Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

277
FOTO: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

XXXI. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 4. 11. 2018.

 

TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

 

ČITANJA: Pnz 6,2-6; Ps 18,2-4.47.51ab; Heb 7,23-28; Mk 12,28b-34

 

NAPOMENA: Izostavlja se slavlje sv. Karla Boromejskog, osim gdje se slavi kao svetkovina.

 

Prvo čitanje:Pnz 6, 2-6

Čuj, Izraele: Ljubi Gospodina svim srcem svojim!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

 

U one dane: Mojsije reče narodu: Da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih.«

»Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam:Ps 18, 2-4.47.51ab

Pripjev:Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

 

Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu
i narode meni pokorava.

Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost si iskazao.

 

Drugo čitanje:Heb 7, 23-28

Krist, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.

Čitanje Poslanice Hebrejima

 

Braćo! tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima.

Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje:Mk 12, 28b-34

Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme:

Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Gospodnja

 

Uvod

 

Svaka država koja se formira, prije svega izglasava Ustav. Ustav je osnovni Zakon jedne države i on regulira smjer i način na koji će se oslanjati svi ostali Zakoni iz pojedinih životnih područja. Ni Kraljevsko Nebesko nije iznimka. I ono ima svoj ustav i svako drugo pravilo mora proizlaziti iz tog Božanskog Ustava.

U Kristovo vrijeme u njegovom okruženu su živjeli farizeji. Kada čujemo riječ ‘farizej’ u nama se zasigurno stvara jedna negativna slika čovjeka. Odmah razmišljamo o licemjerima, tj. ljudima koji jedno pričaju a drugo rade. Svakako, takvu pojavu smatramo pogrešnom. I Isus je to smatrao. Međutim, riječ ‘farizej’ ima pozitivno značenje. Ona znači ‘odvojen’  za Boga. Farizeji su u Kristovo vrijeme bili ljudi koji su istraživali pisma, Zakone i uredbe zapisane tada u spisima koje mi zovemo Stari Zavjet.

Sve to je pozitivno. Jedini je problem što su farizeji bili toliko ponosni na ono što su postigli svojim naporima da su izbacili Krista iz te formule spasenja. Smatrali su da su oni sami sebi dovoljni, i njima ne treba neki Mesija koji će za njih stradati da bi ih spasio od njihovih grijeha, jer uspoređujući se sa drugim ljudima, oni su se smatrali pravednicima. Farizeji i danas iščekuju nekakvog Mesiju a da nisu ni svjesni njegove osnovne uloge. To najbolje Isus opisuje u prispodobi o molitvi farizeja i carinika. Farizej ne moli za oprost bilo kakvog grijeha. On Bogu iznosi sva svoja dobra djela čak i najmanjoj sitnici. Na kraju zahvaljuje Bogu što nije u grupi grešnika kao što je ovaj carinik koji moli iza njega.

U tom svom proučavanju, farizeji su pronašli da je u Pismu objavljeno 612 zapovijedi. Možete zamisliti da ste u tim okolnostima i da si uramite cijeli zid sa 612 zakona. Svaki dan dolazite pred taj zid i čitate Zakon. Pokušavate provjeriti jeste li bili uspješni u svom Zakonu. Dolazite do 334 zapovjedi i utvrdite da ste tu promašili. Odlučujete da će te se popraviti u tome, ali drugi dan saznate da ste prekršili 478 zapovijest. Svakako vjerujem da vidite apsurdnost ovakvog postupka. Taj apsurd su vidjeli i farizeji, stoga su tražili suštinu Zakona. Smatrali su da ako ispune taj dio, onda nekim automatizmom ispunjavaju i ostale. Njihovo osnovno pitanje je bilo: Koja je najveća zapovijest u Zakonu. Često su organizirali javne tribine i rasprave po tom pitanju.

Već u samom početku Bog je preko Mojsija definirao najvažniju Zapovijest. On je rekao: »Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

Ljubav prema Bogu je osnovni i glavni Zakon. Upravo ljubav prema Bogu trebala je rezultirati svim drugim ponašanjem s kojim dokazujemo tu ljubav. Farizeji nisu imali problem da ustvrde kako je to najveća zapovijest.

Htio bi da tu sliku prenesem i na nas danas. Svatko od nas će tvrditi da ljubi Boga. U povijesti je uvijek bilo tako. Ipak postoji jedan problem. Nikada se u povijesti čovječanstva nisu učinila veća zla nego ona koja su se činila u Božje ime. Kako je to moguće? Kako je moguće da čovjek koji tvrdi da ljubi Boga, čini zlo svome bližnjemu i to u Božje ime. Ima li Bog išta zajedničkog sa silnim pokoljima i pogromima koji su se činili tijekom povijesti, a i danas se čine u Božje ime. Zasigurno nema ništa. Isus je to znao. Upravo zbog toga je i upozorio svoje učenike: Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. Iv. 16,2.

