HOMILIJA
Što reći nakon što smo čuli i proživljavali Muku Kristovu po Ivanu? Otajstvo je to veliko. Otajstvo je to Božje ljubavi prema čovjeku, koje se iskazuje sve do potpunoga predanja Jedinorođenoga i Utjelovljenoga Božjega Sina u smrt za grješnike, za tebe kršćanine i kršćanko koji nosiš Kristovo ime. Tko to do kraja može razumjeti, tko li proniknuti toliku Božju ljubav, tko li proniknuti nedokučive Božje putove?
Glumac koji je glumio lik Barabe razbojnika koga je Pilat na traženje svjetine pustio iz tamnice, a dao razapeti Isusa obratio se za vrijeme snimanja samoga filma «Pasija» – «Muka« Mela Gibsona. U razgovoru svjedoči o neusporedivu iskustvu, koje je imao za vrijeme snimanja filma. Kad su im se oči susrele, osjetio je nešto kao strujni udar. «Bilo mi je kao da sam vidio stvarnoga Isusa Krista. Za vrijeme snimanja doživio sam osobno obraćenje.»
Glumac Pedro priznaje da je imao mnogo duhovnih iskustava, prije nego je dospio do cilja. Upućivan je u budizam na Tibetu, u Indiji je meditirao, živio u Amazoniji. Ipak priznaje: «Ali sam u Isusu pronašao konačni cilj svoga traženja. Sad činim što je god moguće da mi oči koje su me pogledale i koje su mi tako bitne i nadalje budu bitne. One me stalno prate i upozoravaju.»
Postoji jedna stara pripovijetka o ptici pelikanu koji je u sušnoj i gladnoj zemlji, ostao bez hrane. Da bi mladunčad spasio od gladi, kljunom je probio svoja prsa i svojom je krvlju hranio male ptiće. Izgubio je svoj život krvareći za njih.
Bogočovjek Isus iz Nazareta za nas se grješne ljude žrtvovao do posljednje kapi krvi na križu, da nas spasi i otkupi. Probodena su mu ne samo prsa, već i ruke i noge, a na tijelu i glavi mnoge rana i debele masnice od bičeva i trnove krune. Položio je svoj život za nas, za mene, za tebe. A koliki samo koji se zovu kršćanima među nama, preziru te presvete rane pljujući svojim nečistim usnama i zmijskim jezikom na Isusa i njegove rane svojim bogohulnim psovkama. To je već postala otvorena rak-rana našega naroda, koji se ponosi i busa sa svojih 14. stoljeća kršćanstva.
A i na samoj se ispovijedi mnogi ponizno ne kaju već opravdavaju, iznoseći jeftine isprike: «Naljutila me žena, djeca, auto…» I tako nekako klapa od ispovijedi do ispovijedi, uvijek na isti kalup ismijavajući sakrament pomirenja i lažući Bogu, sebi i svećeniku, bez potrebnoga obraćenja i promjene. Svaki smo put puni bogohule, bludničenja i drugih kako ih zovemo običajnih grijeha. A dođe li nam ususret patnja, križ i trpljenje, jer nam je vjera plitka prigovarajući se pitamo: «Bože, gdje si? Ima li te? Što si to dopustio?»
Mali dječačić reče svojoj baki: «Kako mi sve u životu ide krivo? Škola, obiteljski problemi, problemi sa zdravljem? U međuvremenu, baka je pripravljala kolače. Upitala je unučića želi li komadić i malo oprobati, na što je on potvrdno odgovorio. «Evo ti malo kuhanoga ulja», baka će. «Bljak» odgovori dječak. «A da uzmeš i popiješ dvoje jaja?» «Ma, bako, što ti je?» «A hoćeš li onda malo brašna ili možda kuhane sode?» «Ma bako sve je to užasno», odvrati dječak. Na to baka odgovori: «Da, sve su ove stvari loše ako se jedu same. Ali ako znamo kako ih izmiješati, staviti odgovarajuću količinu od njih ispadaju izvrsni kolači.»
Na sličan način i Bog djeluje. Često se pitamo i čudimo zašto Bog dopušta da nam u životu sve ide tako loše, da nam je tako teško? Ali zna Bog da kada on sve to pomiješa, u odgovarajućim količinama, samo onda kako on to zna, od toga ispadne nešto neobično i izvrsno. Jednostavno mu trebamo vjerovati i sve ono što nam se čini užasnim i teškim, okrenut će se na dobro. Bog je «lud od ljubavi» za nama. On nam šalje cvijeće svakoga proljeća, izlazak sunca svakoga jutra. Kad god želiš razgovarati, on ima vremena slušati te. On može živjeti bilo gdje na svijetu, a izabrao je upravo tvoje srce.
Stoga vjerniče kršćanine odluči se večeras na Veliki petak, kada se spominješ Isusova predanja u žrtvi na križu iz ljubavi za tebe, uzvratiti mu tu ljubav primjernim životom, ponašanjem i svjedočenjem. Neka tvoj poljubac njegovih rana na križu ne bude Judin izdajnički. Čini što ti je moguće da ti Isusove oči koje su nas pogledale budu važne, da nas kroz život uvijek prate i upozoravaju.
Ostaje nam da se duboko poklonimo Bogu u šutnji, predanosti i zahvalnosti. Neka čitavi naš život bude hvala i zahvala Bogu. U tome ćemo smislu izreći i Sveopću molitvu za potrebe naše i cijeloga svijeta. U tome ćemo se ozračju i pokloniti križu, znaku i sredstvu našega spasenja. Dao Gospodin da današnja šutnja i sabranost prerastu u klicanje uskrsne zore, ne samo u bogoslužju Crkve, nego i u našim životima.
fra Mate Tadić, OFM
