MISAO IZ EVANĐELJA DANA Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava. Nedjelja 1.3. 2020.

268

 

 

ČITANJA: Post 2,7-9; 3,1-7; Ps 51,3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5,12-19; Mt 4,1-11

 

Prvo čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7

Stvaranje praroditelja i grijeh

Čitanje Knjige Postanka

 

Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 51, 3-6a.12-14.17

Pripjev: Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!

 

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

 

Drugo čitanje: Rim 5, 12-19

Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

 

Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.

Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.

Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 4, 1-11

Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

Riječ Gospodnja.

 

Homilija 

 

Slijediti Boga možemo sada dok smo živi. Ukoliko smo odlučili slijediti našeg Gospodina, to bi trebalo biti vidljivo u našem životu. Ipak koliko god se trudili slijediti Krista, u životu će nas snaći razna snažna iskušenja i problemi, i desit će se puno puta da na takvom iskušenju padnemo. Imate li vi takvo iskustvo? 

Iskušenja su sastavni dio našeg života. Ona su doslovno životni ispiti koje polažemo pred Bogom, pred društvom u kojem živimo, pred svojom obitelji i pred samim sobom. 

Razmotrimo malo ova Isusova tri iskušenja koja je On proživio, i koja će nam zasigurno dati inspiraciju kako se prema iskušenjima postaviti. Prije nego bi prešli s razmišljanjem o Isusovom iskušenju, htio bi naglasiti jedan važan zaključak. Ukoliko nas ljude snađe kakvo iskušenje, to nije ništa strašno niti negativno. Mnogi ljudi se stide što prolaze kroz određena iskušenja. Nisu sretni s time da se moraju boriti s kojekakvim dvojbama i donositi odluke za koje ne znaju ishod. Ono što me raduje je da je naš Spasitelj nam i u tome pokazao primjer. Ni on nije bio pošteđen iskušenja. Kao čovjek prošao je kroz sva iskušenja i nevolje jednako kako i mi prolazimo. Sve to bi trebalo za nas biti inspiracija i ohrabrujući motiv za borbu u iskušenjima. Sve nevolje i iskušenja kroz koja prolazimo su posljedica grijeha i zla koje dominira u svijetu u kojem živimo, ali naša je odluka kako ćemo se prema njima postaviti. Jednako kao što se naše tjelo mora učiti opstojati sa slabostima, neudobnošću, i ostalim životnim nedaćama, i naš um se mora suočiti i navikavati kako podnositi strah, osječaj bezuspješnosti, netrpeljivost, gnjev i ostale negativne emocije. Kada se god čovjek opredjeli za dobre stvari, svakako treba računati s time da će uvijek nailaziti na prepreke i protivljenja, jer živimo u svjetu gdje si Sotona uzurpira pravo da je knezom ovog svijeta. 

Drugi zaključak koji možemo izvući iz događaja Isusove kušnje mogli bi zaključiti: Post je dobar, ali za što? Ako čovjek posti tj. ne jede nekoliko dana, što to uopće znači. Danas bi mogli reći da takav post uglavnom ima svoj zdravstveni razlog. Mi u našoj zemlji smo blagoslovljeni s obiljem hrane. Post gdje se ništa ne jede je dobra metoda kako svoje tjelo održati u nekoj ravnoteži, pogotovo poslije događaja gdje se obilato jelo, kao što je svadba, posjet gostima i sl. Na taj način omogućimo tjelu i dajemo mu vrijeme da se samostalno dovede u ravnotežu po pitanju onoga što smo pojeli. 

Međutim, kada Biblija govori o postu, tada misli na nešto drugo. To bi doslovno značilo jedan oblik treninga u kojem se čovjek priprema na ispunjenje zadaće koju smo dobili od Boga. Možda to sada ispada kao neka sportska disciplina jer se spominje trening, ali ukoliko čovjek u nečemu želi uspjeti, ukoliko si postavi nekakav cilj, mora posjedovati jaku volju i snagu da bi to postigao. Kada čovjek tako nešto radi, on mora se na to koncentrirati, mora savladavati prepreke koje mu se nametnu, mora se puno toga odreći da bi za to što si je postavio kao cilj i postigao. Svaki sportaš to dobro zna, a trebao bi to znati i svaki kršćanin. 

