ODLAZAK TITA IZ SRCA ZAGREBA! ALELUJA!

Četiri najsretnija dana za mene, a vjerujem i za većinu Hrvata, bijahu:

1. Međunarodno priznanje države Hrvatske
2. „Oluja“ – oslobađanje  države Hrvatske
3. Oslobađanje generala Gotovine i Markača u Hagu
4. Odlazak Tite iz srca Zagreba

Vjerujem da ću doživjeti i peti i šesti i daljnje sretne dane.

1. Uloga, moć i značaj simbola

Kroz cijelu ljudsku povijest simboli su imali svoju ulogu i značaj. Označavali su pripadnost i potvrdu identiteta ljudske osobe. Pod simbolom se živjelo i umiralo, radilo i ratovalo. Simbol je predstavljao smisao postojanja, osobito kod ideologija. Tako je i Tito bio simbol Jugoslavije, radničkog pokreta, ideologije komunizma, međunarodnog proleterijata, nesvrstanosti, socijalne jednakosti, pravde, herojstva, pobjedništva. Sve to se srušilo u činjenici da je to sve za većinu ljudi koji su pod tim živjeli on bio simbol nesmiljenog diktatora, ubojice, zatirača slobode i demokracije, prevaranta svjetskog ranga, nevjernika i progonitelja kršćanstva, oholog kulta ličnosti, bića sa demonskim obilježjima, voditelja Jugoslavije kao tamnice naroda, osporavatelja identiteta osoba i naroda, dionik liste 10 najvećih zločinaca u dvadesetom stoljeću, tvorcem stotina masovnih grobnica još neotkopanih, bezosjećajnog lika na plač udovica i djece itd.

I jedan i drugi simbol ima svoje sljedbenike s tim da su njegovi imali sva prava pa čak i pravo na život i smrt protivnika, a to su i radili. Domovinski rat je dokrajčio Titove simbole. Ali Tuđmanova politika nacionalnog pomirenja se pretvorila u to da je nacionalno pomirenje ostavljeno za domoljube, branitelje, nezaposlene, one koji skapavaju u neimaštini, koji moraju napuštati domovinu, koji moraju čitati i slušati blasfemiju medija, većine političara, lopova i pljačkaša. Ne i za sljedbenike Titovog kulta, lika i djela i koji iluzorno žive u nostalgičnom ozračju propale Jugoslavije.

Eto, taj simbol Tite, prije 70 godina po njegovoj naredbi je stavljen na kazališni trg u srcu Zagreba. Onog koji je po svojim vojnicima ubio desetine tisuća Zagrepčana, 1945. godine svjedoci su 18 najvećih masovnih grobnica. Usprkos rezoluciji vijeća Europe 1481. i deklaracije Hrvatskog sabora iz 2006. godine, ostadoše gluhi i slijepi sve do danas.

Nebrojeno puta sam se vozio tramvajem preko Kazališnog trga. kad bi najavili „Trg maršala Tita“, ljudi bi ukipljeno i stoički šutjeli. Ponekad bi malo slobodniji glas viknuo. „Ubojica“, „Smeće“, „Diktator“, „Majku mu j….“ Vozači su uglavnom bili mirni, navikli na to, a možda su i oni to mislili? Sveprisutni Milan Bandić je to znao. Zajedno sa gradskim poglavarstvom odlučio je maknuti tramvajsku postaju sa tog mjesta na Rooseveltov trg. Iskoristili su gradnju Glazbene akademije (bivši Ferimport). Na mjesto tramvajske postaje stavili su neku izduženu i nakrivljenu masonsku piramidu sa kuglom u podnožju. Podsjeća i na falus, na krovu Akademije dominiraju dugine boje. Kao da je netko htio reći: „Nećete Tita, evo vam sad ovo! Evo vam ga!“.

