gradu, proklet u polju.

17 Proklet će biti koš tvoj i naćve tvoje.

18 Proklet će biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i priraštaj stada tvoga.

19 Proklet ćeš biti kad ulaziš, proklet kad izlaziš.

20 Jahve će na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloće svojih djela kojima si me napustio. 21 Kugu će Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ideš da je zaposjedneš. 22 Jahve će te udariti sušicom, groznicom, upalom, žegom i sušom, medljikom i snijeti; to će te goniti dok te ne nestane. 23 Nebesa nad tvojom glavom postat će mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat će gvozdeno. 24 Kišu tvoje zemlje Jahve će pretvarati u pijesak i prašinu da na te pada s nebesa dok te ne uništi.

25 Jahve će od tebe učiniti pobijeđenoga pred tvojim neprijateljima; jednim ćeš putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bježat ćeš ispred njih. Strašilo ćeš postati za sva zemaljska kraljevstva. 26 I mrtvo tijelo tvoje postat će hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neće biti da ih plaši.

27 Jahve će te udarati egipatskim prištevima, čirevima, krastama i svrabom, od kojih se nećeš moći izliječiti. 28 Jahve će te udarati bjesnilom, sljepoćom i ludilom; 29 u po bijela dana tumarat ćeš kao što tumara slijepac po mraku; nećeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit ćeš izrabljivan i pljačkan, a neće biti nikoga da te spasi.

30 Sa ženom ćeš se zaručivati, ali će je drugi posjedovati. Kuću ćeš graditi, ali u njoj nećeš stanovati. Vinograd ćeš zasađivati, ali ga nećeš brati. 31 Tvoga će vola na tvoje oči zaklati, ali ti od njega nećeš jesti; tvoga će magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neće vraćati; stado će tvoje neprijatelju tvome predavati, a neće biti nikoga da ti pritekne u pomoć. 32 Sinovi tvoji i kćeri tvoje bit će predavani drugome narodu. Oči će tvoje svaki dan kapati gledajući za njima, ali ruka tvoja neće moći ništa. 33 Narod koji i ne poznaješ jest će plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok ćeš ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gažen. 34 Ludovat ćeš od prizora što će ih oči tvoje gledati. 35 Jahve će te udarati ljutim prištevima po koljenima i po stegnima – od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj – od kojih se nećeš moći izliječiti.

36 Jahve će odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeš postavio nad sobom, među narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te ćeš ondje iskazivati štovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim. 37 Bit ćeš na zgražanje, porugu i ruglo svim narodima među koje te Jahve odvede.

38 Mnogo ćeš sjemena bacati u polje, ali ćeš malo žeti jer će ti urod skakavci ogolijevati. 39 Vinograde ćeš saditi i obrađivati, ali vina nećeš piti niti ćeš što brati jer će ih crv izjedati. 40 Imat ćeš masline po svemu svome području, ali se uljem nećeš mazati jer će ti masline opadati. 41 Sinove ćeš i kćeri rađati, ali tvoji neće biti jer će u sužanjstvo odlaziti. 42 Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat će plijenom kukaca.

43 Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže. 44 On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep.

45 Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 46 Ona će služiti za čudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 47 Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, 48 služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre.

49 Jahve će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji će sletjeti kao orao. Bit će to narod kojemu jezika nećeš razumjeti; 50 narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. 51 On će ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi; neće ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne upropasti. 52 Opsjedat će te u svim tvojim gradovima širom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrđene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut će te u svim gradovima tvojim širom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. 53 U tjeskobi i jadu, kojima će te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest ćeš plod utrobe svoje – meso sinova svojih i kćeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. 54 Čovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim će okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naručju i djecu svoju što mu preostanu, 55 ne hoteći ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima će te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neće preostajati. 56 I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe – toliko nježna i tankoćutna da se ne usuđuje spustiti stopala na zemlju – zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na sina svoga, i na kćer svoju, 57 i na posteljicu svoju što joj iziđe između nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer će ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim će te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.

