Ustanite, hajdemo odavde. —Ivan 14:31
Sanjariti o nečemu kako bismo to učinili ispravno, valjano je, ali sanjariti o tome dok bismo to trebali (u)činiti, pogrešno je. U ovom odlomku, nakon što je svojim učenicima rekao ove čudesne stvari, mogli smo očekivati kako će im naš Gospodin reći neka odu i meditiraju nad time. Ali Isus nikada nije dopustio besposleno sanjarenje. Kad nam je svrha tražiti Boga i otkriti njegovu volju za nas, sanjarenje je ispravno i prihvatljivo. Ali kada nam je sklonost provoditi vrijeme sanjareći o onome što nam je već rečeno, to je neprihvatljivo i Božji blagoslov nikada nije na tome. Potičući nas na akciju, Bog će poduzeti mjere protiv ove vrste sanjarenja. Njegove će upute biti u skladu s ovim: “Samo kreni! Nemoj sjediti ili stajati tamo!”
Ako u tišini čekamo pred Bogom, nakon što nam je rekao: “Dođite nasamo …”, tada je to meditacija pred Njim kako bismo istražili Njegovu volju (Marko 6:31). Čuvajte se međutim popuštanja pukom sanjarenju, nakon što je Bog jednom progovorio. Dopustite Mu neka bude izvor svih vaših snova, radosti i užitaka, istovremeno budite brižni i idite izvršiti ono što Vam je rekao. Kada ste zaljubljeni u nekoga, ne sjedite i ne sanjarite o toj osobi cijelo vrijeme, već odete i učinite nešto za nju. To je ono što Isus Krist očekuje od nas. Sanjariti i nakon što je Bog progovorio, pokazatelj je kako Mu ne vjerujemo.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesam li sanjar kojem promiču prilike pred nosom?
Sanjarim li o velikim i nejasnim stvarima ili činim male u dostupnim prilikama?