Ako dan ili dva ne budem ništa jeo, to samo po sebi nema nikakav religijski ili etički značaj, ali s time si čovjek vježba volju i strpljivost. Ako se nisam povremeno spreman odreći jela koje jedem, s čime ću dokazati da sam spreman izdržati u stvari u kojoj bi želio služiti Bogu. Čovjek koji želi živjeti kao uspješan kršćanin, on mora negdje naučiti prevladati svoju neudobnost, lijenost, strah, tjeskobu, svoju volju i svoju ustrajnost. Najbolji način kako te stvari pobijediti i kontrolirati ih da sa mnom ne upravljaju je ako naučimo  kontrolirati svoj apetit. Ono što je važno, to ne bi smjeli pripisivati sebi kao vlastitu zaslugu. 

Cilj posta nije nejesti. Cilj nije pokazati Bogu kako sam ja dobar kršćanin a on bi mi za uzvrat trebao onda ispuniti neku moju želju ili potrebu. Cilj posta je da ojačam svoju volju kako nebi bio netko s kim se lako manipulira, i da odustajem od svog cilja odmah nakon prvog iskušenja. To je način da ojačam svoju volju da ispunim zadaću koju Gospodin daje kršćanima, a to je ljubiti neprijatelje, opraštati krivcima, strpljivo odgajati djecu, biti strpljiv prema drugim ljudima, brinuti o bolesnima i nemoćnima, i na kraju uporno i strpljivo govoriti ljudima o Bogu, o Njegovoj ljubavi, iako nam se čini da današnji svjet nema nikakav interes za Njega. U takvim okolnostima bit ćemo spremniji slušati i čuti Božju volju koju ima za naš život. 

Treća poruka iz Isusove kušnje želi nam reći da čak iako bi u tom iskušenju pali, to ne znači da smo izgubili rat. Ako je Sotona bio spreman kušati Isusa, tada će biti još više odlučan da nas iskušava. Upravo zbog toga trebamo se za ta iskušenja spremiti. Kada pobjedimo u iskušenju, to nam stvara osjećaj radosti i zadovoljstva, ali nam to ne smije zaustaviti naš život vjere, jer život ide dalje, a nova će iskušenja ponovno doći. Pobjedama nad iskušenjem nam daje snagu ići dalje s većim elanom i većom energijom. 

Četvrta poruka je kako se od iskušenja možemo braniti raznim sredstvima koji su nam na raspolaganju. To je na prvom mjestu povjerenje u Boga, vjera u Njegova obećanja, molitva, Božja riječ i poniznost. Pa čak ukoliko i bi podlegli nekom iskušenju, nije to kraj, to nemora biti tragedija. Primjer Isusa Krista i Njegovog iskušenja je primjer kako je on pobjedio kušnje. On ih nije pobijedio svojom silom, već oslanjanjem na silu svog Oca Nebeskog. To iskušenje je pobijedio zbog nas. U Novom zavjetu možemo naći gdje je Isus spreman svoju pobjedu nad iskušenjima pripisati nama, nama kršćanima koji smo odlučili ga slijediti. Primjer iskušenja Isusa Krista nije samo primjer Njegove pobjede, već može biti primjerom i naše pobjede, a to bi nas trebalo motivirati da tražimo snagu ići Njegovim tragom i Njegovim putom. U Bibliji nije nigdje obečano da nećemo imati nevolje. Ono što nam Bog obečava je da će uvijek i u svim okolnostima biti uz nas. Pobjeda nad iskušenjem koje je Isus izvojevao je i naša pobjeda ukoliko ju primimo vjerom. 

