Ponekad se nađemo pred teškim odlukama, što napraviti da bi bilo bolje. Tražimo odgovor u sebi, u drugima, ali ne znamo koji će ishod ta odluka donijeti. Hrabrost imamo, kao i strah, strah od onog neizvjesnog što nas čeka, možda smo na dobrom putu i sve bude dobro, a možda i ne, to su situacije kad ne možemo sami utjecati na to. Postoje razne životne situacije, mnogo njih, koje se odigraju ali ne našom voljom, prvenstveno mislim na bolest, koja nas pogađa. Kao osoba trebaš se suočiti s njom, prevladati strah i nadati se da će sve biti dobro, s time da treba biti povjerenje najprije u Boga , a onda u liječnike. Znamo da nisu ni oni čudotvorci, rade svoj posao, bez njih ne možemo. Razne su bolesti, teže i manje teže, ali nijedna bol nije laka. Liječnici su posvećeni svom pozivu, neki su nam pomogli svojim psihološkim pristupom, stručnošću, suosjećanjem, ljudskom toplinom, a neki ne, jer hladnim pristupom, ne razumijevanjem, nedostatkom vremena, da nas saslušaju, mi se osjećamo poniženi u našoj bolesti. Svjesni smo da smo mi samo jedan broj na ovom svijetu, samo nekom važan , a nekom ne. Trebamo sami odlučiti što je najvažnije za nas, što nas čini sretnima, svakim raskrižjem, odabrati kojim pravcem poći. Odluke nisu uvijek lake, ponekad i preteške, sami sebi dosuđujemo. Mnogi se odnosi isprepleću situacijama što nam život donese, kroz obitelj, prijatelje, bolest, posao, ti odnosi su obilježili bitne trenutke i pouke, za koje bi trebali reći najprije sebi, budi čovjek sa srcem i dušom, budi strpljiv i razuman. Svaki odnos je avantura, koja dođe i prođe, dobro pamtimo s osmijehom na licu, i rado se prisjetimo, a za loše ne treba ostavljati prostor, jer ostavlja gorčinu. Odluke i odnosi koji se događaju u životu, svakim danom ispisuju razne priče, a mi postajemo glavni sporedni lik. Lik koji je sretan i nesretan, zdrav i bolestan, uspješan i neuspješan, poznat i nepoznat, velik i mali, pametan i dvorska luda, taj lik smo mi sami s odabranim scenarijem.

Suzana V.

PODIJELI