Jedan je portal prenio zanimljivu vijest u kojoj navodi slijedeće: »kanadski znanstvenici sa Sveučilišta u Torontu uspjeli su pronaći i izdvojiti neurone odgovorne za negativna sjećanja povezana sa strahom te ih izbrisati.« (Hrvatska-danas.com, 1. 3. 2017.) Ovo bi moglo pomoći onima koji imaju teška i bolna sjećanja s kojima se ne mogu nositi.
Sveto pismo donosi značajnu poruku: »’Hajde sad da se pravdamo’, veli GOSPOD. ‘Ako su grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg; ako su crveni kao purpur, bit će kao vuna.’« (Izaija 1, 18)
Poznato je da mnogi ljudi imaju problema s praštanjem, a takovi negativni osjećaji vode do različitih duhovnih i duševnih poremećaja. Često je nepraštanje povezano s lošim iskustvima te povredama koje je osoba primila od drugih. Jedan od načina osvete je nepraštanje kao obrambeni mehanizam. No, to više ranjava onoga tko ima taj stav nego onoga komu je upućen.
Biblija daje pouka o praštanju, a ona je usko povezana sa otpuštanjem. Pojam oprostiti npr. »oprosti nam duge naše« (grč. gl. apfiēmi) mogli bi opisati s primjerom iz života koji pojašnjava i njegovo značenje. Zamislimo osobu koja je odlučila zapisati ono što ju muči, boli i brine; povrijede i loša iskustva. Nakon što je završila uzima papir ponovno pročita, promišlja i shvaća kako joj je jasnije i lakše. Spalila je papir, te otpustila loše osjećaje, i teška sjećanja.
Posljedice ljudskih pogrješaka mogu biti teške. Npr. ako poslodavac loše vodi tvrtku mnogi radnici mogu ostati bez posla sa štetnim posljedicama za njih i društvo. Ako liječnik, sudac ili službenik prima mito, za poslove za koje primaju plaću, potkopavaju pravni sustav i daju loš primjer. Svojim postupcima poručuju da pravda i pravo nisu bitni i da se sve može obezvrijediti i potkupiti.
Ipak, postoji dobra vijest – svi oni koji su sudjelovali u korupciji ili nekom drugom bezakonju, iako su učinili ono što je po Bogu i pravdi pogrješno, ako se pokaju od Boga oprost primaju. Posljedice i propuste treba popraviti, ali se duhovna težina skida, a okovi kidaju. To ne umanjuje značaj niti obezvrjeđuje Božje opraštanje, nego potvrđuje ljubav Stvoritelja prema stvorenju. Pitanje na koje trebamo odgovoriti je ovo: jesmo li mi spremni priznati, poraditi na promjeni, popraviti pogrješke i otpustiti loše misli i osjećaje?
Opraštanje i otpuštanje nije jednostavan postupak ali se može naučiti i živjeti. Potrebna je: vjera u Boga, molitva, uočavanje problema, rad na sebi, te promjena stava i načina djelovanja.
