Iv 6,41-51
Isus zna da čovjek teško vjeruje. Lakše mu je živjeti u opipljivom svijetu, uveden je u zakonitosti ovoga svijeta i nekako funkcionira. Međutim, Isus poziva na vjeru, koja nije isključivo subjektivan osjećaj ili neka energija u koju bi trebali svi vjerovati. Isus govori o pravoj, živoj, djelatnoj vjeri. To je vjera u Oca, Sina i Duha Svetoga. To je vjera da dolazimo od Boga i njemu ćemo se vratiti. Ta vjera daje život vječni. Svaki čovjek nosi u sebi klicu života vječnoga, koja buja na putu vjere. Po vjeri čovjek zapravo spoznaje da je ovaj život, što ga iskustveno vidi oko sebe i u sebi ostvaruje, nije sve. I da ovaj život ne traje vječno, propada. Zbog toga nije najvrjedniji.
Iako je Isus stekao naklonost i vjeru naroda, među mnoštvom su bili oni koji su se o njega sablaznili. Njegove riječi o istinitom kruhu, koji je sišao s neba, učinile im se neistinitim. Počeli su mrmljati protiv Isusa. Upravo su tako mrmljali Izraelci protiv Mojsija tijekom hoda po pustinji. Isusova osobnost i porijeklo ostaju izloženi njihovoj vjeri. Počeli su sve glasnije prigovarati, mrmljati. Slobodan sam primijetiti da nevjera okupljenih Židova svoj izvor ima u kriticizmu i ogovaranju. Oni su ti, koji poznaju Isusovu situaciju. Marija je začela prije braka i to još na neshvatljivi način, Josip je pokušavao pobjeći. Isusovi su sumještani poznavali također i materijalnu neimaštinu u Isusovoj kući. Zato im nije bilo ništa jasno i bilo im je vrlo teško vjerovati u Isusa kao u kruh istiniti, koji će ih nahraniti za život vječni.
Vjera nas dovodi Isusu, u njegovu prisutnost. Isus je i sada s nama. Ispunile su se njegove riječi o kruhu koji je s neba sišao i daje život svijetu. Tajna njegova života skriva se u komadiću kruha i kapljicama vina. O tim znakovima ovise naši životi, spasenje čitavoga svijeta.
Nije ni nama lako vjerovati. Često imamo svoja stajališta. Radije bismo željeli gledati čudesa, nego poći putem vjere. Skloni smo više trenutačnoj, više osjećajnoj vjeri, tada kada nam to ide na ruku, nego potpunom povjerenju u Gospodina. Čini se da više imamo povjerenja u ovaj svijet i život, nego u Isusa i njegove riječi. Zašto se ljudi tjeskobno bore za ovaj život, za izgled, za šminku, a istiniti život ostavljaju po strani? Toliko bismo htjeli da nam Isus učini: podigne standart, vrati zdravlje i raspoloženje. Ali to su trenutačna mala zadovoljstva, koja brzo prolaze i nestaju, teško ih se i sjećamo.
Prestanimo mrmljati i povjerujmo! Isus nam nudi puno više od toga što očekujemo. On nadilazi naše molitve. Nudi sebe. U sili Duha Svetoga Isusove su riječi aktualne i danas. Sve što Bog od nas očekuje je vjera. Pokušajmo otkloniti svaku zapreku na put vjere. Priđimo Isusu sve bliže. On nas neće razočarati ili otkriti naše grijehe. U komadu kruha i kapljici krvi je onaj, koji te očekuje. Prihvatimo hranu koju nam nudi. To je njegovo tijelo i Božju riječ. Zašto još uvijek više vjeruješ ovom svijetu nego Isusu? Dovoljno je da povjeruješ Isusu kako bi si osigurao život vječni. Jesi li spreman prihvatiti Isusov plan?
Pater Arek Krasicki
Nedavno objavljeno:
Boriti se poput Ivana Krstitelj
Euharistija izljev Duha Svetog
Životno jedinstvo u zajedništvu
Nevjera je prikrivena čežnja za Bogom
