… tako da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa… (Djela 20:24)
Radost se javlja kad vidim potpuno ostvarenje specifične svrhe za koju sam stvoren i ponovno rođen, a ne radi uspješnog obavljanja nečega po vlastitom izboru. Radost koju je naš Gospod iskusio, proizlazila je iz izvršavanja onoga za što Ga je Otac poslao. Stoga nam kaže: “Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas” (Ivan 20:21). Jesi li dobio poziv za službu od Gospoda? Ako je to slučaj, moraš mu biti vjeran, te smatrati svoj život vrijednim jedino u svrhu ispunjenja svoje službe na koju si pozvan. Svjestan kako si učinio ono radi čega te je Isus pozvao, pomisli koje će to biti zadovoljstvo čuti kako ti govori: „Izvrsno, slugo dobri i vjerni“ (Matej 25:21). Svatko od nas mora pronaći svoju nišu u životu, a duhovno, mi ju pronalazimo kad primimo službu od Gospoda. Kako bismo to učinili, nužno je imati blisko zajedništvo s Isusom i moramo Ga poznavati više nego samo kao svog osobnog Spasitelja, a moramo biti spremni iskusiti i puni učinak iz Djela apostolskih 9:16 – “Jer ću mu ja pokazati koliko treba trpjeti za moje ime.”
“Ljubiš li me?” tada, “Pasi ovce moje” (Ivan 21:17). On nam ne nudi izbor kako Mu možemo služiti; On traži apsolutnu odanost Njegovom nalogu, vjernost onome što prepoznajemo kad smo u najbližem mogućem zajedništvu s Bogom. Ukoliko ste dobili poziv za službu od Gospoda Isusa, znat ćete kako potreba i poziv nisu jedno te isto, potreba je prilika da se poziv ostvari. Poziv je biti vjeran službi koju ste dobili kad ste bili u istinskom zajedništvu s Njim. To nikako ne znači kako je vama doznačen čitav niz različitih službi. To znači kako morate imati osjećaj za ono na ono na što vas je Bog pozvao, a to ponekad može zahtijevati ignoriranje zahtjeva za službom u drugim područjima.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesam li prepoznao službu na koju sam pozvan/a?