58 Ako ne budeš držao i vršio riječi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujući ovo slavno i strašno Ime – Jahvu, Boga svoga – 59 Jahve će tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bičevima, pogubnim i dugim bolestima. 60 Pustit će na te sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona će se prilijepiti za te. 61 A i svaku drugu bolest i bič, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve će na te puštati dok te ne uništi. 62 Ostat će vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga.

63 Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete.

64 Jahve će vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje ćeš iskazivati štovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim – koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima. 65 Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu. 66 Život tvoj visjet će o niti; bojat ćeš se i danju i noću i nećeš biti siguran za život svoj. 67 U strahu koji će ti stezati srce i od prizora što će ga oči tvoje gledati, jutrom ćeš govoriti: ‘Oh, da je već večer!’ a navečer ćeš govoriti: ‘Oh, da je već jutro!’ 68 U Egipat će te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga više ne smiješ vidjeti. Ondje ćete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neće biti kupca.”

69 To su riječi Saveza što ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza što ga je s njima sklopio na Horebu.

 

 

III. SAVEZ S BOGOM

 

Poticaj da Izrael prihvati Savez

29

1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reče:

“Vidjeli ste na rođene oči sve što je Jahve učinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 2 velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa! 3 Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete.

4 Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. 5 Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pića niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš.

6 Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziđoše pred nas u boj, ali smo ih potukli. 7 Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manašeova.

8 Držite i vršite riječi ovog Saveza da uspijevate u svemu što poduzmete.

9 Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, 10 djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru – od onoga koji ti siječe drva do onoga koji ti nosi vodu – 11 da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvrđen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa 12 da danas od tebe učini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 13 I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama 14 nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.

Kazna za neposluh

15 Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proći. 16 Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju.

17 Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude među vama korijena koji rađa otrovom i pelinom. 18 Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: ‘Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek’ povodanj utaži žeđ!’

19 Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.

20 Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih.

21 Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: 22 ‘Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.’ 23 I svi će narodi pitati: ‘Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?’ 24 Onda će im se reći: ‘Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25 i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 26 Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 27 Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.’

28 Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona.

 

Povratak k Jahvi

30

1 Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 2 i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš – i ti i tvoji sinovi – glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, 3 tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 4 Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande će te sabrati Jahve, Bog tvoj – odande će te uzeti. 5 Jahve, Bog tvoj, dovest će te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; učinit će te sretnijim i brojnijim od očeva tvojih.

6 Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7 Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8 A ti ćeš ponovo slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9 Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10 kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Blizina Božje Riječi

11 Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12 Nije na nebesima da bi rekao: ‘Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?’ 13 Nije ni preko mora da bi mogao reći: ‘Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?’ 14 Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

Život ili smrt

15 Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. 16 Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 17 Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, 18 ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. 19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20 ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Tȁ on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.”

 

 

IV. MOJSIJEV SVRŠETAK

Jošua određen za vođu

31

1 Mojsije dođe da upravi ove riječi svemu Izraelu: 2 “Meni je danas sto dvadeset godina”, – reče im. “Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: ‘Nećeš prijeći ovog Jordana!’ 3 Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom će prijeći; on će pred tobom potući one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua će pred tobom ići, kako je Jahve rekao. 4 Jahve će postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi. 5 Pred vas će ih Jahve položiti, a vi ćete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. 6 Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte prȅdati pred njima. Tȁ sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.”

7 Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reče pred svim Izraelom: “Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu. 8 Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!”

Sedmogodišnja proslava Saveza

9 Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama. 10 Mojsije im naredi: “Svake sedme godine – godine oprosne – na Blagdan sjenica, 11 kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. 12 Saberi narod – ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima – da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. 13 Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti.”

Predgovor Mojsijevu hvalospjevu

14 Jahve reče Mojsiju: “Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i nađite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi.”

Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka. 15 U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator.

