Moje svjedočanstvo mnoge će sablazniti, ali ja moram reći istinu. Rođen sam u katoličkoj obitelji, kršten 8. dan poslije rođenja. Rastao sam među franjevcima. U sedmoj godini života počeo sam ozbiljno čitati Bibliju. Zapravo, gutao sam je i u meni je rasla neopisiva radost. Sjećam se, po cijeli dan pjevao sam u zanosu i govorio neke nerazumljive riječi. U to vrijeme nitko mi nije znao objasniti što se to sa mnom događa. To me je držalo do kraja srednje škole. Potom sam, nažalost, upao u loše društvo, prestao odlaziti na svetu misu, nisam molio. Otišao sam u emigraciju i tamo se družio sa svim i svakim – moj život postao je pakao.
Godine 1991. dolazim u domovinu, oblačim odoru hrvatskog vojnika. U ratu sam vidio ono što ne bih nikome poželio da ikada vidi. U meni je tinjao još samo mali žižak vjere prijeteći da se ugasi. Ranjen sam tri puta te sam ostao teški invalid. Na mojim rukama umrlo je puno mojih suboraca. Rat se završio, a u meni je bila strašna mržnja prema Srbima i Muslimanima. Najžalosnije je bilo to da sam Boga krivio za rat, za pogibiju moje obitelji, mojih prijatelja. Vrijeme je prolazilo, a ja sam tonuo u sve veću tamu – izlaz za mene kao da nije postojao. Godine 2000. prijatelj me je obavijestio da u Brdovec kod Zaprešića dolazi neki fra Ivo Pavić te me pitao želim li poći s njim. Ni sam ne znam zašto, ali sam pristao. Ušli smo u crkvu, započela je molitva – sjećam se, kaže fra Ivo „Otvorite srce Isusu“. Jasno sam čuo kako mi je tri puta srce jako zakucalo kao da neko lupa i kaže otvori. Onda je nastupio opći prolom – jecaji, suze, mislio sam da ću se raspuknuti. Po povratku doma stalno mi se javljao neki glas koji mi je govorio da odem na ispovijed. Čitave noći nisam oka sklopio jedva čekajući kad će jutro samo da nađem svećenika. Gospodin je tako htio da sam našao svećenika kada sam mu banuo u župni ured. Božji čovjek me upitao što se desilo, a ja kao dijete njega za rukav – ispovijedajte, ispovijedajte. Prebacio velečasni štolu oko vrata i krenula je ispovijed koja je trajala skoro tri sata. Osjetio sam silno olakšanje. Vratio sam se doma i razmišljao o svemu i sjetio sam se da imam molitvenik, a za oko mi je zapela krunica Duhu Svetomu. Molim ja i samo što sam završio začuo sam jasan glas koji me pita – a kajanje, gdje ti je kajanje. Trideset i šest dana trajala je moja agonija, klečao sam, udarao se šakama u prsa i stalno govorio „Isuse, zašto sam te vrijeđao“. Mislio sam da ću umrijeti – duša mi se potresala, a lice izobličilo.

Sjećam se, bilo je 11 sati prije podne, ja u sobi jecam, kad odjednom, obasja me strahovita svjetlost, jača od milijun sunaca. Nestade sobe, zidova, prostora, uranjam u tu svjetlost i vidim lik Gospodina. Kaže mi „Dosta je plakanja, mir tebi“. Ta ljepota ne može se opisati zemaljskim riječima, to je nemoguće. Ja sam u tom trenutku samo izustio usnama ili u duhu, ne znam, „Gospodin moj i Bog moj“. Eto, ja grešnik nad grešnicima gledam Gospodina, a živ sam. Začujem glas „Dijete moje, ja sam svima oprostio na križu, a ti nećeš oprostiti neprijateljima svojim“. Iz dubine moga bića prolomio se krik „Opraštam svima, Gospodine“. Kada sam to izgovorio, u meni nastade mir, nije to ovaj mir svijeta, ne, to je posebno stanje. Kad sa došao k sebi ležao sam licem prema podu, podigao se, pogledao na sat, a ono 15 sati. Kako? Ne znam, meni je to izgledalo kao pet minuta.

