U ruke si mi stavio milost Oče moj,
jer ne bi znala bez tebe udijeliti milosrđe.
U srce si mi ulio svetu ljubav,
jer bez tebe ne bi znala voljeti i dobre i zle.
Ne bi znala da svakom treba ljubav kao dar,
da preživi lakše križne puteve…
Bol si mi pretvorio u jakost i trpljenje,
u molitve za potrebite,
Tako da i njihov i moj jad u ime Isusovo
moćno prestane.
Obukao si mi dušu u Princezicu svoju,
ukrasio me uz pomoć rajskih anđela,
svih ovih životnih godina izrugivanja,
kako bih ja za tebe u liposti plesala!
Oblikuj me, usavrši me,
od same me ljubavi obnovi…
i u ovom bolnom tijelu!
Gdje je krik i grijeh stavi šljokice nebeske,
primi moje pokajanje
što sam pod
križem očajavala
i o smrti mlađahna govorila…
Oh samo mi je duša htjela iz okova van,
da budem sva tvoja, kćer bez bola.
Da prestane poruga.
A onda shvati nije ovo ništa,
na prema muci sina tvog nevinog,
kojeg grijesi svijeta izrugaše,
na križ razapeše.
Oprosti mi što nisam na vrijeme shvatila
da me ljubiš ovako nesavršenu…
ljubiš onu lipost u meni od koje
si me satkao u rukama svojim.
Ovo bolno na meni ne pripada tebi,
zbog tebe izdržavam ove okove.
Sad znam da sam sa razlogom
pod križem rođena,
kako sam ja rasla tako je i on.
I sad evo imam lip velik ključ spasenja,
kojeg darivam svima.
Križ se raspjevao, rajski ključ postao!
Moja je bol donijela ljubavne pjesme,
jer se tebi obraćala.
Zahvaljujem ti što u meni činiš život,
koji je posvećen drugima.
Sa ljubavlju tvoja kćer Sionska,
Ana Emanuela Šimunić,
?
Bilaj 4.12.2017.
