Pitanje:
Hvaljeni Isus!
Draga braćo i sestre nalazim se u teškoj situaciji i potrebna mi je Vaša pomoć u molitvi da mi Bog dade snage da sve izdržim i uspijem da mi se sredi situacija na poslu. Svaki dan se molim i molitva mi daje snagu ali se bojim da neću izdržati jer to traje dosta dugo a ja sam na rubu izdržljivosti i bojim se da ću potonuti. Amen.
Molim vas da se pomolite za mene Kao da mi je Gospodin zatvorio vrata i ostavio mi golemi križ koji nosim sam
znam sta je suhoća…ovo je teze a netko se naslađuje nad mojom mukom. Kad bi barem prestalo Boze pomozi.
Draga moja braćo i sestre potrebna mi je molitva jer više ne vidim izlaz i nemam snage za borbu. Ostala sam prije 3 god bez posla. U te 3 god gdje god sam predala molbe nikad mi nitko ne odgovori a ovi što mi poneki odgovore svi me odbiju. Otišla sam u Njemačku ali i ovdje imam velike nevolje jer ne mogu naći stan, a bez stana nema ni posla. Kamo god se okrenem blokade, prepreke. Nemam više ni za kruh . Više ne znam što da radim jer nemam se više snage ni boriti. Molim vas pomozite mi svojom molitvom ako Bog ne želi ovdje u njemačkoj da ostanem neka dobijem bilo kakav posao u Hrvatskoj jer zbilja više nemam ni za kruh. Molim vas molite se za mene. Hvala vam dragi moji.
Odgovor:
Pozdrav svima!
Uzeo sam tri molitve koje bi želio komentirati. Sve tri molitve imaju gotovo isti problem. Kratko bi to mogli reći kao , osobe su u problemu, mole se Bogu, Bog im na neki način daje snagu, ali problemi su sve veći, i oni se boje da u tim problemima neće izdržati. Kao da imaju strah da će ih Bog ostaviti.
Želio bi ovdje ukazati na nekoliko elemenata našeg općeg i duhovnog života koje utječu na nas. Ovo mogu sa sigurnošću tvrditi i to što vam pišem je moje osobno iskustvo.
- Molitva nije neka čarobna formula s kojom rješavamo problem. Molitva je razgovor s Bogom.
Može se dogoditi da upadnemo u probleme iz kojih ne vidimo izlaz. Razlog tome što ne vidimo izlaz najčešće bude naša predstava ili scenarij kako Bog treba riješiti naš problem.
Prije otprilike 5 godina sam upao u financijske probleme zbog nehumanih zakona koji su na snazi kod nas u Hrvatskoj. Naime, kao poduzetnik sam vidio jedinu mogućnost naplate svojih potraživanja na način da kompenzacijom izvučem taj novac. Odlučio sam sagraditi poslovnu halu i tako sam spasio većinu svog zarađenog novca. Međutim, porezna uprava nije imala razumijevanja za takvo naplaćivanje. Na kompenzirani iznos mi je naplatila porez kao da sam ga podigao i potrošio negdje na moru ili nekom odmaralištu. Porez je bio jako visok. I tako pored duga prema banci, nastao je dug i prema poreznoj upravi. Tog trenutka prekinula se moja daljnja aktivnost u mojoj firmi. Otpustio sam sve ljude i pokušao vraćati dugove prodajom nekretnina koje sam imao kao neku pričuvu. Vrlo brzo počeli su pritisci. Bilo kakva naplata, oduzeta je od strane porezne uprave. Na već postojeći teret , tu se nametnuo i teret zateznih kamata, kojekakvih sudskih i ovršnih postupaka i tako redom. Za cijelo to vrijeme moja obitelj je ostajala bez sredstava za život. Pritisak je bio takav da sam mislio kako neću izdržati. Doslovno sam pao u depresiju. Molio sam Boga da mi pošalje nekog kupca za nekretninu, kako bi vratio dug i riješio problem. Međutim, ništa se nije događalo. Umjesto toga dobio sam poziv da preko jedne udruge idem proučavati Bibliju u Lepoglavu sa zatvorenicima, preko jedne udruge. Bez obzira na probleme, prihvatio sam taj izazov. Bio je to za mene direktan susret s Božjom milošću. Da bi pomogao zatvorenicima koji su u depresiji, čitao sam im Kristova obećanja da će Bog o njima brinuti. Shvatio sam da sam i sam u toj kategoriji. Shvatio sam da Bog želi da naučim živjeti od njegove milosti.
Ljudi bi me često pitali, „A od čega živiš?“
„Od Božje milosti,“ bio bi moj odgovor.
„Pa dobro, svi mi živimo od Božje milosti, ali koji ti je izvor prihoda?“ bilo bi slijedeće pitanje.
„Božja milost mi je jedini izvor prihoda,“ bio bi moj odgovor.
Najčešće, mi bi željeli kontrolirati situaciju. Mi želimo naš život imati u svojoj kontroli. Kada nam okolnosti to ne omoguće hvata nas panika. Sveti Pavao je pisao u svojim poslanicama: Sve mogu u Onome koji me jača! Filipljanima 4,13. Zanimljivi su mi i drugi prijevodi: Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moć daje. (DK) Kada Bog poručuje da je to sve, onda tu nema iznimke. Htio bi napomenuti da su se u tom periodu školovali moji sinovi. Stariji se školovao u Engleskoj, i za njega sam te godine trebao izdvojiti 10 tisuća eura. U periodu kada ti se sve uzima što zaradiš ili naplatiš, deset tisuća eura je ogroman novac. Moj sin je čak razmišljao o odgodi školovanja na što sam se usprotivio pozivajući se na ovaj tekst iz Biblije. Kada bi me pitali kako sam to riješio, moram vam priznati da ne znam. Znam samo da bi novac uglavnom stigao na vrijeme i on je na vrijeme platio školarinu. Istina da tamo nije baš živio raskošno. Morao se ustajati u tri sata u jutro, ići na posao i raditi od 4-8 sati. U 9 sati na fakultet, i učiti do 10 sati u večer, i to tako svakog dana. Naravno to mu je pomoglo da stekne neke životne navike koje mu sada puno pomažu u životu.
