Voljela bi se i ja probuditi u bezbolu… voljela bi i zaspati olakšano… Voljela bi da križni put stane, da mi sunce iz Presvetog srca Kristovog osvane! Da me obasja uslišanjem! Voljela bi se odmoriti od borbe, od suza i trpljenja… nije to kukavičluk samo umor nakon toliko godina… Molitva mi postala djetinja, htjela bi da mi rane zacijele od silnog padanja… sve izgleda kao da sam curica, ne cura, žena odrasla. Izgleda jer se skrivam u rajskim bajkama i basnama… ne bi li patnja bar na tren utihnula. Tko da mi zabrani da svijet gledam sa ljubavlju i kad mi rane zadaje… ja ću biti melem zbog Isusa! Sveta me ljubav oživljava… u povoj nebeski stavlja… Bog će u sveti čas učiniti da mi tijelo poput ove duše ozdravlja. Neka me puste da dušom budem curica, da isprosim milost za sve potrebite od Gospoda! Odrasti mogu samo uz pomoć svetih anđela i arhanđela, koji mi po Božanskoj milosti šiju ruho novo. Mora zacijeliti prošlost da bi sadašnjost bila buduća sreća! Mora prestati nepravda, usliši me Pravdo moja, Oče, Sine, Duše Sveti, amen!
Od 
Ana Emanuela, Bilaj 3.04.2018.
