Toliko sam vremena s vama i nisi me upoznao , Filipe? —Ivan 14: 9
Naš Gospodin mora biti više puta zaprepašten nad nama – zapanjen kako smo „nejednostavni“. Naša su vlastita mišljenja ta koja nas čine gustima i sporima za razumijevanje, ali kad smo jednostavni, nikad nismo gusti; cijelo vrijeme imamo razlučivanje. Filip je očekivao buduće otkriće strahovitog otajstva, ali ne u Isusu, osobi za koju je mislio da je već poznaje. Božja tajna nije u onome što će biti – ona je sada, iako tražimo da se u budućnosti otkrije u nekom neodoljivom, važnom događaju. Nemamo volje poslušati Isusa, ali vrlo je vjerojatno da ga povrijedimo onim što molimo – “Gospodine, pokaži nam Oca …” (Ivan 14: 8). Njegov odgovor nam se odmah vraća dok kaže: „Zar ga ne možete vidjeti? Uvijek je ovdje ili ga nema nigdje. ” Tražimo da se Bog pokaže svojoj djeci, ali Bog se pokazuje samo u svojoj djeci. I dok drugi vide dokaze, dijete Božje to ne vidi. Želimo biti potpuno svjesni onoga što Bog čini u nama, ali ne možemo imati potpunu svijest i očekivati da ćemo ostati razumni ili uravnoteženi u svojim očekivanjima od njega. Ako sve što molimo od Boga daje iskustva, a svijest o tim iskustvima blokira naš put, povrijedimo Gospodina. Sama pitanja koja postavljamo boli Isusa, jer to nisu pitanja djeteta.
“Neka se vaše srce ne uznemirava …” (14: 1, 27). Povrijedim li onda Isusa dopuštajući da mi se srce muči? Ako vjerujem u Isusa i njegove osobine, ispunjavam li svoje uvjerenje? Dopuštam li što da mi smeta srce ili dopuštam neka pitanja koja su neutemeljena ili neuravnotežena? Moram doći do točke apsolutnog i neupitnog odnosa koji uzima sve točno onako kako dolazi od Njega. Bog nas nikada ne vodi u nekom trenutku u budućnosti, već uvijek ovdje i sada. Shvatite da je Gospodin sada ovdje i sloboda koju dobivate je neposredna.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