1. Pomutnja na tržnici Dolac

Od same najave micanja Tite, primjećuje se pomutnja, nevjerica i nemoć nekih, te likovanje i slavodobitnost drugih. Mediji kobajage profesionalno, a u biti s porazom govore o neminovnosti micanja. Šef SDP-a Bernardić sa svojih 5 floskula o antifašizmu brani Titu. Ono….. mi ne znamo što s tim gubimo. Što on zna što je Tito, što partija? Tatin i mamin sin, odrastao u Zagrebu. U fizici bi možda imao više uspjeha nego u politici? A Plenković šef HDZ-a djeluje kao puran sa knedlom u grlu. Valjda mu je žena rekla da bude u nastupima miran, stoik, pomalo nonšalantan, jer to je danas šik? I da odgovara što mu padne napamet, a da to umota u celofan briselskih birokrata. Tako će najviše imati kontakta sa narodom i našom problematikom. Nije mu lako, ovo sa Titom s pločom HOS-a u Jasenovcu. Morat će se jasno domoljubno odrediti on i HDZ kao stranka. Do sada nisu morali i nisu htjeli. Vrag odnio šalu! Vesna Pusić se povukla. Nije u ovoj frci dala nijednu izjavu. Od kada je HNS rascijepljen i propao, možda je mediji izbjegavaju? Vjerojatno sa Ankom Mrak-Taritaš negdje sjede, kukaju, štrikaju, pričaju o sjaju i bijedi politike. Jedan stari na Dolcu uporno umjesto Taritaš kaže Karikaš. Pitam ga koliko škole ima. On veli da mu škola nije išla i da ima samo 2,5 razreda. Rajko Ostojić tvrdi da je sada gradonačelnik Zlatko Hasanbegović, a ne Milan Bandić.

Kao da se konzerve otvaraju na zapovijed „Policija, otvori se!“. Milorad Pupovac likuje, ne zbog Tita, nego zbog vlade. Ima razlog za ucjene Plenkovića radi ploče HOS-a. Kao on ne smije biti fašist kao premijer. To jedino može biti on ako treba, jer on štiti Srbe u Hrvatskoj od najezde ustaša i fašista. Naciste i ne spominje, jer bi bilo predugačko. Kao profesor na fakultetu naučio je skraćivati da se ne izgubi od silnog znanja. Od njegove zaštite Srba u Hrvatskoj, oni su napredni, zaposleni, zaštićeni i svi će se počet vraćati pa će ga nakon anketnog  istraživanja  „kruniti za kralja“.

Skoro svaki dan gledam RTS-Beograd-Dnevnik i neke emisije. Dana 02.09. ove godine na Dnevniku je bio prikazan prosvjed AHSP ispred zgrade Milorada Pupovca (SNV). Zapaljene su novine „Srpske novosti“. Beograd je uložio protestnu notu Zagrebu koji je odgovorio da je to periferni i beznačajan slučaj. Njihov ministar je rekao „Da ne može da pojme da je na tabli pozdrav „Za dom spremni“ i da se to dešava na terenu EU.“. E pa neka uloži žalbu Europskoj komisiji. On kao ministar bi to trebao znati. Pa onda ćemo svi znati njen pravorijek i bit će mirna Bosna. Ali on to neće, jer zna da bi dobio za njega negativnu presudu. O odlasku Tite iz Zagreba ni riječi, prešutjeli su. Nisu htjeli da Srbi to znaju. Ali će saznati.

Ako je Milorad Pupovac predstavnik svih Srba u Hrvatskoj, a znamo da nije, od koga je nametnut? Ovo što radi je pogrešna politika i za Srbe kontraproduktivna. On ne poznaje Hrvatsku povijest i neće da sociološki razmotri mentalitet Hrvata. On se stalno mota u vrzinom kolu komunističke i četničke historiografije zadnjih sto godina. Njegova osoba se stalno lomi između dvije činjenice:

1. Na lijep način sve možeš dobiti od Hrvata, a na ružan način dobiješ po glavi.

Opasno je Hrvate provocirati.

1. Imam jedan stih:

„Sto godina leži problem složen,

kad ne vlada, Srbin je ugrožen!“

Nije dorastao biti frontmen Srba u Hrvatskoj, osim ako je postavljen kao remetilački faktor koji stvara namjerno tenzije. Listao sam list „Srpske novosti“. Pune su tenzija, nezadovoljstva i mržnje na Hrvatski narod i državu. Financiraju se iz proračuna preko onih koji to i žele. Zato su zapaljene. Reakcija Zagreba da je to periferni i beznačajni slučaj nije točna. Velika većina Hrvata podržava zahtjeve AHSP-a i to sa razlogom.

