Intervju s Markom Križancem, budućim studentom bogoslovije

72

 

 

 

 

Marko Križanac

Dobro večer dragi pratioci portala “Putevi milosti”.
Večeras je sa nama naš budući student bogoslovije, Marko Križanac.
Hvala vam puno što ste pristali na ovaj intervju.
Marko: Hvala i Vama sto ste me pozvali!

Dopisništvo: Što vas je potaknulo uopće da krenete putem Krista?

Marko: Što sam više čeznuo da upoznam Kristovu ljubav to je u meni sve više jačao poziv potaknut Duhom Svetim.
Na početku se paralelno javio strah i nemir, pitajući se da li sam stvarno pozvan svoj život u potpunosti posvetiti Isusu Kristu. U glavi su mi se motala raznorazna pitanja na koja je Gospodin već odavno pripremio odgovore.
Darujući me neizmjernim blagoslovima ljubavi, odlučio sam tu ljubav podijeliti i drugima.
Naravno, ljubav nije ljubav ako ju čuvamo za sebe. Ljubav se daje, ljubav se dijeli, neočekujući da nam se ljubavlju uzvrati.
Tako sam, ispunjen Ljubavlju Kristovom, odlučio odazvati se i krenuti Kristovim stopama te živjeti u predanju za Boga i besmrtne ljudske duše.

Dopisništvo: Kako je vaša okolina reagirala kada je čula da vaše srce je predano Bogu?

Marko: Kako se poziv razvijao, tako su drugi pristizali k meni i govorili mi: “Ti ćes biti svečenik!”. To me doista ohrabrilo.
A kad sam već odlučio tu vijest podijeliti, većina je reagirala iznenadujuće, na kraju ipak sa odusevljenjem dajući mi potporu da ustrajem na tom putu.

Dopisništvo: Kako po vašem mišljenju današnji mladi reagiraju kada dobiju poziv od Boga?

Marko: Iz vlastitog iskustva znam da ih je strah. Znam da se boje ostaviti sve iza sebe i u potpunosti se predati Kristu.
No tvrdim sada i tvrdit ću uvijek da je to najuzvišeniji poziv darovan od Boga. Odazivom, ne samo osobno, nego i svi oko nas primaju obilje Božjeg blagoslova! Ovim putem svim mladima koji osjećaju poziv želim poručiti:
Ne bojte se ići za Kristom. Neka vas ne bude strah ostaviti sve za sobom i potrčati ka Bogu u zagrljaj. Ništa ne možete izgubiti, nego dapače, samo možete dobiti. Dajte sve od sebe Bogu, dajte se drugima, osobito onima kojima je pomoć potrebna. Svjedočite svoju vjeru, pokažite svoju ljubav i budite nova snaga Kristove Crkve!

Dopisništvo: Dali je teško čuti i prepoznati poziv od Boga?

Marko: Mnogo ljudi me znalo pitati kako sam dobio poziv? U šali sam odgovarao kako me jednog dana Bog nazvao na mobitel i rekao mi da cu biti svečenik. Hehe..
Naravno, realnost je puno drugačija. Svi mi znamo da nam Gospodin progovara kroz različite načine.
Bog nam šapće kroz našu savijest. Savijest dobivene podatke šalje u naše srce koje, ukoliko mu dopustimo, promišlja o dobivenim informacijama. Te se informacije na kraju prosljeđuju u mozak. Po svojoj slobodi, daru dobivenom od Boga, naš mozak donosi konačni sud tj. određuje da li određenu informaciju prihvačamo ili ne prihvačamo.
Upravo tako je sa pozivom kad nam ga Bog odluči podariti. Srce izgara od promišljanja o Kristu i svaki događaj jednostavno navodi naš mozak da prohvati tu Božju ideju. Poziv se razvija kroz određeno vrijeme. Gospodin nam šapće u svakom trenutku tišine našeg srca, stoga trebamo biti strpljivi i naučiti slušati. U svakom slučaju, onaj koji ga dobije, sa sigurnošću mogu reći da će prepoznati kako se stvarno radi o Božjem pozivu.

Dopisništvo: U današnje vrijeme mladima je doista teško prihvatiti poziv od Boga, da li je vama bilo?!

Marko: U jednom trenutku svoga života sam odlučio Bogu na raspolaganje predati cijeli svoj prošli, sadašnji i budući život.
Od tada prihvaćam sve što Gospodin namijeni za mene i zaista me nije strah. Vjerujem da me Bog stvorio sa razlogom i zato sa predanjem te poslušnošću želim vršiti Njegovu volju.

Dopisnistvo: Koji vam je najdraži citat iz djelova evanđelja?

Marko: Ovaj dio Markova Evandelja mi je posebno urezan u srcu:
“Isus prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!”
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. ”
Mk (1, 16-20)

 

dopisništvo za mlade

 

 

{fshare}

PODIJELI