Razmotrimo sada taj Isusov primjer iskušenja. Čitali smo da je Isus u pustinji doživio tri kušnje. Prvo iskušenje je gdje Sotona poziva Isusa da od kamena načini kruh, kako bi utažio svoju glad. Jeli to za Isusa bilo iskušenje. Zasigurno. Za Isusa je to bilo ogromno iskušenje jer je ogladnio. Četrdeset dana je nekakav limit gdje bi čovjek mogao izdržati bez hrane. Ukoliko nakon toga ništa ne pojede, on polako ali sigurno umire.  Isus je bio na granici izgladnjelosti. Upravo tog trenutka prilazi Sotona. To je trenutak kada je Isus bio najslabiji. On uvjek napada čovjeka tamo gdje je najslabiji i kada je najslabiji. On mu nudi rješenje problema. “Tvrdiš da si Sin Božji. Za tebe nije to nikakav problem. Stvori od ovog kamenja kruh i najedi se.” 

Poanta ovog prvog iskušenja je ta što je Isus za razliku od nas ljudi imao tu moć i tu je mogućnost mogao iskoristiti. On je mogao načiniti kruh od kamena. U svom radu je činio slična čuda. Od pet krušćića i dvije ribe nahranio je preko pet tisuća ljudi. Zašto Isus nije uzeo jedan kamen i napravio od njega kruh? Mogao je i od svog Oca Nebeskog tražiti da mu taj kamen pretvori u kruh.  U ovom iskušenju je bilo nešto mnogo više. Ovo iskušenje je bilo usmjereno da potakne sumnju jeli Isus Krist Božji Sin koji je s ljubavlju prema čovjeku prihvatio postati čovjek kako bi ga spasio. U toj svojoj ljubavi je bio spreman umrijeti i svojom smrću spasiti čovjeka od grijeha koji je inficirao cijeli svijet. Na taj način pokazao je ogromnu Božju ljubav koja se očituje u Božjoj milosti i pravdi istovremeno. Od svog Oca Isus je dobio mandat da pomaže drugim ljudima ali ne i sebi.

 Ne postoji čovjek koji bi bio u stanju promijeniti kamen u kruh. Svaki čovjek kada ogladni, on jedino može čekati na Božju pomoć. A Isus upravo radi na isi način. Bez obzira što ima tu moć, on ju ne koristi, već strpljivo čeka da mu Njegov Otac u tome pomogne. Na kraju čitamo da ga Bog nije iznevjerio, jer na kraju dolaze anđeli i služe mu. Možda je samo problem što je Đavao došao ranije. 

Isusov odgovor: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’ znači da se čovjek nema pravo upravljati sa nekom svojom mišlju o onome što on misli da mu je tog trenutka najpotrebnije. Čovjek bi trebao biti strpljiv vjeruući da će Bog ispuniti svoja obečanja onda kada to On bude smatrao da je za to najbolje vrijeme. Očito je to najteži dio iskušenja – čekanje. Prevedeno to na naš ljudski jezik bi to značilo da u Bibliji ne tražimo samoBožja obečanja koja nam idu u prilog. Vjera nije put kako uspjeti u životu. Vjera nije sustav ponašanja kako bi mi bilo lijepo. Međutim, mi takva mjesta u Bibliji neobično volimo. Ali takva mjesta u Bibliji trebamo čitati s poniznošću. Ona ne važe za naše sebične životne ambicije. Ta mjesta Bog upućuje cjelom svijetu, posebno Njegovom narodu. Slijediti Isusa Krista ne znači biti u životu apsolutno uspješan, već davati drugim ljudima prednost ispred samih sebe, tako kako je to u životu radio Isus. To se treba vidjeti u našem ponašanju, našem mišljenju i našim molitvama. Kršćaninu vjera ne služi samo za to da s njom riješi svoje brige i probleme. Biblija nije naputak o tome što trebam uraditi da bi mi bilo lijepše nego tom drugom. Biblija nas poziva na službu, i to službu drugima.