Kuna je bila valuta NDH. Kako to da mrzitelji Hrvatske države imaju rado kunu, a sve ostalo preziru, pa i sam Milorad Pupovac. On može sva svoja primanja i novac za „Srpske novosti“ primati po dogovoru u srpskim dinarima. Kako će plaćati nek’ se sam snađe, da li će ići u šoping u ŠID, njegova stvar?

I još nešto! Bog mi je dao moć da mogu čitati između redaka. Cijela komunistička i četnička propaganda desetljećima Hrvatske domoljube naziva ustašama i fašistima. Ako već hoće onda bi mi trebali biti nacisti jer NDH je bila u paktu sa Njemačkom (mada kolaboracija pokreta u ratnim uvjetima ne određuje ideološki sukus pokreta). Obje te struje su imale strah i respekt od moći Njemačke; Titova Jugoslavija je strepila da li će dobiti svu ratnu odštetu radi mahom izmišljenih žrtava, a četničkom pokretu je odgovarala Jugoslavija. Šezdesetih godina ljudi iz Jugoslavije su počeli ići na rad upravo u Njemačku. Titov režim je imao dvostruku korist. Oslobađao se opozicije i imao je devize koju su slali rodbini, obiteljima, građenje kuća itd. Jednostavnije je bilo sve ih prozvati fašistima. Italija nije bila toliko politički opasna. I danas Srbija ima veliki respekt prema Njemačkoj, jer o njoj ovisi ulazak u EU.

Ipak….. kao čovjek, kršćanin, domoljub i Hrvat želio bih da se svi ugodno osjećaju u Hrvatskoj; Srbi, Muslimani, Židovi, Albanci, Romi i sve manjine. Ali i to se postiže obostrano. Loše politike su djelo loših ljudi i ne treba ih slijediti.

Ustaški pokret je pandan četničkom pokretu, nastao kao reakcija na teror prema Hrvatima u Kraljevini SHS – Jugoslaviji. Smatram da je to bilo u kontekstu II svjetskog rata, u koji nas uvijek nanovo guraju radikalne ideologije, ljudi koji žive od toga umjesto od vlastitog rada. Ovo sada je prvi dio 21. stoljeća. Trebamo svi skupa konačno reći istinu – znanstveno i dobrohotno i okrenuti stranicu međusobnih zločina i čistog obraza ići naprijed, da se svi uvažavamo, surađujemo i živimo kao ljudi.

Furio Radin se isto buni radi ploče. Priča se da je promijenio ime. Kaže da za fašiste nema mjesta u Hrvatskoj. Valjda samo Italija ima tu privilegiju? Ako je Talijan valjda zna iz povijesti II svjetskog rata da su talijanski fašisti i četnici bili suradnici na području Like i južne Hrvatske? U Istri ima 3% Talijana. Za dvojezičnost po zakonu treba biti 33%. Pravaši su razjedinjeni. Nikako da se dogovore tko će biti glavni. Svi se kunu u izvor i autentičnost po Anti Starčeviću, koji se već odavno okreće u grobu. Većina tih predsjednika su zanatlije, propali studenti, bivše policajke itd. Poštujem svaku struku, zanimanje i naobrazbu. Ali za vođu stranke trebaju biti važeći neki kriteriji.

