Ova je sirota ubacila više od svih.

119
Foto: J.Jurčević / www.put-istina-zivot.com

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

XXXII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 11. 11. 2018.

 

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

 

ČITANJA: 1Kr 17,10-16; Ps 146,6c-10; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44

 

NAPOMENA: Izostavlja se slavlje sv.Martina Tourskog, biskupa, osim gdje se slavi kao svetkovina.

 

Prvo čitanje: 1Kr 17, 10-16

Umijesi udovica od šačice brašna kolačić i donije Iliji.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

 

U one dane: Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva. On joj se obrati i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.«
Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brašna nestati
ni vrč se s uljem neće isprazniti
sve dokle Jahve ne pusti
da kiša padne na zemlju.’«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

Riječ Gospodnja

 Otpjevni psalam: Ps 146, 6c-10

Pripjev: Hvali, dušo moja, Gospodina!

 On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,
Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.

Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!

 Drugo čitanje: Heb 9, 24-28

Krist se jednom prinese da grijehe mnogih ponese.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje: Mk 12, 38-44

Ova je sirota udovica ubacila više od svih.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: A on im u pouci svojoj govoraše: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Riječ Gospodnja

Uvod

Današnje razmatranje je iz Evanđelja sv. Marka i bavit ćemo se dobro nam poznatim Isusovim iskustvom koje je doživio u Hramu posljednjeg tjedna prije svoje smrti i uskrsnuća. Ukoliko pogledate što evanđelist Marko opisuje što se dogodilo u tom tjednu, primijetit će te da su tu opisani Mesijanski Isusov ulazak u Jeruzalem, događaj o neplodnoj smokvi,  izgon trgovaca iz hrama, rasprave o Isusovoj vlasti, prispodoba o vinogradarima ubojicama , udovičin novčić, te neki drugi događaji ili pouke. Na kraju u slijedećem poglavlju govori o posljednjem vremenu.

Zanimljivo je primijetiti da se te pouke i događaji uvijek nekako naizmjenično vezani za odnos Isusa sa njegovim učenicima ili za odnos prema pismoznancima i farizejima.

Zašto vam sve to govorim? Zato što kada se bavite jednim manjim tekstom taj tekst se nalazi u jednom većem kontekstu. Dakle, ovaj dio je s razlogom cjelina jer je to tzv. posljednji tjedan ili tjedan patnje. Isus je ušao u Jeruzalem i u njemu proveo posljednjih tjedan dana svog zemaljskog života do uskrsnuća. Sve što se dogodilo u tih tjedan dana utječe na ono što vi odaberete u ova tri poglavlja za svoje proučavanje pa tako i naš današnji tekst.

Kada po sadržaju morate definirati ono što je opisano u ova tri poglavlja moglo bi se reći da postoje događaji vezani za hram, događaji vezani za sukob sa vjerskim vođama te pouke učenicima u što pripada naš današnji tekst. Jednako važno je promotriti koji događaj se odvija na kojem mjestu i sa kojim glavnim akterima.

Homilija

Zajedno s Isusom, učenici su bili u hramu. Jednog trenutka ,učenici nisu bili sa Isusom već negdje u hramskom prostoru. Isus ih poziva da mu se pridruže kako bi im prenio važnu poruku. Hramski prostor je bio podijeljen na više dijelova od kojih je postojao i dio za žene gdje je ujedno bila i hramska riznica tj. tamo su ljudi donosili darove. Bilo je 13 trubolikih posuda (shofar) u koje su ljudi stavljali ili bacali novac. Kako je to zvonilo bogatima a kako siromašnima?

Možda ju nitko nije primijetio ali siromašna udovica dolazi u hram i daje svoj dar koji kod Isusa ne prolazi nezapažen. Udovica stavlja dva novčića ili dvije lepte što je u protuvrijednosti bilo 2/64 dnevnice. Pretpostavimo da je dnevnica jednog radnika bila 150 kn a dvije šezdeset četiri četvrtine od toga je nešto manje od 5 kn. I to je bilo sve što je ona imala. Sve je dala u dar.

Ono što je bilo značajno, ova udovica je dala ovaj dar radosno i s punim povjerenjem u Boga. Nije joj se trebalo čitati neki stimulativni tekstovi iz Tore ili nekih drugih biblijskih knjiga. To što je dala, iako je to bilo sve, dala je Bogu vjerujući da je Bog taj koji će brinuti o njenoj budućnosti.

Ali kakvi su bili vjerske vođe. Mogli bi zaključiti da su ove vjerske vođe bili grabežljivci. Ova žena je imala manje od 5 kn za svoj život. Oni su to trebali znati i pobrinuti za nju. Očito ih to nije zanimalo. Kao što jedna pjesma kaže, neće svi koji pričaju o nebu na njega i otići. Od hrama su napravili pećinu razbojničku. Ali u toj pećini bio je jedan dragulj.

Tko je ova udovica? Nitko. Koliko ima tih malih likova u svetom evanđelju koje je pisao evanđelist Marko? Koliko ima onih koji nisu u prvom planu kada gledate evanđelje u cjelini? Tko se ističe u evanđelju? Svakako Isus, učenici, vjerski vođe i masa. Međutim, evanđelist po nadahnuću prožima čitavo evanđelje sporednim likovima koji iskrsnu na trenutak ali ostave trajan trag i podlogu za velike duhovne poruke.

Oni su ti koji pokazuju što je volja Božja i vrijednost života. Oni se pojave nakratko poruče nešto i nestanu sa scene. Prisjetimo se samo nekih: Prijatelji nepokretnog čovjeka, gubavac, žena koja boluje od tečenja krvi, žena sirofeničanka, djeca, darežljiva udovica i još mnogi drugi.