Farizeji su željeli da se spase držanjem Zakona. Ovih 612 pravila koje su pronašli, opteretili su sa još stotinama ‘amandmana’ u kojima su obuhvatili gotovo svaku životnu okolnost i situaciju. Mislili su da je to ispravan način službe Bogu i da je to nešto što Bog od njih očekuje. Upravo zbog toga osjećali su se duhovno superiornima. Jednom prigodom Isus je objasnio farizejima njihov pogrešan stav i rekao im: Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, Ivan 5,39. Cijelo Sveto Pismo ima samo jednu jedinu zadaću, a to je da prikaže i objavi Božji i Kristov karakter. Kakav je to karakter? Sv. Ivan apostol nema druge riječi da opiše tko je Bog. On jednostavno izjavljuje: …( jer Bog je ljubav. 1. Iv.4,8.b.

Vrlo često, farizeji su dolazili k Isusu u nakani da ga kušaju. Tada bi mu postavljali to njihovo ključno pitanje: Koja je najveća zapovijest u Zakonu? Koji su motivi bili prisutni u takvim razgovorima? Jesu li željeli saznati istinu? Ne, istina ih nije zanimala. Oni su ga htjeli uhvatiti u riječi. Ljudi koji znadu manipulirati, oni su spremni vaše riječi izokrenuti na način da prikažu nešto da ste rekli što nikada niste imali ni u pomisli. Njihov jedini cilj je pod svaku cijenu dokazati da su u pravu. Njih ne zanima istina. Isus je dobro znao njihove krajnje namjere. Jednom  pristupio mu je jedan Učitelj Zakona. Danas bi ga nazvali doktorom prava, i Isusu upućuje pitanje: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus ne osporava ovom pismoznancu da je zapovijest o ljubavi prema Bogu prva. On mu citira Mojsija i kaže: : »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«

Istina, Isus je znao da je ovaj pismoznanac upravo takav odgovor očekivao. Upravo zbog toga Isus nastavlja. On kaže: »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Isus kao da je želio reći: „Ovoj zapovijesti o ljubavi prema Bogu pripada i ovaj drugi dio. Ona je sastavni dio te zapovijesti.“To je kao u Zakonu spojenih posuda. Možete imati dvije spojene posude. Jedna od tih posuda može biti neprovidna(neprozirna), ali ako je druga providna, tada zasigurno znadete nivo tekućine u neprovidnoj posudi. On je na istom nivou kao i u providnoj posudi. Stoga ukoliko slikovito neprovidnu posudu predstavimo kao ljubav prema Bogu, a providnu kao ljubav prema bližnjemu, tada na osnovu toga kolika je naša ljubav prema bližnjemu, možemo odrediti i ljubav prema Bogu. Sv. Ivan apostol je pisao: Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. 1. Iv. 4,20. Nije moguće ljubiti Boga a imati nekoga koga mrziš.

Farizeji i pismoznanci se nisu protivili ovom drugom dijelu najveće Zapovijesti. Ipak, tu su napravili drugi problem. Njihovo osnovno pitanje je bilo; Tko je moj bližnji? Za njih neki ljudi nisu zaslužili Božju naklonost. Njih su smatrali Božjim neprijateljima, a ako je netko Božji neprijatelj, onda je on i njihov neprijatelj. Ni u primisao im nije došlo da Bog nema neprijatelja među ljudima. Može se čovjek opirati Božjoj milosti, može čovjek smatrati Boga neprijateljem, ali cijelo to vrijeme Bog ga ljubi. Krist je umro za svakog čovjeka, stoga Duh Sveti radi na svakom čovjeku ne bi li ga spasio. Bilo je puno Božjih neprijatelja koji su kasnije postali veliki borci za Boga. Sv. Pavao je tu najbolji primjer.

Ovaj pismoznanac, čuvši Isusov odgovor, nije mogao a ne potvrditi njegovu ispravnost. Isus kada je čuo priznanje ovog čovjeka odgovorio mu je: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« Za mene je ovo vrlo uznemiravajuće. Čovjeku koji ima ispravan stav prema Božjem Zakonu, Isus kaže da nije daleko od Kraljevstva nebeskog.

