Mk 8,27-35

 

 

 

 

Bez odgovora na pitanje tko je za mene Isus izgubiti život poradi evanđelja čini se besmislenim i nepotrebnim. Učenici su bili dosta vremena s Isusom. Vidjeli su njegova čudesa. Divili su se izliječenim i oslobođenim ljudima. U njihove živote je zakoračio Isus. Išli su s njim i u njegovo ime. I oni su također činili čudesa. Međutim, sada dolazi vrijeme ispita. Sve što zahtjeva Isus od svojih učenika je vjera u njega. To će reći osobno povjerenje u Učitelja iz Nazareta.
Veliko mnoštvo koje je išlo za Isusom prepoznalo je u njemu dobročinitelja, proroka i čudotvorca, koji je nahranio tisuće nekolicinom kruha i ribica. No, to još nije vjera iz koje bi izašlo istinsko povjerenje u Isusa. On je puno više od toga. Isusu nije stalo do ljudske popularnosti i divljenja, nego do žive, osobne vjere.
Zato, nasamo, pita svoje učenike, apostole, koji su bili svjedocima i sudionicima različitih događaja: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Izazvan Isusovim pitanjem Petar daje ispravni odgovor: „Ti si Pomazanik-Krist!“ Uvijek je lakše prepričavati mišljenja drugih. Petar se ipak usudio izgovoriti svoje mišljenje. Učinio to iz dubine svoje duše, iz dubine svoje vjere potaknut Duhom Svetim.
Ovo što je rekao Petar jako puno znači. Krist znači Mesija – Spasiitelj. Njega su čekali ljudi prapovijesti i ljudi Starog zavjeta. Patrijarsi i proroci su sanjali o Mesiji. Dočekati rođenje Mesije –Krista poistovjećivalo se s potpunim pogotkom, danas bismo rekli, na lutriji. Živjeti u doba Krista je bilo najvećom čežnjom čovječanstva. Prema tome, biti sa Spasiteljem je smisao života, izlaz iz svih nejasnoća i poteškoća. Isus je dakle Krist, koji neće prevariti nikoga tko se usudi poći za njim.
Mi možda još nemamo taj osjećaj i do kraja ne razumijemo Petrovu ispovijest vjere. Kao da nam ona izmiče kontroli i osobnom dosegu. Među svim staležima ljudi susrećem se s nepoznavanjem Isusa Krista. Mnogi bi moralizirali, ali osobno nisu upoznali Krista. Često ponavljamo sve ono što su drugi rekli tko je Isus ili pak ono što smo naučili. Događa se da više povjerujemo najnovijim izdanjima knjiga i filmovima o neistinitom poslanju Isusa iz Nazareta, nego evanđelju. Informacija nije vjera. Ispovijedanje vjere tijekom misnog slavlja ne označava još potpunog povjerenja u Gospodina. Tu se mora dogoditi osobni susret s Isusom. Isus i danas pita tebe, i to u četiri oka: „ A ti, što ti kažeš tko sam ja?“
Svećenik, majka ili otac ne može odgovoriti na to pitanje u mjesto tebe. Isusovo pitanje je vrlo izazovno. Ono dodiruje dubine ljudskoga srca. Odgovor donosi potpune promijene. Nećeš ostati nikad više isti, niti nećeš ostati ležati u svojim grijesima. Čitajući evanđelje upoznajemo Krista. Nudi nam se odgovor. Zapravo postajemo svjesniji blizine Gospodina.

Puni smo recitiranja ispovijesti vjere i to svake nedjelje. Poznajemo bar dva načina ispovijedanje vjere. Nekako kraće nam više odgovara – a zašto? Zar zbog toga da se što prije izgovori? Ono što izgovaramo ustima, imajmo duboko u srcu, time se hranimo i po tome živimo. Uz formule vjerovanja, koje je darovala Crkva, trebalo bi još ubaciti niz svojih osobnih, dubokih vjerskih osjećaja. Tek onda bismo shvatili Kristovu prisutnost u nama. Lakše bi nam bilo primiti Isusove riječi o gubitku svoga života poradi evanđelja. Tko će izgubiti svoj život i to upravo zbog evanđelja, što će reći zbog Krista, spasit će se. Jesi li spreman?

 

Pater Arek Krasicki

 

 

PODIJELI