Kada ih zajedno promatrate oduševite se njihovim vrlinama i karakteristikama više no da čitate o učenicima. Oni su ti koji utjelovljuju pravo učeništvo. Oni ili dolaze Isusu kako bi ga nešto upitali ili oni nešto čine za Isusa. Sve ih obilježava djetinja, ustrajna vjera bez obzira na to hoće li pretrpjeti štetu i sramotu radi toga. Oni su ti koji su obraćeni i koji vjeruju, a mi to vidimo kako to izgleda u stvarnosti, u svakodnevici. Vjera tih malih likova je aktivna i opipljiva. Nije nevidljiva i pasivna. Prepreke koje ti pojedinci moraju proći pokazuju njihovu ustrajnost i snagu njihove vjere. Sjetite se što čine četvorica, Jair, žena sa krvarenjem, sirofeničanka, slijepi Bartimej,…

Vjera je čežnja, ustrajna želja i povjerenje da Isus želi i može iscijeliti. Ali ne samo to nego i spremnost na žrtvu. I žena sa bolesnom kćerkom i ova udovica predaju sve što imaju u službu svome djetetu i Bogu. Ne zanima ih nagrada, štoviše ova udovica niti ne zna da ju Isus gleda. Ona je sporedni lik sa najsnažnijom poukom za učenike a i nas čitatelje. Jer na kraju krajeva to su poruke koje učenicima ne sjedaju uho. Njihov prioritet je negdje drugdje. Oni se bore za prve pozicije i mjesta.

I tako ti mali ljudi postaju ugled učenicima o onome što je to prava vjera. Oni čine ono što bi učenici trebali činiti. Postaju ugled i nama i oni čine ono što bi mi kao vjernici trebali činiti. Zato Isus i kaže prvi će biti posljednji a posljednji prvi.

I kada Isus poziva učenike da pogledaju ovu udovicu On poziva i nas da mi promotrimo nju i od nje učimo. Poziv učenicima je poziv i nama da pogledamo onu koja je otkrila tajnu vjere i živi ju.

13 puta u sv. evanđelju po Marku Isus kaže «Doista, kažem vam,…» i svaki put kada to kaže, kaže vrlo vrijednu stvar. Pravi dar Bogu je dati sve. I to se ne odnosi na novac. Baš kao što je Isus dao sve za nas tako i mi uzvraćamo istom mjerom.

Isus nije spriječio bogataše da daju velike svote novca, On je samo rekao da je udovica dala više jer oni su dali doprinos a ona je dala sve. Čudan je taj božanski tečaj ili način vrednovanja. Ono što ima vrijednost po ljudskom, najčešće to nema po Božjem.

Bog procjenjuje naš dar ne na temelju onoga što dajemo nego na temelju onoga što ostavljamo sebi. Bogataši su dali dio od svog bogatstva ali bogatstvo ili ostatak nije bilo u službi Boga. Ova udovica sebi nije ostavila ništa, dala je sve. Mi nećemo dati sav novac sada za Boga u crkvi ali bi trebali u principu dati sve što imamo za Njega gdje god da jesmo. Kad odvojiš novac za crkvu tek si počeo sa odvajanjem. Bog kaže da je On vlasnik i upravitelj svega. Ukoliko Bogu ne priznamo to vlasništvo, postajemo uzurpatori Božjih dobara i Njegove milosti.

U nekoliko posljednjih poglavlja svetog Evanđelja po Marku Isus donosi kraj trima stvarima. Donosi kraj hramu i namjesto njega veliča vrijednost molitve, vjere i praštanja. Namjesto izopačenog vjerskog autoriteta uzdiže nebitnu, siromašnu udovicu koja daje sve što ima Bogu. Namjesto Jeruzalema kojemu uskoro dolazi kraj on naviješta kraj svijeta.

Ovo je također poziv za svakog od nas da prosječno, mizerno i površno kršćanstvo zamijenimo živim evanđeljem po uzoru na ovu udovicu. Ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameću svojom, kaže Isus. Ljubi Boga sa svim što imaš i što jesi.

Zanimljivo je kako ljudi danas pronađu upravo nešto što ih obuzme u potpunosti. Čitajući knjigu najpoznatijeh i najuspješnijeh slovenskog alpiniste Nejca Zaplotnika, «Put,» pronašao sam rečenicu vezanu za planinarenje i alpinizam: «Uvijek sam bio spreman ostaviti sve iza sebe samo kako bih mogao hodati putem za koji sam osjećao da me zove.»

Ljudi pronađu bilo što na ovom svijetu što postane njihov život. Nema te žrtve koju nisu spremni podnijeti. No kada je riječ o Isusu i vjeri dolazi do brojnih kalkulacija.

Postoji područje tvog i mog života kojeg moramo dati Bogu. Mi znamo što je to. Ili ćemo se odreći toga i predati Bogu, ili će nas to okupirati i odvesti od Boga. Što god to bilo učinimo to sad. Nasuprot toga stoji «gnjilenje duha» kako je to Zaplotnik opisao kada se našao odvojen od onoga što je obožavao.

Bog je vlasnik svega, priznali mi to ili ne. Nama je dao da budemo upravitelji. Omogućimo Bogu da nas može blagosloviti. On ne može blagosloviti one koji su uzurpirali Božje vlasništvo.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi!

 

Zvonko Presečan

Kristijan Duver Mag Theol.

 

PODIJELI