Možda da uzmemo i primjer sv. Pavla. On je posjedovao dar ozdravljenja, ali sam je ostajao bolestan i sa zdravstvenim problemima. On skuplja novac za druge, ali za sebe po noći radi kako bi zaradio za osobne potrebe. Kada moli, on moli za ljude i crkve za koje zna da se bore s raznim iskušenjima. Kada nam naša vjera donosi radost i sreću, to je samo posljedica našeg zajedništva u Isusa Krista. 

Glavna poruka prvog iskušenja je da izgrašujemo strpljivost i vjerujmo Bogu da će se za nas pobrinuti u pravi trenutak, i ne gledajmo u vjeri neku pogodnost za svoj osobni život, već gledajmmo kroz tu vjeru mogućnost kako najbolje služiti našem Spasitelju. To je nešto što će nam dati istinsku radost i sreću u našem životu. To je nešto što ovaj svijet nije u stanju ponuditi. 

Drugo iskušenje se odigralo na krovu hrama. Po prijedlogu koji mu daje Sotona, Isus bi trebao demonstrirati svoje božanstvo tako što će skoćiti s hrama. Sotona čak i citira Bibliju:  Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’ Interesantno je da i Sotona koristi Bibliju ukoliko bi mu zatrebala. Isus nije skočio. Nije prihvatio Sotonin prijedlog jer nije htio iskušavati Boga. On je vjerovao da će mu Bog pomoći kada za to bude imao stvarnu potrebu, i Bog mu je tada i pomagao. 

Božje obećanje je uvijek aktualno, ali to nije nikakav bonus s kojim bi pokazivali našu superiornost. Razumjeti to ljudskim jezikom bi značilo da nikada Boga nećemo pritiskati da čini ono što mi želimo, već da naša molitva uvjek bude ona koju nam je ostavio Gospodin Isus Krist, “Neka bude volja tvoja.” Mi nikakvim činom, ili bilo kakvom manipulacijom ne možemo Boga isprovocirati da bi nam dao svoj blagoslov. Mi ne smijemo očekivati kao nešto normalno da to Bog blagoslovi kao rezultat našeg zahtjeva. Istina, u mnogim situacijama Bog je djelovao na zahtjev određenih ljudi sukladno njihovoj želji, ali istovremeno možemo pronaći masu primjera gdje Bog nije intervenirao. Najbolji primjer toga je kada su Izraelci htjeli pobjedu nad Filistejcima pod svaku cijenu. Na bojište su donijeli kovčeg Saveza u uvjerenju kako će Bog zbog toga djelovati. Međutim, tada su Izraelci doživjeli najsramniji poraz i kovčeg Saveza im je bio zarobljen.  

Kada u Bibliji pronađemo Božje obečanje koje nam se čini da bi nam odgovaralo, to ne znači da bi nam baš to obečanje bilo dobro za naš daljnji život, jer kada bi Bog nekuda slao ljude, gotovo uvijek bi ih slao tamo gdje se njima baš i nije svidjelo. Biblija nije katalog nekih Božjih privilegija za mene, već bi to trebalo biti mjesto koje bi služilo da u njoj pronađem što je Božja volja za moj život. Na žalost, najčešće nam se to ne sviđa. Mi bi to željeli drukčije. 

Treće iskušenje dogodilo se na visokoj gori. Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Jeli to za Isusa bilo iskušenje? To ne mogu dokazati, ali ako je njegovom zadaćom bilo zadano obnoviti Božje kraljevstvo, možda je to i bilo pravo iskušenje. Sotona mu nudi mogućnost da bude kralj tih svih kraljevstva. Ako bi on bio kralj, imao bi tada mogućnost promijeniti neke stvari. Mogao bi izdati naređenja i Zakone i ljudi bi ga morali slušati. Kada je u Izraelu bio dobar kralj, tada je narod živio po Božjoj volji. To je bio samo Izrael ali ne i druga kraljevstva. Sotona Kristu nudi cijeli svijet. Krist bi trebao biti kralj cijelom svijetu. Zar to nebi moglo biti Božje kraljevstvo koje je obečano. Mogla je to možda biti neka prečica da dođe do željenog cilja, bez patnje, bez smrti i umiranja. 