Sve ovo se čuje na Dolcu. Zajapureni starci i bakice mljackaju, reže, komentiraju, psuju, kunu. Nije zanemarivo i oni su birači. S lijeve i desne strane placa su kafići. To je jedna od arena u Zagrebu. Pomutnja je i među prodavačima. Jedna baba SDP-ovka već 40 godina prodaje grah, češnjak i mljevenu papriku. Ako joj kažeš da si SDP, sve ti daje u pola cijene. Ja sam joj rekao da sam socijal-demokrat. Sve mi je natrpala proklinjući Bandića. Ovih dana je mirna i zamišljena. Ima jedan Hercegovac, moj zemljak. Kod njega je sve iz Vrgorca i Metkovića kad ga pitaš. Izgleda kao sušeni bakalar. Strogo pazi da ne kaže nešto politički. Vidi se da je škrt, da titra nad svakom kunom. Većinom prodaju uvozno smeće što ja neću kupovati. Jedna Dalmatinka iz Podstrane uvijek govori: „Ljubavi, Bog ti dao zdravlje“. Pazi da ne bi spustila cijenu, a nakon kupovine tutne ti truli paradajz ili kvrgavu mrkvu. Albanci (Šiptari) viču: „Tri za deset“ (tri kile za deset kuna). Čovjek ne može spoznati odakle je ta roba i tko ju je tu dopeljao. Jedan Što prodaje banane nije se oprao 3 godine. Preko puta je mliječni dio. Kumice, uglavnom iz Križevaca se dogovore za cijenu. Sve se tuže na muku s kravama. Svi oni su koncentrirani na zaradu i politika ih baš ne zanima.

1. Politički trio – Hasanbegović, Esih, Glasnović

To je domoljubni trio, poviješću obrazovan. Svi su izišli iz HDZ-a jer tamo nisu mogli domoljubno i slobodno djelovati. Vrh i politički kurs stranke ih je spriječio u tome (i sam sam radi toga napustio HDZ). Članstvo stranke najvećim djelom su istinski domoljubi i pošteni ljudi. To su moji prijatelji i prijateljice i uvijek se rado družim s njima.

Taj trio je pošten, moralan, etičan, domoljuban i istinoljubiv, iskren i nadasve ljudski – ne mrze nikoga. Proces odluke na Gradskoj skupštini je bio demokratski i zakonit.

I dalje sam razmišljao o pomutnji na Dolcu. Josipović se uzjogunio. Na Fejsu grčevito brani Titu. Ruši mu se njegov svijet. Kaže da će se opet postaviti ploče iz muzeja kad oni dođu na vlast, što će najvjerojatnije biti – nikada. Jedan stari gospodin komentira da rađe sklada „Simfoniju o rastanku“ i da bude kuš. Kaže da je dosta bilo na televiziji te lignje. Odjednom je došao za stol jedan stari čovjek iz Bosanske Posavine. Poznavao sam ga otprije. On je uistinu bio ustaša iz drugog rata. Oko vrata je nosio krunicu, a na jakni je imao prišiven hrvatski grb sa početnim bijelim poljem. Raspravljalo se o Mesiću, kako se u zadnje vrijeme pritajio. Sasvim smireno taj ustaša kaže: „Valjda će i taj uskoro krepati!“ Pogledao je u daljinu. Lice mu je odražavalo  proživljenu veliku patnju. Bilo je lijepo, ponosno i dostojanstveno.

Dođu meni svi – bivši robijaši, branitelji, invalidi, ljudi s karijerama, bolesnici s PTSP-om, prosjaci, ugroženi bez posla i novca itd. Uvijek nastojim razumjeti ih, saslušati i dati lijepu riječ. Vidim da se prema meni odnose s poštovanjem. Na tome im zahvaljujem. Često se viđam sa jednim susjedom iz sela, prijateljem i nastavnikom iz osnovne škole. Bio je robijaš u Staroj Gradiški 3,5 godine. Jednom mi reče da za bliskim stolom sjede Srbi, pozicionirani udbaši iz Juge i da je jedan njega saslušavao i maltretirao. Rekao sam mu da ga pozdravi, ali on nije htio iako su se znali. Ja sam rekao da ću ja ići s njima razgovarati, poznavali smo se kao gosti kafića. Kad je otišao ja sam s njima razgovarao. Između ostalog rekao sam im da će se uskoro vratiti u Hrvatsku 2 milijuna Hrvata. Jedan sa izbuljenim i hladnim očima me pita: „Gdje će se vratiti?“ Rekao sam mu: „U Hrvatsku, svoju Domovinu i to s kapitalom!“ Samo su šutili i gledali i rastali smo se.

