Crkva, želeći molitvom i liturgijskim činima popratiti cjelokupni ljudski život, donosi četiri kvatrena tjedan, u ritmu liturgijske godine, svaki s osobitom molitvenom nakanom. Iako je pučka tradicija svela kvatre na post i(li) nemrs, ovi dani, ipak, imaju nešto drugačije shvaćanje i način obdržavanja, koji ne isključuje i post i nemrs.
Kvatre vremenom nastanka sežu u prva stoljeća kršćanstva. Kako je kršćanstvo poprimilo razmjere masovnosti pod utjecajem Rima, tako i ova slavlja potječu, ili su nalik, ili način borbe protiv sličnih poganskih slavlja i svečanosti staroga Rima. Poganski je, naime Rim, triput godišnje ima posebna religiozna slavlja u vezi s poljoprivrednim poslovima: u zimskome razdoblju o sjetvi zimskih usjeva, ljeti u vezi sa žetvom i ujesen u vezi s berbom. Kako su Rimljani tada slavili svoja božanstva, kršćanska slavlja snažno su obilježena protiv poganskih božanstava (Prohibendum ab idolis). Srijedom i petkom se postilo, kao i subotom, a u subotu se još slavilo i bdijenje kod Svetoga Petra. Po ovome postu, molitvi i bdijenju nastojalo se oko obnove Božjega naroda, Crkve.
Četiri su termina slavlja kvatri (otud i naziv kvatre, lat. quatuor tempora). Za naše Biskupske konferencije na snazi je odredba iz 1983., koja zadržava dosadašnje termine slavlja kvatri: proljetne, u prvome korizmenome tjednu, posvećuju se pokori i obraćenju; ljetne, u tjednu nakon Duhova, u gradovima imaju nakanu za blagoslov ljudskoga rada, a u selima za urod zemlje; jesenske, nakon blagdana Uzvišenja Svetoga Križa (14. rujna), za nakanu imaju molitvu za nova svećenička i redovnička zvanjam, te za duhovnu izgradnju mladih; te zimske, u tjednu prije 17. prosinca, potiču na kršćansku dobrotvornost i zahvalu Bogu za dobročinstva.
Dobro je napomenuti da slavlju kvatri pripada čitav tjedan, a ne samo dani srijede, petka i subote. U te dane predlaže se post, a molitva na određene nakane vrijedi za čitavi tjedan. Stoga je potrebno produbiti znanje o ovome slavlju. ono započinje nedjeljom, kada se vjernicima oglasi kvatreni tjedan, te iznese i objasni njegova nakana. Subotom se slavlja zaključuje svetom misom s vlastitim biblijskim čitanjima i liturgijskim molitvenim (euhološkim) obrascima.
Vjernici će, zasigurno, prihvatiti i primijeniti ono što im se s ljubavlju pojasni! Stoga je primjereno i potrebno i o ovome kvatrenome tjednu progovoriti kao o vremenu pokore i obraćenja. Pokore i obraćenja u punome smislu riječi: povratka Bogu koji je nadasve milosrdan, koji ljubi i prašta. Kada čitav tjedan cijela Crkva razmišlja i moli na istu nakanu, kada se to još vjernicima upravo tako i kaže, zacijelo će nam svima kvatre biti više od praznijega tanjura dva ili tri dana. Tim više što je korizma u svojoj biti vrijeme povratka nas odbjeglih od milosrdnoga Oca.
Olako se i slavlje subote kao vrhunca kvatrenih nastojanja i molitava ispušta (na žalost!). To je kritika svećenicima, koji su prvi (ne i jedini) kreatori liturgijskih slavlja.
Možda i ovaj napis potakne nekoga na razmišljanje, ili otkrije nove spoznaje. Pa da nam svima bude plodonosna molitva i nastojanje, posvješćivanje i trud na putu pokore i obraćenja.
KVATRE ili četverovremena su dani u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi na velike nakane Crkve. To su pokornički dani u kojima se želi na intenzivniji način susresti Boga u molitvi, djelima milosrđa prema bližnjima i na razne druge načine.
Kvatre su najvjerojatnije nastale u Rimu još u doba rimskog carstva iz nastojanja Crkve da učini nešto da se spriječe rimske poganske svečanosti. Naime, iako je kršćanstvo 380. g.proglašeno državnom religijom, poganski Rim nastavio je održavati svoje svečanosti vezane uz poljoprivredne poslove. I dalje su slavili sjetvu, žetvu i berbu u skladu sa poganskim običajima. Crkva je preuzela te običaje i dala im kršćanski sadržaj. Dodala je još i četvrti termin tako da je svako godišnje doba imalo tjedan posvećen molitvi, postu i dobrim djelima.
Zovu se kvatre po lat. riječi quater što znači četiri puta. Širenjem rimske liturgije širile su se i kvatre. Papa Grgur VII. je na rimskoj sinodi 1078. godine odredio i kvatrene termine koji vrijede i danas osim jedne male preinake: prvi korizmeni tjedan, zatim tjedan nakon Duhova (Pedesetnice), nakon blagdana Uzvišenja sv. Križa (14. rujna) i tjedan nakon sv. Lucije (13. prosinca). Prema novim odredbama zimske kvatre moraju biti prije 17. prosinca, da se ne bi preklapale s danima intenzivne priprave za Božić.
U kvatrenom tjednu slavi se u srijedu, petak i subotu.
Termini i nakane kvatri su slijedeći:
1. PROLJETNE KVATRE slave se u srijedu, petak i subotu u tjednu poslije Čiste srijede. Nakana posta i molitve je pokora i obraćenje ( što je u skladu sa korizmenim vremenom).
2. LJETNE KVATRE slave se u srijedu, petak i subotu poslije blagdana Duhova. Posvećene su molitvi i postu za zaštitu usjeva, za urod zemlje i posvetu ljudskog rada.
3. JESENSKE KVATRE slave se u srijedu, petak i subotu poslije blagdana Uzvišenja sv. Križa ( 14.09.), a nakana posta i molitve je kršćanski odgoj mladeži i svećenička i redovnička zvanja.
4. ZIMSKE KVATRE slave se u srijedu, petak i subotu tako da ta subota bude 16.12. ili u tjednu prije, da se ti dani ne bi preklapali s danima intenzivne priprave za Božić. Nakana molitve i posta je kršćanska dobrotvornost i zahvalnost Bogu za njegova dobročinstva.
Te termine i nakane može svaka biskupska konferencija prilagoditi potrebama svog naroda. Hrvatska biskupska konferencija odredila je upravo ovako kako je gore navedeno. Svi vjernici su pozvani da kvatrene dane intenzivnije posvete molitvi, djelima pokore i ljubavi na određenu nakanu.
Izvor: fra3.net i Župa Ivanje Reka