Isus to nije učinio. Nije mu se poklonio već mu dao izričiti nalog:  »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Isus je izabrao put ljubavi i žrtve. Nije došao vladati sa silom i moći na koju su navikli vladati tadašnji despoti i vladari, već se zalaže za moje i tvoje povjerenje. On ne želi biti vladar poslušnih robova, već želi vladati slobodnim ljudima, ljudima koji ga vole i koji su za njim krenuli dobrovoljno. On nikoga ne sili. 

Iz ovog iskušenja je praktična aplikacija koja dodiruje i naš život. I nama se ponekad nameće mogućnost da dosegnemo dobre ciljeve ali pogrešnim i neispravnim metodama. Nije samo imati dobar cilj. Moramo imati i dobre putove koji do tog cilja vode. Ono što je problem je da dobri putovi su teži i komplinciraniji od putova koje nudi ovaj svijet. 

Puno je lakše iskoristiti malu laž nego nešto vrlo složeno objašnjavati. Lakše je nešto zabraniti nego zadobiti ljude za nešto bolje. Lakše je drugima naređivati nego živjeti i to pokazati vlastitim primjerom. Lakše je kukati i plakati nad sobom, nego pošteno raditi i moliti. 

Poruka ovog iskušenja za nas je da ne dozvolimo da nas itko zavede nekom lakšom ali polu moralnom ili nemoralnom varijantom. Iako su dobri putovi zahtjevniji i teži, hodajmo po njima, jer je to Božja volja, to je Božje obečanje i vjerujmo Bogu na riječ. 

Moj jedan prijatelj obolio je od raka. U svim silnim ponudama liječnika i nadrliječnika pronašao je neku kliniku koju vodi jedan doktor i koji mu je predložio terapiju koju bi mu davao. Nakon razgovora s njim ustanovio je da se doktor služi nekim spoznajama Vede i New Age, te još nekim metodama istočnjačkih religija. Tada mu je rekao: 

“Doktore, zahvaljujem Vam na vašem trudu i želji da mi pomognete, međutim, ono što vi nudite za mene kao kršćanina je neprihvatljivo. Radije sam spreman i umrijeti nego prihvatiti nešto u čemu ne vidim Božji pečat.”

“Ali Vede su starije od Biblije,” opravdavao se doktor, “i to je već pomoglo velikom broju mojih pacijenata.”

“Moguće, ali bit ću iskren. Kada bi čak bio siguran da bi ovim mogao dobiti zdravlje, odbio bi to, jer ono što nije Božje jednostavno ne trebam. Od Sotone ne želim ni zdravlje koje mi je trenutno nužno potrebno. Prepustit ću sve Božjoj volji,” odgovorio je.

Naravno to je izazvalo čuđenje, ali to je upravo i ono što je Isus uradio. Zato je na kraju Isus mogao reći, “ja nemam ništa njegovog.”

Drugo iskušenje nam poručuje da ne gledamo samo Božja obečanja koja nam idu u prilog, već gledajmo što je Božja volja za naš život. Nemojmo ucjenjivati Gospodina da nam mora ispuniti našu volju na način kako mi to želimo, već mu vjerujmo bez obzira na ishode koji nam se dogode. 

Jednako tako i iz prvog iskušenja Krist nam daje zoran primjer da budemo strpljivi i da Bog ispuni svoja obećanja kada on to smatra najpogodnijim. 

Iskušenja će uvijek dolaziti. Nije to ništa loše i od toga se ne treba braniti, jer živimo u takvom svijetu. Ono dolazi na svakog čovjeka. Dobra je vjest da se za iskušenja možemo pripremiti. Najbolja priprema za tu zadaću je trening u samodisciplini, a to može biti post. 

Neka nam dobri Bog daje snagu da u iskušenjima kroz koja prolazimo izađemo kao pobjednici oslanjajući se na Njega i Njegovu silu. 

Zvonko Presečan

 

PODIJELI