Prijatelju! Mnogi koji jesu ili budu s tobom, oko tebe, goste se, mole zajedno s tobom i sl., kadri su čuti duhovne i moralne Božje istine, vrijednosti koje im zboriš. Osoba koja te sluša, u njoj je izazvana impresija, pa čak i pobuna. Ta pobuna zna izazvati manjak ljubavi koju ja definiram kao natjecanje u duhovnosti, u ovom slučaju s tobom. A to je da te izvana slušaju, poštuju, cijene, motre i dive što tumačiš, ali ne primaju, ne upijaju, ne analizireju, već odmah nude nešto svoje.
Pitam se što je to? To je manjak ljubavi! Gubi se karakter. Što je rezultat glasovanja za tebe, kada su oni kušani u izbor: ili ”ti” ili ”netko drugi”. Pojašnjenje! Oni su pobožni Bogu, bogobojažljivi – što je divno, ali treba biti odan, karakteran i odvažan u odluci i u izboru za brata čovjeka. To je onaj manjak ljubavi (nevjere) što poneki nemaju, a Bog daje da ti prvo vidiš a poslije oni shvate kolika tj. do kojih dubina ide ljubav.
Kolika i do kojih dubina? Tolika i do dubina da oni sami nisu svjesni pa ni ja sam. To je taj BOG – ljubav – čežnja. A sve se to događa zbog natjecanja, gdje je utjecaj Zloga i dalje prisutan i daje nam kompromis, a mi smo tu slabi. Gubi se poniznost – saslušati drugoga, čuti ga, služiti mu. Do kojih granica? Nema granica! Do kraja! Ako je ljubav Bog, kako onda manjak ljubavi može biti Bog? Naravno, ne može nikako! Jer, Bog je samo u punini ljubavi. U punini ljubavi, srce čovjeka naći će Boga i s njim razgovarati.
Zato prijatelju, neću biti kao oni. Meni je tebe milo slušati, čuti stvari srcem koje ne znam riječima iskazati. a u meni gaje ” pobunu”, koja izrasta u ”shvaćanje” mene samoga i divljenja da ima takvih ljudi kao ti.
I na kraju moram ovo reći: Isus je toliko ljubio čovjeka da ljudi to nisu mogli trpjeti pa čak i oni ljudi oko njega. Zašto nisu – pitam se? Zato što se ”kockaju” – to je taj kompromis! To je Isusa najviše ranjavalo, boljelo. Tražio je od nas više. Možda je mislio da nema takovih? (kažem ”možda” Ali, kada je čuo desnoga razbojnika s njime razapeta, grješnoga, puna vjere, poniznosti, raskajanosti, pobune u sebi, samo što je imao ”uši na srcu” a ne na glavi, Isus je ojačao. Tako da mislim kako bi Isus zaista, još jednom umro za nas kada bi imali uši na srcu kao razbojnik. Oh, kolika je Isusova ljubav – do neba!
Marko Musić, Fojnica, srpnja 2010.