Mnogi danas vjeruju kako je samo njihova spoznaja ispravna. Oni vjeruju da će upravo to biti nešto što će ih dovesti u Kraljevstvo Nebesko. Međutim, i danas bi Isus takvima rekao: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« Spasenje nije u svojoj osnovi ispravna spoznaja. Spasenje je živjeti evanđelje sukladno spoznaji koju imaš. Ako napreduješ u spoznaji što je izvanredna stvar, tada bi bolje trebao poznavati Boga i Njegovog Sina Isusa Krista. Ako bolje poznaješ Boga, tada ćeš pokazati i veću ljubav.

Ponekad mislimo da smo savršeni u spoznaji. Smatramo da nam tradicija od dvije tisuće godina daje za pravo da tako mislimo. Svakako, ispravna spoznaja je veoma važna, međutim postoji nešto što možda nismo znali. Bolju spoznaju o Bogu od nas ima Sotona. On je bio u samoj Božjoj blizini. On se Boga boji i dršće na samu pomisao o Njemu. Međutim ta spoznaja ne producira ljubav. Ukoliko spoznaja o Bogu u nama ne producira ljubav prema bližnjemu, ukoliko ne producira samilost koje su glavne odlike Božjeg karaktera, tada je ta spoznaja, koliko god da je ispravna, doslovno kontra produktivna. Upravo su takvu spoznaju imali farizeji. Spoznaja bez ljubavi. Nikakva spoznaja ne smije biti prepreka za pokazivanje ljubavi.

Na žalost Sotona i danas pokušava da nas spriječi u toj harmoniji ljubavi koja se očituje u ljubavi prema Bogu i bližnjima. U ovoj zapovijesti se spominju tri entiteta koje treba ljubiti. To su ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjem i ljubav prema samome sebi. Sotona stvara zlo na način da nas izbaci iz ravnoteže te postajemo neuravnoteženi ljudi ili kršćani. Kao što smo spomenuli, mnogi su spremni činiti zlo bližnjima u Božje ime. Oni tvrde da ljube Boga, ali ne ljube bližnje. Drugi opet čine sve za bližnje. Čak postoji i tzv. materijalistička filozofija kojoj smo i mi bili podvrgnuti nekih četrdeset pet godina. Tada su tvrdili kako je čovjek na prvom mjestu, a Bog im nije potreban. Na žalost još i danas snosimo posljedice takvog pogrešnog stava. Treći opet ne ljube sebe. Ne možemo mi ljubiti bližnjeg ukoliko ne ljubimo sebe. Mi moramo znati našu veliku cijenu koju je Krist za nas platio.Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu! 1.kor. 6,20.(Šarić) Pisao je sv. Pavao. Upravo ovdje moramo stvoriti tu ravnotežu, kako bi mogli provesti najveću zapovijest u Božjem Zakonu.

Bog je Izraelcima, a također i nama ostavio ispisane na kamenim pločama deset zapovijesti. One su ustvari ništa drugo do opis onoga kako ljubiti Boga i kako ljubiti bližnje. Zakon ustvari samo pokazuje što je grijeh. On nam pokazuje što nas može odvojiti od Boga. Možda ponekada upadamo u slična iskušenja u kakva su upadali i farizeji. Počinjemo razmišljati i raspravljati što je grijeh, a što grijeh nije. Tada govorimo: Ne poštivanje roditelja je grijeh, preljub je grijeh, ubojstvo je grijeh, krađa je grijeh, laž je grijeh itd. Ipak zaboravili smo jednu važnu stvar. Svaki onaj koji ne poštuje svoje roditelje, koji čini preljub, koji krade i laže ili možda ubija, počinio je grijeh prije samog čina grijeha. Osnova grijeha takvih je što nisu pokazali ljubav.

Danas ima mnogo onih koji svojim ponašanjem izgledaju veoma korektno. Oni ne kradu, ne lažu, ne čine preljub, ne ubijaju i sl. Ipak možda čine jedan od najvećih grijeha. I nije možda toliki problem što smo učinili koliki je problem u onome što nismo učinili. Ako smo imali prigodu pokazati ljubav i milosrđe, a nismo to učinili, tada smo počinili najveći grijeh. Ne pokazati ljubav prema bližnjem je najveći grijeh. Tako kaže najveća zapovijest u Zakonu.

U načelu, sve što trebamo, trebamo biti slični Krist. Krist je jednako ljubio i svoje učenike i one koji su ga progonili. Pokazati milosrđe je najbolji način pokazati kakav je Bog.

Neka nas dobri Bog blagoslovi

 

Zvonko Presečan

Kristijan Duvel,  mag.theol.

 

 

 

PODIJELI