16 Jahve reče Mojsiju: “Evo ćeš naskoro počinuti sa svojim ocima. A narod će se ovaj dići da čini blud idući za tuđim bogovima one zemlje u koju će naskoro ući; mene će napustiti i prekršit će moj Savez što ga s njim sklopih. 17 I onda će se izliti moj gnjev na nj. Ostavit ću ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaći će ih mnoga zla i nevolje i onda će reći: ‘Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?’ 18 A ja ću sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu činili okrećući se drugim bogovima.

19 Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. 20 Kad ih dovedem u zemlju kojom teče med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut će se oni drugim bogovima i njima će iskazivati štovanje; mene će prezreti i prekršiti moj Savez. 21 A kad ih snađu mnoge nesreće i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neće nikada zaboraviti, pružit će svjedočanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što već danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obećah.”

22 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauči Izraelce pjesmi.

23 Nunovu sinu Jošui naloži: “Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja ću biti s tobom.”

24 Kad Mojsije napisa riječi ovoga Zakona u knjigu, 25 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina: 26 “Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovčeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! 27 Tȁ znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li nećete kad ja umrem!

Mojsijeva pjesma

28 Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove riječi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. 29 Jer znam ja da ćete se nakon moje smrti izopačiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima kad budete činili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.”

30 A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja riječi ove pjesme:

 

32

1 “Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!

2 Nek’ mi nauk daždi poput kiše,

kao rosa riječ nek’ moja pada,

kao kišica po mladoj zeleni,

kao pljusak po travi velikoj!

3 Jer, Jahvino ću ime uznositi,

a vi Boga našeg veličajte!

4 On je Stijena, djelo mu je savršeno,

jer pravi su svi njegovi putovi.

Bog je on vjeran i bez zloće,

pravedan je on i pravičan.

5 Oni mu se iznevjeriše –

nisu mu sinovi, već nakaze sinovske,

porod izopačen i prepreden.

6 Tako li uzvraćaš Jahvi,

narode glupi i bezumni!

Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj,

koji te sazdao, po kom postojiš?

7 Spomeni se dana pradavnih,

promotri godine od naraštaja do naraštaja.

Oca svoga pitaj, i poučit će te,

pitaj starije, pa će ti kazati.

8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima,

kad je razmještao sinove čovječje,

odredi im međe po broju Božjih sinova:

9 tad Jahvu njegov narod zapade,

Jakov bi njegova baština.

10 U zemlji stepskoj on ga je našao,

u pustinjskoj jezivoj pustoši.

Obujmio ga, gajio ga

i čuvao k’o zjenu oka svoga.

11 Poput orla što bdi nad gnijezdom,

nad svojim orlićima lebdeći,

tako on krila širi, uzima ga,

pa ga na svojim nosi perima.

12 Jahve sam njega je vodio,

tuđeg boga s njim ne bijaše.

13 Povede ga po visočjima zemlje,

nahrani ga plodovima poljskim,

dade mu meda iz pećine

i ulja iz tvrde stijene;

14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka

s pretilinom jaganjaca,

ovnova bašanskih i jaraca,

sa salom žitnih bubrega,

i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.

15 Jeo je Jakov i nasitio se,

ugojio se Ješurun pa se uzritao.

Udebljao si se, utovio, usalio.

Odbacio je Boga koji ga stvori

i prezreo Stijenu svog spasenja.

16 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim,

razjariše ga gnusobama.

17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu,

bogovima kojih ne poznavahu prije,

došljacima koji stigoše nedavno

i koje oci njihovi ne štovahu.

18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade,

ne sjećaš se više Boga koji te rodi!

19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem

odbaci sinove svoje i kćeri.

20 Lice ću im svoje sakriti, reče,

i vidjet ću što će biti od njih.

Jer izopačeno je to koljeno,

sinovi u kojima vjernosti nema.

21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše,

razdražiše me ništavilima svojim,

i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim,

razdražit ću ih glupim nekim narodom!