Dobro poznam jednu domoljupkinju. Ona je fejsbuk – heroina. Iznimno je inteligentna i pametna. Vodi borbu i često je isključuju. Vjernica je. Radila je u MUP-u odakle su je izbacili. Inače je Zagrepčanka. Sada je bez posla. Kako živi neće da kaže. Ali vidi se da joj je teško, fura stalno neka kolica, možda i nema stana?

Imam jednog prijatelja Srbina iz Benkovca. Obrazovan je i informiran. U vrijeme Juge bio je dobro pozicioniran u općini. Dugo vremena je u poteškoći. Blokirali su mu mirovinu i neki novac od prodane kuće. Prisiljen je prositi ali to radi diskretno. Hrani se u pučkoj kuhinji kod Franjevaca na Kaptolu. Vjerujem da nema stana. Čeka deblokadu i mogućnost normalnog života. Kaže da im hranu ponekad dijeli neki policajac iz Hercegovine. Bahat je i drzak i te splačine dijeli svađajući se sa siromasima, a član je Franjevačkog trećeg reda. Prisjedne mu i on i ta hrana. Kad se sretnemo dugo sve komentiramo. Rekao sam mu ovih dana: „Znaš, čini mi se da će Tito otići iz Zagreba!“ Pogledao me je, spustio glavu i prigušeno se smijao. Bilo mu je drago. Dajem mu svoje radove da čita. Oduševljen je, zahvalan. Možda mu malo pomogne da nosi svoj preteški križ?

Razgovaralo se i o Mireli Holy i o njenom „Orahu“. Pričalo se da je darkerica, sotonistica i vještica. Jedan iz Dalmatinske zagore sa oduzetom lijevom stranom uslijed moždanog udara kaže: „Kod nas je narod govorio da se vještice po noći uvijek okupljaju na orahu“. Nikad mi nije bilo jasno što je bio smisao te stranke. Ugasila se kao i mnoge druge. Dugotrajni pad i rasulo doživjeli su liberali Dražena Budiše. Njega su zvali Gubiša. Viđam Doricu Nikolić ponekad u crkvi kod Fratara na Kaptolu. Kad je znak mira nikada se ne okreće da bi pružila znak mira onima iza leđa, samo onima naprijed, tj. onima koji prvi njoj pruže. Na sitnicama se otkriva stav, karakter i kultura osobe.

Ima jedan iz Glavice kod Sinja. Taj je preživio 14 bolesti i operacija i još hoda. On je enciklopedija u smislu lociranja pojedinih osoba iz društvenog i javnog života – ime, status, rodbina, gdje je radio, potomstvo, struka, sposobnosti, obrazovanje itd. Kaže da je to naslijedio od majke. Ima jaku memoriju. Nikada nije dosadan – pošten, dobar i ostvaren čovjek. Ima 3 sina sa karijerama i sređenim životima.

O predsjednici Kolindi nikad nisam čuo  nijedne ružne riječi. Ponekad je komentar na njezinu ljepotu. Ja im onda kažem: „Ona je ljepotica i dama i ne druži se s takvim klošarima?“ Kao žena i majka dobro se nosi s tim muškarčinama, nerijetko glupim i tupim.

1. IN TE DOMINE SPERAVI! – U TEBE SE GOSPODINE POUZDAJEM!

Bilo je to geslo svetog kardinala Alojzija Stepinca kojeg je Tito ubio. Otišao sam u katedralu na njegov grob. Lijevo sa velike svijeće vidio sam nasmiješeno lice naše velike ljubavi kardinala Kuharića. Bog sudjeluje u povijesti našeg naroda i svjetske povijesti. Dokaz je „MAGNIFIKAT“ , najljepša pjesma koju je u zanosu ispjevala Marija (dio):

„Pokaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne!“  

Evo, silne baca s prijestolja! Aleluja!

U skladu s tim molio sam za dijalog među Hrvatima, da božansko svijetlo rasvijetli duše i umove svih naših ljudi; Hrvata, Srba, Muslimana Bošnjaka, Albanaca, Makedonaca i svih manjina. Svi ovi sa Dolca su mahom čiste duše. Molio sam za čiste duše cijeloga svijeta, a za prljave duše (zlotvore) da se obrate, prestanu činiti zlo i da im se duše spase.

(Krešo Čepo, Tihaljina, Hercegovina)