Propovijed povodom blagdana Duhova
Danas obilježavamo blagdan Duhova, tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća. Od tuda potječu i drugi nazivi za ovaj blagdan, npr. Pedesetnica, Pentekost itd.
Slavi se i kao blagdan “rođenja Crkve” jer Djela apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima.
Naziv “Duhovi” je doslovce preuzet iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.
Središnja točka kršćanstva te nas kao Kristovih učenika, jest čin Kristovog uskrsnuća. Činom uskrsnuća, Krist je dovršio svoje temeljno poslanje na zemaljskoj ravni. Stapanjem zemaljskog i nadzemaljskog, materije i duha, pobijedio je smrt i otvorio nam vrata spoznaje prema životu vječnom, prema onom jedino stvarnom i vrijednom, u odnosu na ono privremenom i prolaznom.
Unatoč tome, valja obratiti pozornost na događaje koji su uslijedili nakon Kristovog uskrsnuća – na boravak Krista sa svojim učenicima 40 dana nakon uskrsnuća, kad je po predaji 40. dan uzašao na nebo i kad je svojim apostolima rekao da čekaju silazak Duha Svetoga nad njih, te 10 dana kasnije, odnosno 50. dan po uskrsnuću, kad se snaga Duha Svetoga spustila nad apostole, davši im dar govora u jezicima te time ovlast propovijedanja Kristovog učenja svijetu. Tim činom, tog dana je počelo javno djelovanje Kristove Crkve na Zemlji, te traje i danas.
Iako je Krist već uzašao na nebo te su apostoli počeli misiju propovijedanja i širenja Božje riječi svijetu bez Kristove fizičke prisutnosti, oni nisu ostali prepušteni sami sebi, ni onda, oni kao izvorni apostoli, ni danas, nasljednici tih istih apostola. Nikakvo crkveno djelovanje ne bi bilo moguće bez snage Duha Svetoga koja obavija Kristovu Crkvu. Isto tako, nikakav efekt izljeva snage Duha Svetoga na današnje svećenstvo i sveukupni kler kao i na vjernike koji svojim životom šire riječ Božju ne bi bio u potpunosti moguć ni cjelovit bez prakticiranja sakramenata, kao vidljivih znakova nevidljive Božje ljubavi koje nam je Krist ostavio u nasljeđe, a koji nas krijepe u svakom trenutku naših života. Nijedna božanska osoba svetog Trojstva u našim životima nije potpuna bez ostalih; ni Bog Otac, ni Sin, a isto tako ni Duh Sveti. Svo troje su neraskidivo povezani i djeluju na nas povezano.
Duh Sveti na nas djeluje na razne načine. Snagu Duha Svetog zazivamo kod sakramenta svetog reda, zazivamo je kod službe ozdravljivanja, zazivamo ga kod sakramenta kršćanske potvrde vjere – svete krizme. Isto tako, snagu Duha Svetog zazivamo u svim životnim situacijama koje su nam izazovne, kakve god bile. Zahvaljujući zazivima, zahvaljujući udjeljenoj snazi Duha Svetog, možemo svjedočiti raznim upečatljivim događajima – s logičke strane, neobjašnjivim ozdravljenjima, darom javnih izlaganja kod ljudi koji tome nisu prije bili skloni, te mnogim drugim neobjašnjivim darovima kojima nas Bog blagoslivlja, ali koje smo dužni koristiti na pravilan način. No ono što ne možemo sa sigurnošću znati a time ni kontrolirati je – kad ćemo i u kakvom obliku dar Duha Svetoga dobiti i koristiti. Na nama je jedino da se prepustimo Božjem vodstvu te da se puni pouzdanja otvorimo svakom daru Duha Svetog koji ćemo dobiti, i koristiti ga na slavu i hvalu Kristovu.
Amen.