22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio

i gorjet će do dubina šeolskih;

proždrijet će zemlju i sve što ona rađa,

sažeći joj brda do temelja.

23 Nevolje na njih ću svaliti,

na njih ću svoje istrošiti strijele.

24 Od gladi će umirati,

ognjica i pošast njih će trovati.

Poslat ću na njih zub zvjerinji

i otrov zmija što prahom gmižu.

25 Vani će mač zatirati djecu,

a strava će vladati unutra.

Ginut će jednako momak i djevojka,

dojenče i starac sjedokos.

26 Rekoh: U prah ću ih smrviti,

zbrisati im spomen izmed ljudi.

27 Ali se bojah ruga dušmanskoga:

mogli bi im prevarit’ se protivnici,

pa da kažu: ‘Pobjeda je naša,

nije to Jahvina izvela ruka.’

28 Jer narod je to neupućen,

oštroumlja u njih nema.

29 Da su mudri, već bi se i dosjetili,

razabrali što ih očekuje.

30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna,

i deset tisuća da dvojica gone,

da ih Stijena njina nije prodala,

da ih Jahve nije izručio?

31 Al’ stijena im nije poput naše Stijene;

osuđeni su naši neprijatelji.

32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa

i od vinograda gomorskih;

grožđe im je grožđe otrovno,

grozdovi im grozdovi gorčine;

33 njihovo je vino otrov zmijski,

žestok jed otrovnice ljute.

34 Al’ nije li on u mene poput dragulja,

zapečaćen u mojim riznicama?

35 Moja je odmazda i nagrada

u vrijeme kad im noga posrne.

Jer blizu je dan njihove propasti,

udes njihov brzo im se bliži!

36 (Pravdu će Jahve dati svome puku,

sažalit se nad slugama svojim.)

Vidjet će da im gine snaga,

da je i robu i slobodnu kraj.

37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi,

gdje stijena kojom se zaklanjahu?

38 Oni što su jeli salo njihovih klanica

i pili vino njihovih ljevanica?’

Neka se dignu i neka vam pomognu,

nek’ vam budu zaklonište!

39 Vidite sada da ja, ja jesam,

i da drugog Boga pored mene nema!

Ja usmrćujem i oživljujem;

ja udaram i iscjeljujem

(i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).

40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu

i kažem: Ne bio ja živ vječito

41 ako naoštrivši mač svoj blistavi

ne uzmem sud u svoje ruke

da svojim odmazdim dušmanima,

da naplatim onima koji mene mrze.

42 Strijele svoje opojit ću krvlju

i mač moj najest će se mesa,

krvi ubijenih i zarobljenih,

glava dušmanskih vrhovnika.

43 Kličite, o nebesa, s njime,

obožavajte ga, sinovi Božji!

Kličite, puci, s njegovim narodom,

uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.

Jer će krv slugu svojih osvetiti,

istom mjerom vratit’ dušmanima,

naplatit će od onih koji njega mrze,

očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.”

44 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme.

45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu, 46 reče im: “U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona. 47 Tȁ nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.”

Mojsijeva priprema za smrt

48 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: 49 “Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. 50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. 52 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.”

 

Mojsijev blagoslov

33

1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije – čovjek Božji – blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. 2 Reče on:

“Dođe Jahve sa Sinaja,

sa Seira im se pokaza

i s gore Parana zasja.

Zbog njih dođe od kadeških zborova,

sa svoga juga sve do Obronaka.

3 Ipak ti ljubiš narode,

svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.

Pred tvojim su ležali nogama,

išli tobom predvođeni.”

4 (Mojsije nam je odredio zakon.)

“Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom;

5 i bje kralj u Ješurunu

kad se sakupiše glavari narodni,

kad se sjediniše plemena Jakovljeva.

6 Nek’ živi Ruben i nikad nek’ ne izumre,

nek’ živi šačica njegovih!

7 Evo što reče za Judu:

Uslišaj, Jahve, glas Judin

i privedi ga k njegovu narodu.

