ČITANJA: Izl 32,7-11.13-14; Ps 51,3-4.12-13.17.19; 1Tim 1,12-17; Lk 15,1-32

NAPOMENA: ▪ Izostavlja se slavlje Bl. Djevice Marije Žalosne osim gdje se slavi kao svetkovina (naslov crkve).

 

Prvo čitanje: Izl 32, 7-11.13-14

I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio.

Čitanje Knjige Izlaska

 

U one dane: Progovori Gospodin Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ’Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim«, reče dalje Gospodin Mojsiju, »da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.«

Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ’Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’«

I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 51, 3-4.12-13.17.19

Pripjev: Ustat ću i poći k ocu svome!

 

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

 

Drugo čitanje: 1Tim 1, 12-17

Krist dođe spasiti grešnike.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

 

Predragi: Zahvalan sam onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.

Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.

A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Lk 15, 1-32

Na nebu će biti radost zbog jednog obraćena grešnika.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.

Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.

Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Marfijevo pravilo kaže: “Čovjeku kome je svejedno gdje je, nikad nije izgubljen.” Ovo zvuči privlačno, ali nama većini nije svejedno gdje smo. Danas smo došli ovdje u želji da na ovoj sv. Misi se sretnemo s Bogom i dobijemo ohrabrenje. Radosni smo jer nas ima priličan broj i mislimo da kao zajednica izvanredno funkcioniramo. Ipak, realnost je malo drukčija. Statistike po pitanju vjere su malo drukčije.

Prema nekim istraživanjima posjećenost vjerništva njihovih crkava u Hrvatskoj je nešto veći od 13%. Možda bi ovim rezultatom, ukoliko se usporedimo s nekom zapadno europskom zemljom mogli biti i zadovoljni, jer kod njih su rezultati mnogo lošiji. Ipak zasigurno ne možemo biti zadovoljni jer od stotinu moje braće, statistički njih osamdeset i sedam nema potrebu za zajedništvom u Božjem domu.

Međutim, ta izgubljenost može biti i gora. Jednom prigodom Isus je ispričao tri prispodobe o izgubljenosti i nađenosti.  Prva priča je o ovci koja se izgubila iz stada. Izvješće kaže: Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.

 

Homilija

 

Zamislimo si stado ovaca gdje se jedna ovca izgubila od stada, jer je išla svojim putem tražeći pašu, umjesto da je slušala glas svog pastira. Nakon što je saznao da te ovce nema, pastir ostavlja u toru devedeset i devet ovaca i kreće u planinu tražiti izgubljenu ovcu. Iako je noć, pod svjetlom mjesečine, pastir će pronaći izgubljenu ovčicu zapletenu u neko bodljikavo grmlje. Oslobodit će je, i bez ikakvog prigovaranja metnut će ju na vrat i vratiti u stado. Nakon toga slijedi veselje sa svojim prijateljima, jer je pronašao izgubljenu ovčicu.

Priča o izgubljenoj ovci govori o posebnoj vrsti izgubljenih. To su oni koji su ponekad u svojoj duhovnosti površni. Oni idu svojim putem umjesto da prate Krista i drže se stada. Kada se nađu u stanju izgubljenosti, oni su toga svjesni, ali si ne mogu pomoći. Ne znaju se jednostavno sami vratiti. Upravo nas Isus potiče da vratimo takvu braću u Božje stado, jer će to onda biti velika radost na nebu.

Nakon toga Isus je ispričao drugu priču, priču o izgubljenoj drahmi. Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Ovdje se radi o drugoj vrsti izgubljenosti. Drahma je bila izgubljena u kući. Ovo je nešto što našu statistiku o kojoj smo govorili na početku samo dodatno potkopava. To govori da bez obzira što smo u crkvi, što smo redoviti na svim obredima i sakramentima, možemo biti izgubljeni. Isus želi da i takve nađemo. Način na koji je ova žena našla izgubljenu drahmu je da je upalila dodatno svjetlo i iz kuće očistila sve smeće.

Želimo li pronaći izgubljenu drahmu, dozvolimo da Božja riječ dodatno obasja našu zajednicu, i iznesimo sve smeće iz doma kako bi nam zajednica bila čista. Ono što je karakteristično je da ova izgubljena drahma predstavlja takvu vrstu izgubljenosti u crkvi. Izgubljeni ne zna da je izgubljen, a još manje da se vrati. Zasigurno pronalazak takvog i dovođenje Kristu na nebu izaziva veliku radost.

Na kraju Isus priča treću prispodobu o nezahvalnom i izgubljenom sinu. Pretpostavljam da većina vas tu priču zna te ne bih ulazio u detaljnu analizu priče. Naima priča govori o ljudima koji su otišli iz Kristovog stada vlastitim izborom. Također to je priča o ljudima koji se sami mogu i vratiti. Oni su svjesni svog duhovnog stanja i znaju kako se vratiti. Razlog za povratak je otac koji s nestrpljenjem čeka. Ipak postoji tu jedan problem. Iako ništa nije bolji od njega, stariji brat se povratkom mlađeg brata smatra ugroženim.

Nevjerojatno je da povratak u stado ima prepreka. Ova zadnja je najteža. Prepreka za povratak ovog mladog čovjeka je njegov striji brat. On želi neku pravdu za druge, a zaboravio je da on živi od Božje milosti. Umjesto da kada vidi svog brata koji se vratio, da se raduje njegovom povratku, on će prigovarati kao da je spasenje oblik zarade, a ne čin koji dobivamo kao dar i to potpuno besplatno.

Isusov pogled na izgubljene nije osuđujući pogled. To nije pogled prigovaranja i opterećivanja savjesti. Za Isusa, izgubljeni se jednostavno pozivaju na akciju, pozivaju se na potragu, a kada se pronađu da to bude razlog radosti za sve.

Nemojmo biti u ulozi starije braće koja  kada dođu kući čuju harmoničnu glazbu i veselje. Kada saznaju za povrat mlađeg brata umjesto harmonije, oni bi u dom unijeli disharmoniju. Ono što je najvažnije, radujmo se kada vidimo povrat našeg brata u Božje stado bez obzira na okolnosti u kojima je otišao.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi

Zvonko Presečan

 

Bruno Petrušić lic. theol.

 

PODIJELI