Da zaključim. Prvi uvjet da imamo povjerenje u Boga i da u molitvi ne namećemo Bogu svoj scenarij, već da mu dopustimo da On to riješi na svoj način.
- Robovanjem svom scenariju ne vidimo drugo rješenje koje nam Bog nudi.
Kada smo u problemima, tada molimo Boga da nam te probleme riješi. To je u redu, međutim naš problem često je u tome da mi tražimo od Boga da taj problem riješi na naš način. Naš najveći problem je što Božju milost doživljavamo deklarativno. Tvrdimo kako u nju vjerujemo, a kada treba to dokazati, tada se bojimo da nećemo izdržati. Razlog tome je što najčešće robujemo svom scenariju rješavanja problema. Mi od Boga tražimo da to riješi onako kako bi mi željeli, a Bog možda ima rješenje koje je za nas bolje i želi nas od tog problema maknuti.
Htio bi se prisjetiti događaja zapisanog u Bibliji. Bio je to događaj s Abrahamom, Sarom i Hagarom. Nakon što je Sara rodila sina, Hagara se ponašala suprotno načinu na koji se trebala ponašati. Ona je bila Sarina robinja, a na neki je način to pokušala eliminirati. Sara je tada tražila od Abrahama da otjera Hagaru sa njenim sinom, što je on i učinio. Hagara odlazi, luta pustinjom i nestaje im vode. Sva u depresiji ostavlja sina i sama se udalji nekoliko desetaka metara da plaće nad svojom sudbinom. Nakon toga, javlja joj se Božji anđeo, i daje joj Božje obećanje da će On biti s njom i njenim sinom. Tada ju upućuje na izvor s vodom koji je bio svega nekih stotinjak metara dalje od nje.
Što je ovdje problem. Problem je što je Hagara, a to je i naš problem, bila usmjerena na sebe. U svom problemu vidjela je tisuću prepreka, a ni jedno rješenje. Mogli bi reći, bila je usmjerena na sebe, i nije ni mogla vidjeti rješenje. Počela se je samosažaljevati, a to je najgore stanje u kojem čovjek može biti. Tada smatraš da se cijeli svijet protiv tebe urotio, pa čak da ni Bog za tebe nije zainteresiran. Ponekad su nam rješenja na dohvat ruke, a mi, budući da samo gledamo sebe, jednostavno ne vidimo ta rješenja. Bog nas poziva da podignemo svoj pogled. Psalmista David je pjevao: Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. Psalam 123,2.
Nekada čak, (a to je i moje iskustvo) spremni smo čak napraviti i moralni kompromis da bi izašli iz problema. Kada sam radio, imao sam zaposlenih 12 radnika. U toj brizi za njih mislio sam da moram postupiti sukladno općeprihvaćenom ponašanju da bi dobio posao. Ako treba nekome nešto dati, to je način da dobiješ posao. Da bi uštedio na porezu, ne izdaš račun pa ti je jeftinije. Tek sada shvaćam da su to bili moralni kompromisi koje su onemogućavali Bogu da djeluje u mom životu. Vjerojatno bi prije propao da se nisam tako ponašao, ali bi imao priliku za novi početak.
Stoga ostanimo dosljedni i vjerni Bogu bez obzira što nam se događalo. Umjesto sebe, gledajmo na Boga, a on će usmjeriti naš pogled na ispravno rješenje.
- Zahvaljujmo Bogu za ono što imamo umjesto da kukamo za onim što nemamo.
Slijedeći problem je što zaboravljamo Bogu zahvaljivati za ono što nam je dao. Toliko smo se usredotočili na ono što smo izgubili, da jednostavno više ne uživamo u onome što smo od Boga dobili. Vratio bi se na primjer Hagare. Umjesto da se raduje što više nije ropkinja kod svoje gospodarice, ona kuka i žali se na stanje u kojem se nalazi jer nema vode. Umjesto da zahvaljuje Bogu na slobodi koju je dobila otpustom iz Abrahamove kuće, ona kuka što nema gdje otići. Odjednom su joj životne prepreke toliko velike da ne vidi izlaz, a zaboravlja da je Bog taj koji ju je vodio do sada, i da je Bog zainteresiran da ju vodi i na dalje. (duhovno promišljanje o Hagari kao heroju vjere možete pročitati http://putevimilosti.com/duhovnost/zene-kao-heroji-vjere/2237 )
Završio bi ovo promišljanje jednom prispodobom.
Otac i sin šetali su zajedno kroz neku šumu. Otišli su već dosta daleko, a tada je otac upitao sina: „Sine, znaš li ti gdje smo mi?“
„Ne,“ odgovorio je sin.
„Pa ako ne znaš gdje si, onda si ti izgubljen,“ odgovorio je otac
„Tata, pa kako bi mogao biti izgubljen ako sam s tobom.“ Odgovori dječak.
To je očito jedino rješenje za naše probleme. Naši problemi nisu u nekim materijalnim poteškoćama. Kada nam dođu takvi problemi, jedino pitanje koje si trebam postaviti treba biti, „Nisam li slučajno otišao od Boga?“ Jedinu stvar koju moram utvrditi je, jeli je sa mnom Bog? Biblija kaže: Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Rimljanima 8,31
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
