U mojoj duši niču ruže,
dok trnje mi kola venama.
U mojoj duši sija svjetlo,
tok tijelu htjela bi nauditi tmina.

U meni šapat utjehe,
u meni radost vjere,
u meni običnoj ženi
Duh Sveti smiruje
vulkan bola,
rosom svoga blagoslova!

Boli me sve te godine,
tijelo mi neko zlo robuje,
oduvijek se pitam što mi je?
Nemam odgovora,
samo žrtvu imam,
žrtvu iz gorljive ljubavi
prema Tješitelju i Branitelju.

I olakšano je uz Krista sve…
i svaki kamen koji su na mene bacili
ne boli me.
Sve je Isus na sebe primio,
mene u duši leptiricom učinio.
Rekao ne brini za vanjsko
u tebi nije zemaljsko.
I zna da trpim velika okovanja,
i zna da sam u beznađu
ali On je moja nada.
I zna da mogu križ svoj nositi,
i sa njim još puno tuđi križeva,
jer to činim zbog Njega.
MOLITVA JE MOJA POTREBA.

U svakoj patnji trzaj je Presvetog srca,
mora ljubav ponizna čudo isprositi.
Nemam ništa svoje da se pohvalim,
osim križa sa kojim te
tješim i ljubim.

Nutrina mi živi ono ljupko, milo…
onu vječno živo.
Nutrina mi živi za Krista.
I neka sam izrugana…
i neka sam bolna…
i neka sam puna mana…
I neka sam sama.
Ja imam blago nad blagom,
ja imam Boga koji sve tuge u radost
uslišanja preobražava!
Čekat ću… sve dok me ima…
čekat ću svoj let…
Čahuru mi blagoslivljaju
krila Životvorca.
U mir ću… u samu ljubav.

Od 
 Ana Emanuela, Bilaj 11.06.2018.

PODIJELI