ako se ne zaustavimo skoro
moglo bi nam se dogoditi što i drugima
starijim i mudrijim od nas
da se nekim čudom poput svijeće
istopimo i iscurimo iz reljefa
ako se ne dogovorimo sada
da je osmijeh ljepši od pogrde
uvenut će sve u našem vrtu
ishlapit će rosa sa sjećanja
na kojima pase naša baština
ako se ne probudimo iz ovog košmara
ostat ćemo spavati možda
sljedećih još četiristotina godina
dok nas netko ne otkrije
u prašumi od naših svađa
poput izgubljenog grada Inka
iz naših misli spuštaju se pogledi
kroz rešetke
obrasle mržnjom i mrtvilom
dok svatko iz svog kuta tamnice
promatra krajičak neba boje naranče
Nela Stipančić Radonić