Od tog trenutka pa do današnjeg dana ne propuštam svaki dan ići na sv misu. Iako sam invalid, nije mi teško postiti po 20 dana o kruhu i vodi od izlaska do zalaska sunca. Pojavila se velika želja za molitvom. Dolazi zatim iznenađenje, za mene čudo. Otvorim doma Sveto pismo, pročitam nešto prije molitve, zabilježim vrpcom i poslije odem na Svetu misu, a to isto čita se u crkvi i tako stalno. Prilaze mi nepoznati ljudi i pitaju hoću li moliti za njih. Gledam ih u čudu. Zašto ja? Zašto mene pitaju? Kad sam došao kući, počeo sam kukati Gospodinu „Bože moj, evo, ova osoba traži da ja za nju molim. Kako ću moliti?“. I odjednom riječi poteku same. Nakon par dana sretne me osoba i viče „Sve mi je krenulo nabolje“. Došlo mi je da propadnem u zemlje. Samo sam uspio prozboriti „Idi Bogu se zahvali, a ne meni. Ja sam samo sluga beskorisni“. Zatim dolazi napad nečastivog u plamtećem liku – zapalio mi je korice Biblije, psujući me i huleći na Boga, prijeteći da će me uništiti zato što mu otimam duše. Tada me je prvi puta bilo strah, ali Gospodin je pritekao u pomoć i strah je nestao. Nečastivom sam rekao „Ti si životinja jer te i Bog tako naziva. Zvijeri, ne bojim te se. Pripadam Isusu Kristu, kralju slave“.
Od svega najmučnije mi je moliti križni put. Jednom sam imao viđenje – ja pod križem i vidim Gospodina, sav u krvi, lice u agoniji i ja u duhu rukama skupljam krv. Tada mi se duša razdvajala od boli. Zašto, Isuse? A gospodin odgovara „Dijete moje, ja sam izvršio Očevu volju. Evo, prolio sam krv svoju za vas, a vi me grijesima ponovo razapinjete“. Ni danas ne mogu dokučiti tu Isusovu ljubav. To nadilazi svaku spoznaju. Gospodin me je čekao tolike godine dok sam bio udaljen od njega. Zaklinjem vas Bogom živim – ne ranjavajte Srce Isusovo niti Srce Marijino. Privodite duše Bogu. To mu je draže nego tisuću molitava! Ljubite jedni druge! Iskazujte milosrđe, posebno siromasima i malenoj dječici! Ne sudite nikome! Oprostite svima! Mir vama!

Vaš brat u Kristu

 

J.Z.

 

 

 

Podijelite s nama vaše svjedočanstvo

 

Poštovana braćo i sestre u Kristu, pratitelji portala PUT, ISTINA I ŽIVOT!
Jeste li vjernici, aktivni u svojim župama i molitvenim zajednicama? Koliko vas pohađa seminare i duhovne obnove ili hodočasti u razna rimokatolička svetišta? Na ovakvim mjestima ste sigurno dobili neizmjerne i velike milosti iz Božje ruke i sigurni smo da među vama ima onih koji su osjetili izravni Božji dodir pa možete svjedočiti o čudesnim ozdravljenjima, oslobođenjima od raznih duhovnih zarobljenosti i ovisnostima. Koliko vas je prošlo pješačka hodočašća ili vam je Gospodin pomogao u teškim životnim situacijama kada je sve izveo na dobro. Vjerujemo da ima puno raznih svjedočanstava gdje se Bog proslavio kroz vaš život. Bilo bi dobro da vaše svjedočanstvo ne zadržavate za sebe nego da ga podijelite javno s nama kako bi i druge osobe potaknuli na razmišljanje o Bogu. Upravo vaše svjedočanstvo može potaknuti druge da se obrate Bogu i da krenu Božjim putovima obraćenja srca. Vaše svjedočanstvo možete poslati na email adresu [email protected] i mi ćemo ga objaviti na našem portalu.
Napomena: “Bilo bi dobro da uz vaše svjedočanstvo pošaljete i autorsku fotografiju koja nije preuzeta s drugih web portala ili interneta da je objavimo uz vaše svjedočanstvo.“
Hvala vam i neka vaše svjedočanstvo bude poticaj onome tko ga bude pročitao da krene putem obraćenja jer taj Isusov put je PUT, ISTINA I ŽIVOT. Neka vas prati Božji blagoslov!

PODIJELITE S NAMA VAŠA ŽIVOTNA I DUHOVNA ISKUSTVA

Želite li podijeliti s nama vaše razmišljanje vezano za život,vaša razmišljanja i životna iskustva.Kako živite vjeru? Kako prakticirate duhovnost u svome životu kroz posao,obiteljske i međuljudske odnose?Možda trpite nepravdu na poslu ili kroz život.Kako se nosite s nepravdama?Kako vi zamišljate život u vjeri?Uglavnom pišite nam o vašim životnim iskustvima vjere i vaše tekstove nam šaljite na gmail [email protected] i vaše tekstove ćemo objaviti na portalu.Molimo vas da ako je moguće uz tekst pošaljete i vaše autorske fotografije koje ćemo objaviti uz vaš tekst.Hvala! Neka vas prati Božji blagoslov!

 

www.put-istina-zivot.com

 

PODIJELI