Nek mu ruke njegovo brane pravo,

pomozi mu protiv dušmana njegovih.

8 O Leviju reče:

Daj Leviju tvoje Urime

i tvoje Tumime čovjeku milosti svoje,

koga si u Masi iskušao,

s kojim si se preo kod voda meripskih.

9 O ocu svome i majci reče on:

Nisam ih vidio!

Braće svoje ne poznaje,

na svoju se djecu ne osvrće,

jer tvoju riječ on je vršio

i tvojega se držao Saveza.

10 On uči Jakova tvojim odredbama

i Izraela tvojemu Zakonu.

On podiže kad k tvojim nosnicama

i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.

11 O Jahve, snagu mu blagoslovi,

milostivo primi djelo ruku njegovih.

Slomi bedra njegovih neprijatelja;

mrzitelji njegovi nek’ više ne ustanu.

12 O Benjaminu reče:

Jahvin je on ljubimac

i u miru svagda počiva.

Višnji ga štiti svih njegovih dana,

između njegovih prebiva bregova.

13 O Josipu reče:

Zemlju mu je Jahve blagoslovio;

njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska

i što se u bezdanima dolje krije!

14 Najbolje od onog što daruje sunce

i što mlađak novi nosi,

15 prvine s drevnih planina

i najbolje s vječnih brežuljaka,

16 ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj

i milost Onog što prebiva u grmu.

Nek’ sve to dođe na glavu Josipovu,

na tjeme posvećenog između sve braće!

17 K’o prvenac bika on je veličanstven,

rozi su mu rogovi bivolji,

njima on nabada narode

sve do krajeva zemaljskih.

Takva su mnoštva Efrajimova,

takve su tisuće Manašeove.

18 O Zebulunu reče:

Bio sretan, Zebulune, u pohodima,

i ti, Jisakare, u šatorima svojim!

19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi

za uspjeh prinose oni prave žrtve

jer sišu obilje mora

i blago skriveno u pijesku.

20 O Gadu reče:

Nek’ je blagoslovljen tko Gada raširi!

Poput lavice on počiva

razderavši mišicu i glavu.

21 Prvine je tad sebi dodijelio

jer vidje da mu je sačuvan dio glavarev.

Na čelu svega naroda on je došao,

pravdu Jahvinu izvršivši

i odluke njegove s Izraelom.

22 O Danu reče:

Dan je lavić

što skače iz Bašana.

23 O Naftaliju reče:

Naftali, milostima nasićen,

Jahvinim ispunjen blagoslovom:

more i jug njegovo su vlasništvo.

24 O Ašeru reče:

Blagoslovljen bio Ašer među sinovima!

Nek’ miljenik bude među braćom svojom,

i nek’ noge svoje u ulje umače!

25 Nek’ ti zasuni budu od gvožđa i mjedi

i nek’ ti mir traje koliko i život!

26 Nitko nije kao Bog Ješurunov:

po nebesima u pomoć ti jezdi

i po oblacima u svom veličanstvu!

27 Bog vječni tvoje je utočište,

a na zemlji drevna njegova mišica

pred tobom goni neprijatelja;

on dovikuje: ‘Uništi!’

28 U sigurnosti prebiva Izrael,

a Jakovljev je izvor na osami

u zemlji žita i vina,

gdje nebesa rosom dažde.

29 Blago tebi, Izraele!

Koji narod k’o tebe Jahve spasava?

On štit je tvoj što te brani

i mač tvoj slavodobitni,

dušmani ti se ulaguju,

al’ ti ćeš im gazit’ po leđima.”

 

Mojsijeva smrt

34

1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 2 sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 3 zatim Negeb, područje doline Jerihona – grada palmi – do Soara. 4 Potom mu reče Jahve: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.”

5 I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. 6 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. 7 Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 8 Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja – tugovanja za Mojsijem. 9 A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Jahve naredio Mojsiju.

10 Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice! – 11 po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12 po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PODIJELI