Zvonko Presečan
Danas je Velika Subota. To je vrijeme mira kada je Isus ležao u grobu prije svog slavnog uskrsnuća. Pozvani smo na mir i razmišljanje o miru. Ipak bi vas pozvao da razmišljamo nešto o praktičnom životu.
Često puta pozvani smo zahvaljivati Bogu. Tražimo uvijek razloge za to. Ovo je vrijeme kada Bogu možemo zahvaljivati za naša materijalna dobra, za zdravlje, za mir i sklad u obitelji. Ipak ostaje pitanje, kako Bogu zahvaljivati za materijalna dobra i sve ostalo što smo nabrojali i onda kada ti ne ide najbolje. Kako Bogu zahvaljivati za vodstvo i onda kada ništa nisi zaradio tijekom tjedna, kada bolest razara tvoje tijelo, vapiš k Bogu, a on kao da ne čuje.
Psalmistra je pjevao jednu značajnu pjesmu. „Prestanite i znajte da sam ja Bog“ (Psalam 46:11) Drugi prijevod kaže „Umirite se i znajte da sam ja Bog“ ili „Budi miran i znaj da sam ja Bog.“
Da li se nalazite na mjestu ništavila? Postoji vrijeme i mjesto u našem odnosu sa Bogom gdje nas On stavi u poziciju izolacije i čekanja. To je situacija gdje sva naša prijašnja iskustva nemaju vrijednost. To je vrijeme takve tišine koja čak može omesti najvjernije, ukoliko ne razumijemo da je On taj koji nas je doveo u te okolnosti na određeno vrijeme. To je kao da je Bog postavio zid oko nas. Bez novih mogućnosti – jednostavna nepokretnost.
Tijekom tog vremena, Bog nas zove na stranu da ugradi nešto novo u nas. Upravo je ta ništavna situacija kreirana da nas pozove na dublju molitvu i vjeru. To nije ugodno mjesto, posebno za one koji vjeruju u ciljano vodstvo Svetog Duha. Naša priroda vrišti, „Moraš nešto učiniti“ dok Bog odgovara „Budi miran i znaj da sam ja Bog“. Poznati su ti načini kako si bio doveden u ovu poziciju, kao da je On maknuo mnoge stvari iz tvojeg života i tebi se čini da ne možeš promijeniti ništa. Možda si nezaposlen. Možda ležiš sa nekom bolešću. Možda ti neki drugi problem otežava život.
Mnogi ljudi žive veoma planiran i orkestralan život gdje predviđaju gotovo sve što će se desiti. Ali za ljude na kojima Bog radi dublji posao, On im donosi vrijeme tišine koja se čini skoro jeziva. Oni ne mogu vidjeti što Bog radi. Oni samo znaju da On radi posao koji oni ni sebi ni drugima ne mogu objasniti.
Jeli te Bog doveo na mjesto ništavila? Budi miran i znaj da je On Bog. Kada se to dogodi, tvoje ništavilo će se okrenuti u nešto što ćeš cijeniti do kraja svoga života.
Razmišljam o Kristovim učenicima i njihovoj tuzi te velike Subote kada je njihov Gospodin ležao u grobu. Propale su im sve nade, a zaboravili su da je Bog taj koji je baš tu Subotu učinio velikom. Ubrzo će doći uskrsnuće njihovog i našeg dragog Spasitelja, i ta zebnja pretvorit će se u najveću radost. Dok učenici misle da Bog šuti, On priprema najslavnije djelo u svemiru- Uskrsnuće svog Sina s kojim jednom zauvijek stvara uvjete da grijeh i zlo ukloni iz svemira za svu vječnost.
Stoga bi naša molitva današnjeg dana, dana kada se šuti Kada pokušavamo razumjeti emocije Kristovih učenika možda trebala izgledati ovako:
Bože i Oče naš. Mi smo ti zahvalni što si ti naš Bog i u trenucima krize, kada i ne vidimo nikakav izlaz. Mi smo ti zahvalni što i tada radiš na nama, i želiš nas za sebe. Pomozi nam da zbog svojih problema slučajno ne zaboravimo da nas ti voliš, i da si uvijek s nama. Upravo na primjeri Svog Sina pokazao si nam da kada šutiš za nas radiš velike stvari, u upravo ti na tome zahvaljujemo u Njegovo ime, ime Isusa Krista našeg spasitelja. Amen
