Jedan mudar čovjek je govorio da “čudo od djeteta svi mrze. Jer nepodnošljiva im je glava starca na djetinjim ramenima.”
Kako to da su neki veliki ljudi postali tako veliki? Po tomu što su imali određene sposobnosti. Međutim, kako športski tako i ostali stručnjaci reći će da talent i sposobnost, čini jedva deset posto uspjeha vrhunskoga športaša i velikoga stručnjaka. Ostalo je volja, odlučnost i neumorni rad.
Iz iskustva vidim i znam da ne znači kako će školski odlikaši u životu uspjeti ili možda završiti fakultet, a slabi đaci biti ‘propaliteti’. Jer se mnogi nadareni pouzdaju samo u svoje sposobnosti ali ne i u ustrajan rad. Prema statistikama na Sveučilištima, fakultete završava tek 30 % studenata.
Istina je da se naše općinske i državne vlasti, malo ili ni malo ne brinu za nadarene mlade, ali je isto tako istina kako ti isti mladi danas imaju mnogo bolje uvjete života i rada, ali da su jako površni u shvaćanju života. Nemaju razvijen osobni stav niti razmišljaju svojom glavom, nego se povode reklamama i onim što im se servira. Na sličan način nažalost, nisu ustrajni u radu i razvijanju svojih sposobnosti. Lakše je i ugodnije satima ubijati vrijeme u kafićima, bančenju i besposlici, negoli zasukati rukave i zagrijati stolicu u učenju i radu.
Nadareni propadaju tako što često ne žele biti ono što jesu, nego ono što je netko drugi. Potrebno je i dobro da svi iskoristimo talente koje posjedujemo. Jer šume bi bile vrlo tihe i tužne, kad ne bi pjevala nijedna ptica osim one koja pjeva najbolje. A isto tako potrebno je znati po riječima A. G. Matoša kako je: “teško razlikovati naobražena glupana, od darovita čovjeka!” (Tomislavgrad, 30. siječnja 2009.)
fra Mate Tadić, OFM
