Na dane Velikog petka i subote nije se radilo, osobito se nije orala zemlja. To je imalo podsjećati na Isusovo umiranje na križu, kad se zemlja potresla, pećine raspucale, grobovi otvarali. Strogi post se na Veliki petak obdržavao tako što se za jelo uzimao kruh, luk, posni grah, kopriva ili zelje, a neki bi postili samo o kruhu i vodi.

Interesantna je i molitva koju su na Veliki petak u Stranjanima i Matoševcima molile pojedine žene. Ta molitva je glasila:

„Oj dušice grješna,
budi u vjeri krepna (snažna);
kada pođeš putovati
dugim putem,
uskim klancem,
susrest će te duh nemili,
duh nečisti.
Pitat će te:
Dušo ili si moja il si Božja?
Nisam tvoja već sam Božja.
Ja sam Bogu odredila
sto Isusa
sto Jezusa,
sto križića,
sto amena,
sto se puta prekrstiti
na blagdanak Veliki petak Isusov“.

Postilo se u starini i na Veliku subotu. Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca. Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari: crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom; u novije vrijeme se boje kupljenim umjetnim bojama i šaraju posebnim kiselinama.