Ako nestanem… ako se bolu mom zamrači ne reci im da sam umrla… Reci im da Kristova krijesnica ne može ugasnuti, reci im da sam se vratila Onome tko me stvorio i za mene se borio. Reci im da sam napokon živa, da me u srcima molitvenim ima, da nisam zalud Navještala ljubav spasonosnu Kristovu. Sjeti me se, pozdravi me suzom radosnicom, nikad onom žalosnicom koja teče kada najmiliji odlaze. Sjeti me se kada se kalež Kristov podigne, kada krv predragocjena poteče u vene svijeta… sjeti me se da sam za tu krv živjela i od nje ozdravila. Znam da ću u milost Božju, jer je zazivam i blagoslivljam… znam da sam samo smrtnica, ali ona koja ostavlja neizbrisiv trag nebeski u onima željnima rajskog melema. Ruže bijele neka ti ispričaju o mojoj nježnosti duše… a trnje o tijelu mom osakaćenom nepravdom… Miomiris ružarijski osjeti kada te sjećanje dovede ka meni… svjetlost Raja neka ti život nadom ispunjava… tu si u mojoj molitvi… i kada izgleda da me nema… ima me sve više i više… Ljubav je takva prostire se daljinama… čini ih blizinama… kako su samo bliski Nebo i Zemlja… kada voliš… kada se Bogu za spasenje svih moliš. Izranja iz duše sve… Duh Sveti te u svete spoznaje upućuje…

Od Ana Emanuela, Bilaj 17.04.2018.

PODIJELI