Molitva u nesreći – Molitva prema Psalmu 102
Gospodin, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.
A ti, o Gospodin, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani Gospodine i smiluj se:
vrijeme je da mi se smiluješ
– sada je čas!
“Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Ti u početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.
Čuvaj djecu našu, i neka žive u miru
i potomstvo naše neka traje pred tobom.
Amen.
